Zašto je neophodna kalcifikacija zemljišta?

Za uzgajane biljke od izuzetne važnosti je pH reakcija zemljišta. Većini biljnih vrsta odgovara kada je ono slabo kiselo ili neutralno u rasponu od 5,6 do 7,2. Međutim, ono može biti kiselo, ali i bazno.

Potreba za kalcifikacijom zasniva se na rezultatima analize i provodi se kada se radi o kiselom zemljištu, što je najčešći slučaj. Cilj je da se promjenom pH vrijednosti osigura poboljšanje fizičkih, hemijskih i bioloških osobina.

Ljetni i jesenji termin

Izvodi se kada je prethodni usjev uklonjen sa parcele. U ljetnom terminu se obavlja poslije žetve ozimih i ranih jarih kultura. U ovom se slučaju kalcij iz đubriva aktivira do proljetne sjetve. Ovo je optimalan rok, jer se ono do tada izmiješa sa zemljom i ima dovoljno vremena da se procesi uspore. Najbolje ga je obaviti sa zaoravanjem strništa, što obezbjeđuje unošenje organske mase.  Kalcifikacija najveći efekat postiže u drugoj godini od primjene pa tada treba uzgajati biljke koje su najosjetljivije na kiselost: lucerku, ječam, ciklu.

Kasnija sjetva lucerke i djetelina nepovoljno djeluje na usjev

Drugi povoljan termin za tretman je jesen. Postupak se provodi poslije žetve suncokreta, soje, kukuruza i vađenja šećerne repe. 

Zima i proljeće su najnepovoljniji za realizaciju. Procesi u zemljištu su intenzivni, a gubimo vegetacijski period.

U istoj godini se ne preporučuje đubrenje stajnjakom, jer kalcij ubrzava gubitak azota i procese mineralizacije. Izuzetak je veoma kiselo zemljište gdje u ljetnom terminu obavljamo njegovo dodavanje, a stajnjak u kasnu jesen.

Prednosti kalcifikacije

Kada pH reakcija ima niže vrijednosti od 5 dolazi do inaktivacije mnogih hranjivih elementa. Promjenom pH reakcije oni postaju dostupni biljkama. Što je zemljište kiselije, to se brže oslobađa kalcij iz dodatog đubriva. Osim toga, provođenjem postupka poboljšava se apsorpcija hraniva iz zemljišta te popravljaju se vodno - vazdušne osobine.

Njime se smanjuje sadržaj teških metala koji mogu oštetiti zonu korijenovih dlačica, a najopasnije je djelovanje aluminija, mangana i željeza. S druge strane, povećava se pristupačnost fosfora, vodni kapacitet i sprečava ispiranje hranjivih sastojaka. Ubrzavaju se procesi razlaganja organske materije i mineralizacije.

Na mahunarkama se razvijaju kvržice azotofiksirajućih bakterija. Njihov rast i razvoj smanjuje ili potpuno zaustavlja kisela sredina. S povećanjem pH reakcije sprečava se nastanak raznih biljnih oboljenja. Jedno takvo je kila kupusa koja se često javlja kada ovu kulturu uzgajamo na kiseloj zemlji.

Odabir đubriva

Za ovu agrotehničku mjeru najčešće se koriste kalcij oksid i karbonat, dok se hidroksidna đubriva, gašeni kreč i silikati, rjeđe koriste. Oksidi reaguju intenzivnije i brže djeluju na povećanje vrijednosti pH reakcije, odnosno brže smanjuju kiselost zemljišta. Dejstvo traje između tri do sedam godina u zavisnosti od zemljišta i količine primijenjenog đubriva.

Postupak se izvodi po mirnom danu bez vjetra. Odmah poslije primjene obavlja se zaoravanje kako bi se đubrivo izmiješalo sa zemljištem i spriječilo da ga vjetar odnese.