Zeleni: Nije dovoljno samo ukinuti glifosat nego i uvoz roba koje ga sadržavaju

Za 18 mjeseci Europska unija će morati odlučiti hoće li obnoviti odobrenje za prodaju kontroverznog glifosata na svom tržištu, no aktivna kampanja "zelenih" za njegovo ukidanje je već uvelike započela ili možda bolje reći nije ni prestajala, ako je suditi po svemu iznesenom na ovih dana održanom webinaru pod nazivom “Putting an end (at last) to glyphosate” (Okončanje (napokon) glifosata).

Poljoprivreda ga ne treba jer su moguća brojna druga rješenja za suzbijanje korova među kojima prednjače mehaničke mjere borbe, poruka je ovog dvosatnog on-line okruglog stola, na kojem je istaknuta i važnost postizanja poštene cijene za ove "neherbicidne" proizvode te nužnost pooštravanja kontrole odnosno stopiranja uvoza prehrambenih proizvoda proizvedenih s ovom aktivnom tvari što će automatski promijeniti lanac opskrbe.

Pod sumnjom kancerogenosti

Na ovom su webinaru održanom u organizaciji "zelenih" europarlamentaraca Claudea Gruffata (Francuska) i Thomasa Waitza (Austrije) o tome što je do sada postignuto u borbi protiv ovog herbicida, hoće li mu biti produžena dozvola za uporabu ili je došlo vrijeme za prelazak na alternative i koja su iskustva u praksi poljoprivrednika govorili i Corinne Lepage, bivša ministrica zaštite okoliša Francuske, bivša europarlamentarka, osnivačica nevladine udruge Justice Pesticides; Karl Bär, savjetnik za trgovinu i poljoprivredu, Umweltinstitut München; Isabelle Vayron, dokumentaristica, autorica dokumentarnog filma "La Beauce, le glyphosate et moi" (Beauce, glifosat i ja); te Olga Voglauer, EU zastupnica Zelenih iz Austrije. 

Taj je herbicid zbog svog efikasnog uništavanja korova na polju postao čaroban za mnoge poljoprivrednike i bestseler u globalnoj prodaji, no uvodno je istaknuto, postoji i druga strana medalje.

Naime, brojna su laboratorijska ispitivanja, analitička testiranja i druge procedure kojima je ova molekula podvrgnuta posljednjih godina unatoč snažna lobiranja Monsanta, utvrdila da su njezine koformulacije kancerogene. "Njegovom primjenom stoga farmeri uništavaju svoje živote i zato je zatraženo od Europskog Parlamenta da zabrani uporabu ove aktivne tvari i njenih proizvoda“, pojašnjen je stav ovih aktivista.

Borba globalnih razmjera

U kojim je fazama borba protiv glifosata širom svijeta predstavila je Corrine Lepage koja je, između ostaloga, pojasnila i pravne i regulativne aspekte na lokalnoj i nacionalnoj osnovi koje žele promaknuti na međunarodnu razinu, jer je, ističe, riječ zapravo o međunarodnom problemu.

Potvrdila je da su na temelju rezultata brojnih testiranja i studija mnoge države već eliminirale neke pesticide među kojima i navedeni. Tako se vode različiti sudski sporovi oko zabrane primjene u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Belgiji, Austriji, ali još ne donose rezultate. No brojni su i sporovi i na sudovima u Ekvadoru, Kolumbiji, El Salvador, Meksiku, Tajlandu, Bangladešu, Australiji... praktično širom svijeta, a najmanje u Africi gdje je, prema njenim saznanjima, za sada jedini Togo zabranio uporabu ove aktivne tvari.

Navodi kako se njegov kancerogeni učinak ozbiljno proučava čak i u SAD-u, te ističe važnost transparentnosti informacija i publikacija značajnih dokumenata koje bi se koristili protiv ovog pripravka na globalnoj razini.

"Pokret je vrlo snažan i krećemo se prema zabrani“, zaključila je Lepage naglašavajući kako je od fundamentalnog značaja za Europu ne produžiti njegovo odobrenje 2022.

Poveznice i s drugim inicijativama

Ovo se pitanje koristi i u političkoj borbi posebice u predizborno vrijeme u mnogim zemljama, pa se tako zeleni u Njemačkoj nadaju zabrani uporabe nekih pesticidnih supstanci na nacionalnoj razini čim dođu na vlast u nekoj koalicijskoj kombinaciji, čulo se, između ostaloga, u ovoj raspravi.

Još nisu nađene aktivne tvar koje nisu toksične za ljude, ribe ili kukce širenjem zrakom ili vodom, rečeno je nadalje, pa je u tom kontekstu spomenuta i inicijativa spasimo pčele (www.save beesandfarmers.eu/eng) koja već ima 500.000 potpisnika i zalaže se za potpuno ukidanje herbicida na europskoj razini.

Ne možemo razgovarati o ukidanju ove aktivne tvari, a ne uzeti u obzir mišljenje poljoprivrednih proizvođača, istaknuo je moderator Emmanuel Kujawski, aktivist za hranu i pesticide, najavljujući dokumentarni film Isabele Vayon u kojem su iznesena iskustva francuskih poljoprivrednika Beauce regije koji su nakon uvida u rezultate istraživanja o štetnosti ovog opasnog proizvoda, odlučili 'zaobići problem'. Jer, svaki poljoprivrednik, kažu, ima odgovornost proizvoditi zdravu hranu.

Konkurentnost poljoprivrednika i bez glifosata?

Tako je za primjer prikazana proizvodnja pšenice bez glifosata, ali i bilo kojeg drugog herbicida, gdje je na polju tu i tamo ima pokoji korov, na čuđenje mnogih koji tome nisu vjerovali jer smatraju da se izostavljanjem ovog totalnog herbicida nužno mora primijeniti neki drugi herbicid. Iskusta ovog intervjuiranog poljoprivrednika kazuju suprotno.

Prosječan je farmer ujedno i agronom, rekao je taj francuski poljoprivrednik, pa zna da mora naći drugo rješenje u zamjenu za glifosat, agronomsko umjesto kemijskog. On je primijenio alternativni pristup u svojoj konvencionalnoj proizvodnji uvođenjem dužeg, konkretno devetogodišnjeg plodoreda, u kojemu mu glavna kultura pšenica dolazi na red svake treće godine, između lana, graška, kukuruza, uljane repice i dr. kultura, koji će 'ugušiti' korov ili smanjiti njegov rast.

To je izazovno, kaže, ali želi dokazati kako se i bez njegove primjene može ostati konkurentan, pa ga ne upotrebljava već 12 godina. Uspoređujući rezultate, kako bi bio siguran u svoj izbor, došao je do zaključka kako su mu se prinosi, doduše, nešto smanjili, ali su manji i troškovi proizvodnje pa je, što se tiče konačne zarade, u istim okvirima.

Mnogi mu kolege odgovaraju da je to izvrstan uspjeh, ali da oni imaju lošu ili pak predobru zemlju pa to ne mogu primijeniti. Svi imaju "dobar" razlog zašto ne mogu izbjeći glifosat, zaključuje.

Nužna i zabrana uvoza istovjetnih proizvoda 

Zašto je tako omiljen među farmerima? Jer je među najjeftinijima i najjednostavnijima za uporabu, pa su uvjereni da im je on pravi izbor, pojasnila je autorica dokumentarca, koja je tijekom snimanja pokušala dokučiti koji su razlozi "odupiranju" poljoprivrednika njegovu ukidanju.

Ljuta je i kao ekolog i kao konzument na farmere koji misle da se "napada" pogrešan herbicid jer su potpuno uvjereni da nije opasan. Oni bi dakako zamijenili uporabu jednog herbicida drugim, možda još opasnijim, kaže Isabel Vayon pa je po njenom mišljenju potrebna korjenita promjena sustava proizvodnje, no teško je promijeniti navike.

Zamijetila je da farmeri ne razumiju zašto se toliko radi na zabrani kad je istodobno jako puno drugih proizvoda konzumiramo nesvjesni koliko su štetni.

Za primjer navodi brazilsku genetski modificiranu soju koja se tretira ovim totalcem tijekom vegetacije, a s kojom se hrane životinje čije meso kupujemo. U Sjevernoj Americi postoje i neke prakse da se ovaj herbicid primjenjuje u pšenici i ječmu neposredno prije žetve kako bi lakše ovršili sjeme.

"Moramo dakle razmišljati i o minimumu odnosno maksimumu rezidua ove djelatne tvari, jer je osnovni problem da uvozimo proizvode bez ovih limita“, ističe Vayon navodeći kako je nailazila na podatke o reziduima glifosata u sjemenu soje gdje su se minimalni rezidui sa 0,1 popeli na 20 ml/kg proizvoda odnosno 200 puta više, čega bi konzumenti trebali biti svjesni.

Uvođenje oznaka na "neherbicidne" proizvode?

Ne čudi onda ljutnja europskih poljoprivrednika, koja je u ovom kontekstu, kaže, potpuno legitimna, jer u konvencionalnoj proizvodnji ovaj totalni herbcid koriste "samo" u čišćenju polja od korova između dvije sjetve.

"Želimo li zabraniti uporabu herbicida kao što je glifosat u bilo kojoj europskoj zemlji bilo bi apsolutno nužno i neodvojivo zabraniti ili barem ograničiti nivo rezidua u uvezenim proizvodima", zaključuje svjesna da postoje i obvezujući trgovinski ugovori. Ako ugovore ne možemo mijenjati, moramo barem istaknuti vrlo jasne naljepnice za potrošače "ovaj je proizvod proizveden s herbicidima zabranjenim u Europi“ kako bi bili svjesni i razumjeli zašto su oni proizvedeni bez herbicida tri puta skuplji, jer ćemo tako, smatra, obraniti naše farmere.

"Treba nam više transparentnosti da znamo što kupujemo. Ne možemo jednostavno zabranjivati herbicide jedan za drugim, a uvoziti proizvode iz drugih zemalja koji ih sadržavaju. Moramo biti vrlo oprezni s tim“, kaže Izabela.

Spriječiti razvoj superkorova

Austrijski poljoprivrednik Thomas Waitz, ujedno i predsjednik europskih Zelenih i član EU parlamenta, se slaže da treba uzeti u obzir troškove proizvodnje jer će njegovim izbacivanjem iz uporabe poljoprivrednici najvjerojatnije imati veći udio primjene mehanizacije odnosno više sati rada, posebice na izrazito velikim površinama.

Koja su alternativna rješenja umjesto primjene glifosata?

Istaknuo je i kako je ovaj herbicid popularan širom svijeta jer se prodaje zajedno s GM sjemenom od kojega je 90 posto Round up (herbicid na bazi glifosata nap.au.) modifikacija pa ove otporne kulture 'prežive' herbicid koji istodobno ubija korove. No problem je u pojavi rezistencije korova na ovu aktivnu tvar i razvoj superkorova. 

Tako se svake godine mora koristiti sve više i više glifosata pa on prije ili kasnije više neće više uopće djelovati. To je dakle zapravo "kratkovidna" strategija, podcrtao je Waitz, dodajući kako primjena ove herbicidne tvari i njenih često i opasnijih proizvoda nije samo problem u poljoprivredi nego i u komunalnim djelatnostima (uz pruge i u održavanju cesta) ali i urbanim područjima (gradski parkovi, bolnički travnjaci, dječja igrališta).

Na kraju svog izlaganja je upozorio i na problem moguće pojave njegova švercanja, na koji trebamo biti spremni.

U potrazi za kvalitetnim rješenjem

Treba nam dakle globalni pogled na situaciju i kvalitetno rješenje koje se za ovaj komplicirani problem zamjene uporabe herbicida na bazi ove aktivne tvari ne može naći preko noći, svojevrstan je zaključak rasprave. 

Za njegovo rješavanje trebat će i političke volje svjesni su ovi aktivisti koji ističu da među svim dionicima, uključujući i farmere i potrošače, koji trebaju podnijeti svoj dio tereta treba biti "kooperativnosti, a ne kompetitivnosti“.

Imajući u vidu sva istraživanja koja upućuju na kancerogenost, ali i novu europsku strategiju "Od polja do stola" koja određuje smanjenje uporabe pesticida za 50 posto te povećanje udjela ekološke proizvodnje na 25 posto površina, Zeleni se nadaju da će imati većinu u EU parlamentu i Vijeću Europe kad bude vrijeme donošenja ove odluke o (ne)obnavljanju dozvole glifosatu, istaknuto je na kraju.