Zelenišno đubrivo je pristupačno i efikasno popravlja plodnost zemljišta

Zemljište za uzgajanje biljaka postaje sve siromašnije, a ni upotreba sve skupljeg đubriva ne djeluje ohrabrujuće. Postoji mnogo načina za poboljšanje i vraćanje njegove plodnosti, a zelenišno đubrivo (siderati) je najpristupačnije i relativno ga brzo popravlja.

Kao đubrivo možemo koristiti razne biljne vrste jer obogaćuju zemljište organskim materijama koje se brzo raspadaju. Uglavnom se radi o jednogodišnjim biljkama koje brzo niču, razvijaju korijen i nadzemnu zelenu masu. Obično njihov razvoj traje do četiri sedmice. Kada ih posijemo rano u proljeće, mogu se upotrijebiti kao malč kada se pokose ili se zaoravaju da bi bile đubrivo.

Zeleni plug

Biljke za zelenišno đubrivo možemo sijati kao monokulturni ili mješoviti usjev. One svojim korijenjem rahle zemljište što poboljšava pristup vlage i vazduha. Zbog toga ih još nazivamo "zelenim plugom". Osim poboljšanja karakteristika tla, vraćaju se organske materije u vidu zelene mase pri čijoj razgradnji nastaje humus. Snabdijevamo tlo mineralnima (makro i mikro elementima).

Ovi usjevi u zavisnosti od vrste koju posijemo djeluju na karakterističan način. Pravim izborom tlo možemo obogatiti određenim mineralima i drugim materijama i eliminisati trenutne nedostatke. Kada je ono teško i zbijeno, potrebno je posijati biljne vrste koje imaju snažan korijen koji će da ga učini rahlijim i pogodnijim za obradu i uzgajanje.

Sjetva u rano proljeće

Čim se snijeg otopi i zemlja odmrzne, možemo započeti sjetvu za zelenišno đubrivo koje su otporne na hladnoću. Takve vrste su: raž, zob, repica, facelija i gorušica. One u zelenoj nadzemnoj masi sakupe velike količine azota koji nakon zaoravanja i razgradnje biomase ostaje u zemljištu u obliku koji je pristupačan biljkama. Prednost im je brz porast i već se poslije dvije sedmice od nicanja mogu kositi i unijeti u zemlju.

Prednosti korištenja gorušice kao siderata za zelenu gnojidbu

Kako bi odabrali što ćemo posijati za đubrivo moramo ispoštovati nekoliko pravila. Osnovno je da nikada ne sijemo vrste koje su iz iste porodice kao i usjev koji ćemo uzgajati. Nikada nećemo posijati repicu, ako planiramo uzgajati repe, rotkvice ili kupus. Ako je zemljište teško, zbijeno, glinovito najbolje je posijati žitarice, jer one imaju dobro razvijen korijen koji će da proraste kroz njega i na taj način ga rahli. Ne treba na istom mjestu obavljati sjetvu iste vrste kao zelenišnog đubriva iz godine u godinu i ne treba ostaviti da prerastu, odnosno da dođu u fazu pupanja i formiranja cvjetova i plodova.

Izbor biljne vrste

Svaka će djelovati različito, zbog toga je potrebno da poznajemo šta od njih možemo dobiti. Mahunarke kao što su grašak, soja i pasulj brzo obogaćuju zemljište azotom i fosforom i djelimično ga rahle. Poslije njih možemo uzgajati skoro sve usjeve. Smanjuju visoku kiselost, odnosno ph reakciju.

Neke su repelenti protiv štetočina i to nam može pomoći u borbi protiv njih. Takve vrste su: lucerka, bijela gorušica, kadifica, lupina.

Ukoliko želimo uzgajati krompir, patlidžan, papriku, tikvenjače, najbolje je da posijemo za zelenišno đubrivo gorušicu, raž, zob, djetelinu jednogodišnju. Prije kukuruza odlične su gorušica, jara rotkvica, facelija, dok za ciklu i mrkvu najbolje odgovaraju grašak, jara repica, gorušica.