Željko Trnka uspješno spojio ratarstvo i konje, staju obnovio prije kuće

Željko Trnka iz općine Dragalić kod Nove Gradiške, ima dva posla, jedan na polju, drugi na željeznici, ali i dva OPG-a, jer svaki sin ima svoj. Kada smo se našli u polju pivarskog ječma, odmah je rekao da su staju za konje, ali ne bilo kakve nego autohtone hrvatske hladnokrvnjake, napravili prije kuće, kad su se nakon Domovinskog rata vratili na svoju djedovinu. Ovo je selo, naime, jedno od brojnih slavonskih, tijekom rata bilo okupirano i spaljeno, a stanovništvo prognano. 

Trnka kaže da sada to više nije samo ljubav, ponosna tradicija i stari običaji. "Kada imate 40 konja godišnje, više nego što u našem selu ima sada krava, onda je to lijep, ali i zahtjevan posao oko kojeg se sve u životu vrti pa tako i ratarstvo na lijepih 170 hektara", otkriva. 

Obradive zemlje ima, ali natječaji padaju jedan za drugim  

Prema njegovim riječima, puno veći dio je državna zemlja jer vlastite ima 20 ha, ali nezadovoljan je zakupom na samo dvije godine. "Natječaji ne prolaze. Iako su dosada bila čak četiri raspisana, uvijek su pali iz nekih proceduralnih razloga u općini Dragalić", priča nam.

Na naš upit je li dobro da se obiteljski posjed usitnjava, a ne okrupnjuje, Trnka spremno nabraja da su mu sinovi odrasli, završili poljoprivredne škole, odlučili nastaviti s poljoprivredom, oženili se, imaju svoje porodice i kuće. Zbog natječaja za mlade poljoprivrednike odlučili su se za dva OPG-a, iako on u biti i dalje funkcionira kao jedan. "Poljoprivredna mehanizacija je i dalje pod mojim krovom, pa i dalje često volontiram za volanom kombajna", dodaje. 

S druge strane, konji nas vode u vrijeme od prije više od 20-ak godina. "U selo smo se vratili još 1997. godine, a prvo što smo moj sada pokojni otac i ja napravili, bila je već spomenuta staja jer su njemu konji bili velika ljubav. Kuća je tek poslije došla na red", kaže Trnka.

Tako su 2003. godine krenuli s dvije kobile, da bi danas imali 20, a zadovoljan je i cijenom za ždrijebad, koja završavaju na izvoznim tržištima Italije i Francuske, kao i državnim potporama za uzgojno valjana grla. To je sada, kaže, dobar posao, koji zahtijeva i 20 ha djetelinsko-travnatih smjesa jer 40 konja godišnje valja prehraniti. "Konje smo uvijek imali, još i prije rata, a krave i svinje samo za svoje potrebe, tako da nisam htio ulaziti u nešto u čemu nemam iskustva", pojašnjava svoj izbor ovaj radišni poljoprivrednik.

Tvornice organskog gnojiva iz vlastitog uzgoja       

Naime, uspješno je spojio stočarstvo i ratarstvo, jer sav organski gnoj od konja, a on ih zove i 'tvornicama gnoja', završi na obližnjim njivama. Lijepo se to vidi na sorti pivarskog ječma, koja je sijana ujesen, 25. listopada. Prinosi su veći od sedam tona po ha, ali kaže da je bilo i boljih godina kada su prinosi te ratarske kulture od koje se proizvodi pivarski slad bili i nešto veći.

Što se tiče otkupne cijene za pivarski ječam, Trnka je više nego zadovoljan, jer je ona bila poznata i potpisana dva mjeseca prije njegove žetve, tako da za kooperante Poljoprivredno-prehambenog kompleksa iz Nove Gradiške, nema nikakve neizvjesnosti. Osim ječma, zbog plodoreda, moraju uzgajati i druge kulture, kao što su soja, uljana repica, kokuruz i žitarice.

Zadovoljan je i dugodišnjim potpisanim kodeksom s otkupljivačem iz Nove Gradiške, koji je nakon stečaja prodan francuskoj grupaciji Axereal, a koji je zadržao postojeće kooperante, ali i unaprijedio proizvodnju, u čijem sastavu djeluje i Tvornica slada Slavonija slad.

Napravljen pomak u ratarstvu, novci na računu za tri dana  

Na naše pitanje osjeti li pomak u hrvatskoj poljoprivredi, uza sve postojeće probleme, prije svega one oko poljoprivrednog zemljišta, kaže da je on napravljen, posebno u ratarstvu, nakon ulaska Hrvatske u EU. Ne samo da su potpore (koje sad 60 posto dolaze iz EU-a, op.a.) veće, nego se na vrijeme isplaćuju, što proizvođačima puno znači kada znaju koliko i kada mogu dobiti novaca na račun.

"Primjerice, nakon što završim žetvu krajem lipnja, nazovem voditelja obračuna, koji 'podvuče crtu', i nakon ispostavljene fakture, novci su za tri dana na računu. To je jako lijep poslovan odnos koji kad nekome pričate u našem okruženju, koje je nažalost takvo kakvo je, gotovo da zvuči nadrealno, ali je na našu sreću istinito. Moram kazati da me to veseli i čini zadovoljnim čovjekom, jer netko konačno cijeni moj rad u poljoprivredi za koju svi znamo da nije laka, a posljednjih godina je i neizvjesna zbog klimatskih promjena", naglašava.   

U sustavu je PDV-a i mogao je do ove godine birati kada će mu ječam biti plaćen. Ako je to njemu odgovaralo zbog najbolje cijene, moglo je biti i 1. rujna. No, od početka ove godine, morao je potpisati fiksnu otkupnu cijenu koja mu je bila ponuđena u tri navrata, u travnju, svibnju i lipnju, a potpisao je za cijenu od 1,24 kune plus PDV, kaže.

Na spomen drugih otkupnih cijena žitarica, kaže da su i one bile 'donekle poznate', ali da naši ljudi vole pričati, dosta i jadikovati, nekada i opravdano, ali da treba znati razlučiti 'žito od kukolja',  jer se na kraju vidi tko dobro radi svoj posao.