Najvažniji uvjeti za podizanje pastrvskih ribnjaka

Kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss) spada u hladnovodne ribe, u porodicu Salmonida (Salmonidae) gdje pripada i potočna pastrva (Salmo trutta) i losos (Salmo salar). Međutim, zbog veće cijene on je limitiran u prehrani, iako je vrlo cijenjena riba u velikom broju europskih zemalja.

Sveučilišna profesorica Nikolina Novakov, savjetuje da je prije donošenja odluke o uzgoju ove vrste potrebno obratiti pažnju na sljedeće parametre.

Zasićenost vode kisikom

"Jedan od prvih uvjeta je temperatura vode. Ovdje se radi o hladnovodnoj ribi, gdje su idealne vrijednosti za nju od 10 - 17°C. Pritom je ovaj interval više za mlađe kategorije, a 12 - 17°C za starije, odnosno, za konzumnu ribu", objašnjava Novakov. Dodaje da je temperaturni opseg i širi, ali ovo su neki optimalni uvjeti. Generalno, pastrvske ribe zahtijevaju bolje uvjete nego je to slučaj s toplovodnim vrstama.

Pored temperature, bitni su i drugi fizički i kemijski parametri. PH vrijednost treba se kretati od 6,5 do 8,5 (uobičajen pH). Koncentracija kisika, kako kaže, je jako važna jer pastrva zahtijeva hladne vode koje imaju dosta kisika i optimalna količina je 9 - 11 mg po litri vode, što je blizu granice samog zasićenja ovim elementom. Iz tog razloga, proizvodnja zahtijeva dobru kvalitetu i protočnost.

Metode za utvrđivanje kvalitete i kvantitete

Prije nego što se netko odluči na izgradnju ribnjaka, mora provjeriti kvalitetu izvora. Ovo se određuje mjerenjima fizikalno-kemijskih parametara vode, gdje spada kemijska i biokemijska potrošnja kisika, zatim sama koncentracija kisika, koncentracija amonijaka i drugih štetnih tvari. Kako kaže, kompletno se mora obaviti mjerenje provodljivosti, ali i ostala mjerenja, kako bi se utvrdilo zadovoljava li voda parametre kvalitete za podizanje pastrvskih ribnjaka. Dodaje još i da postoji kategorizacija kvalitete vode i kada je riječ o ovoj ribi, ona mora biti I. klase. Ne može biti II. ili III. jer se onda razlikuju i vrijednosti parametara koji odgovaraju pastrvama. Koncentracija kisika mora biti oko 10 mg, kada se radi o vodama I. kategorije.

Kvantiteta, odnosno, dobar protok u ribnjaku tijekom čitave godine, također je bitna stvar. Kako to odrediti ovisi od samog vodenog izvora i postoji više načina, ali najčešće se koristi metoda pomoću plovka. "U obzir se uzima širina vodenog korita, njegova dubina, zatim se napravi presjek te površine i postavi se plovak pa se na određenoj dužini zabilježi brzina kretanja i dobije se protok u litrama ili kubičnim metrima u sekundi. Na osnovu tog protoka određuje se kapacitet ribnjaka. Svaki pastrvski ribnjak mora osigurati 72 izmjene vode tijekom 24 sata, a minimum je 50. Ako ovo ne može ispuniti, onda taj izvor nije zadovoljavajući za podizanje ribnjaka", kaže ona.

Vodeni izvor ne smije imati zamućenja

Najbolji su kraški izvori ili vrela, a mogu biti i rijeke ili potoci. Pritom treba voditi računa da nema velikih zamućenja vode. "Na primjer, poželjno je da se poslije velike kiše brzo izbistri jer će u suprotnom otežavati posao i neće ići u prilog rezultata koji se žele postići", navodi profesorica.

Mora se voditi računa da postoji dovoljna količina vode i to u periodu od kolovoza do listopada, kada je vodostaj najniži. Pored toga, važna je i kvantiteta, tj. potrebna količina. Teren treba biti pristupačan, da ima dobre prilaze i put kojim ribnjak može komunicirati s neposrednom okolinom i da ima i struju, odnosno da bude na području gdje postoji mogućnost priključenja na električnu mrežu.

Koncentracija amonijaka je nezaobilazan faktor jer je ovaj spoj toksičan za ribe i može izazvati značajne probleme. Prema njenim riječima, količina amonijaka vezuje se i za kvalitetu vode, za raspadanje organske tvari u vodi, ostatak hrane i druge procese. 

Na izvoru malog protoka ne može se graditi veliki ribnjak i to je jedan od kriterija. Lokacija je također važna, kao i investicijska mogućnost uzgajivača i marketinški potencijal plasmana ribe na tržište.