Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Dinko Cvjetović
  • 07.05.2016. 07:30

Potomak prvih ribara možda će biti i zadnji?

"Na cijelome svijetu 1 posto ljudi može jesti ribu kakvu jedu Dalmatinci. Zamislite koje zlato imamo u rukama i kako bi ga trebalo čuvati i da se takav način prehrane održi. To je održalo i naše pretke. Stranci su jako zainteresirani i kupuju velik dio naše ribe", kaže jedan od ribara u čijoj je obitelji ribarstvo velika i duga tradicija.

  • 2.911
  • 363
  • 0

Dinko Cvjetović jedini je koćar u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ribarstvom se bavi od 1992. godine, što je pomalo logičan slijed jer je u njegovoj obitelji ribarstvo prisutno više od 50 godina.

Tradicija i kvaliteta odrednice su koje su poželjne, a ovaj koćar ih cijeli život posjeduje. Dinko Cvjetović vlasnik je brodova Orka i Plitvine 1, dugačke 26 metra - a na svakom su zaposlena i četiri djelatnika.

Od mora se živi

"Moj otac se također bavio ribarstvom, a ja sam nastavio takvim putem i sam nekakav ambijent mog života je bio da idem k moru jer od mora se živi. S obzirom da sam inače s otoka Šipana iz mjesta Suđurađ, postoji tradicija ovdje u Dubrovniku da su sa Šipana ribari potekli i da su najveći ribari na Elafitima bili ovdje. Prednost ovog posla je da sam odlučuješ o svojoj sudbini, radiš kad te volja, koliko te volja, u principu sam sebi određuješ i diktiraš život", istaknuo je Dinko Cvjetović.

Kad je ekipa na okupu riba je na sigurnom mjestu

Hrvatsko ribarstvo nasuprot europskom

Svaki posao pa tako i ovaj, uz prednosti ima i nedostatke. Nedostaci su, kako navodi Dinko Cvjetović, upravo ono što se dogodilo ulaskom Hrvatske u EU sa velikim regulama i propisima te postavljanjem zakona na nivo velikih brodova. Naime, u Europskoj uniji se smatra da brodovi dolaze s otvorenog mora pa predaju svoj ulov nakon 10, 20 ili dva mjeseca. Takav zakon se pokušava prenijeti na Mediteran, odnosno na Jadransko more, ali u Hrvatskoj to tako ne funkcionira jer se konzumira i lovi riba u vremenskom periodu od jednog dana da bi tržnice imale frišku i živu ribu.

Morska hrana je vrhunska, a mogućnost konzumaciju ribe kako je Hrvati jedu ovdje, pogotovo u Dalmaciji, otkriva Dinko Cvjetović, na svijetu ima samo 1% ljudstva.

Sasvim drukčije funkcionira hrvatsko ribarstvo od ribarstva Europske unije. Događa se da je sama djelatnost dovedena u pitanje i jako puno ljudi odustaje, a u regulama Europske unije nema niti mogućnosti da se sam sektor ribarstva širi.

Veliki čovjek s velikom ribom!

Supruga Draženka je zadužena za knjigovodstvo tvrtke, dok je Dinko Cvjetović sam u logistici gdje ima puno posla. Sin Mario Cvjetović je na fakultetu, ali s velikom ljubavlju i trudom pomaže ocu oko ribarstva.

Nevrijeme je svakodnevica

Vremenske neprilike su im svakodnevnica i stalno rade na otvorenom moru. Na 25 km od obale je sasvim drukčije vrijeme nego uz obalu i često su u nevremenima, ali to je sastavni dio posla.

Sin Dinka Cvjetkovića

"Mladi ljudi su jako malo zainteresirani za bavljenje ribarskim poslom, ne zato što se oni ne bi bavili nego zato što je jednostavno tako zbog raznih drugih okolnosti", kaže Dinko Cvjetović.

Važno je poštivati zakonske propise

"Puno je komplikacije, papirologija, fiskalizacija samih ribarnica, kontrole i jako teško se udovoljava svim zakonskim propisima i odredbama da bi se moglo raditi ovaj posao. Mladi ljudi radije sebi biraju neki drugi put. Sam način života ljudi na kraju ima velik utjecaj na kozumaciju ribe, kao i trženje, jer većinom ljudi rade od sedam do 17 sati i frešku ribu jedu ono što se reče - samo vikendom.

I naše ribarnice su jako loše posjećene, a i sami sluh vlasti po gradovima nije baš tako otvoren prema ribarima odnosno da poslušaju ribare kakve savjete imaju da bi se ta riba što svježije jela", naglašava Dinko Cvjetović.

Dalmatinci uživaju u ribi

Vrlo je teško opstati i raditi jer riba koja se danas uhvati, sutra se troši i preksutra ne valja. Stoga uvijek postoji borba s ulovom i distribucijom.

"Od ribarstva se može živjeti, živjelo se prije i živjet će se. Europa je dala mogućnost da se izađe iz ribolova sa starim brodovima tzv. scraping pa se oko njega vrti dosta interesanata koji imaju volju izaći iz ribolova. Nešto će se dogoditi za dvije, tri godine. Ili će se obnoviti flota i ljudi ili će se naše ribarstvo pomalo ugasiti", objašnjava Dinko Cvjetović.

Ribarski razgovori u tijeku

"Na cijelome svijetu 1% ljudi može jesti ribu kakvu jedu Dalmatinci. Zamislite koje zlato imamo u rukama i kako bi ga trebalo čuvati i da se takav način prehrane održi.

Dok jedni izvoze, drugi uvoze

To je održalo i naše pretke. Stranci su jako zainteresirani i kupuju velik dio naše ribe. Također sam ja jedan od tih koji preko posrednika izvozim u zemlje Europske unije ribu jednom ili dvaput tjedno i oni to kupuju i konzumiraju uredno dok je trend u Hrvatskoj da se kupuje srmznuti filet u centrima, što je uništilo i poljoprivredu i također zadava jako teške udarce i ribarstvu u Hrvatskoj", ističe Dinko Cvjetović.

Orka

Stranci rado posjećuju Orku, a love i ribu

Kako je Dinko Cvjetović već na domaćem tržištu sa ribom u ovoj lokaciji, svi znaju za njega i njegovu ribu i nisu mu potrebna dodatna ulaganja u marketing i osvajanje tržišta.

Njihovu ribu na brodu Orka ljeti kušaju stranci, vode ih na ribarenje, naprave izlet s ugostiteljima, vinarima, političarima, ribarima. To je vid marketinga koji je zaživio. Ljeti vode strance na pravi ribolov gdje se jede prava riba i ti su ljudi oduševljeni, zabezeknuti kad vide da jedu živu ribu i da se to ispred njih priprema. To je njihov putni marketing.

Susretljivost na prvom mjestu

Što se tiče izvoza - dvaput tjedno oko tona miješane ribe i te koćarske - škampi, moli, kozice, grdobine odlazi van Hrvatske.

U Dubrovniku njegovu ribu i morske plodove kupuju restorani da svoju ponudu obogate. U restorane idu svi rakovi i plemenitija riba, na tržnici u Gružu kupuje većinom starije pučanstvo jer mlađe baš nema naviku prehrane.

"Biti pravi ribar znači prvenstveno biti zaljubljenik u more i brodove. Da bi se ovim čovjek mogao baviti, mora biti beskrajno zaljubljen u more, brodove, uvečer s time ići leći i ujutro se dizat. To je prvi preduvjet da bi se čovjek bavio ovim poslom", istaknuo je Dinko Cvjetović.


Fotoprilog


Tagovi

Dinko Cvjetović Orka Plitvine 1


Autorica

Jelena Hendić

Više [+]

Jelena je magistar novinarstva sa višegodišnjim iskustvom. Njezin moto je: Novinarstvo nije posao, već način i stil života!

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Da ne znam bolje, rekla bih da želi nešto da mi poruči....:P