Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Školjkarstvo
  • 23.08.2013.

Tržište školjki u RH - stanje, prilike i potencijal izvoza u EU

Skupine inozemnih turista oduševljene razgledavajući uzgajališta školjki u Malostonskom zaljevu. U Savurdijskoj vali otpremni centar za pakiranje školjki, neograničeni potencijali školjkaša u Hrvatskoj. Za hrvatske školjke, posebice kamenice, zanimljivo tržište EU - najviše francusko. Neiskorištene mogućnosti realizacije kroz hotele i maloprodajne lance

Foto: RGBStock.com
  • 10.089
  • 573
  • 0

Sve govori kako su mnogi hrvatski obalni i otočni predjeli naše prekrasne Dalmacije i Istre - posebice zaljevi, uvale, vale, i područja gdje se rijeke sljubljuju s Jadranskim morem poput Neretve, Krke... - oduvijek bili prepoznatljivi po izdašnosti izlova autohtonih "divljih", a poslije i po uzgoju morskih školjkaša (kamenica-sstrea edulis, dagnja, kućica, prstac, volak, ugrc, kunjka, periska, Jakovljeva kapica, prnjavica, rumenka, kokoš, kunka, ljudsko srce, priljepak, vongola, palastura...) koji se popularno nazivaju i plodovima mora. Riječ je o živopisnim krajobrazima Lijepe naše poput Limskog kanala; Malostonskog, Pulskog i Pirovačkog zaljeva te uvale Klimno. Gotovo na tim svim mjestima, prema istraživanjima i ocjenama uglednih stručnjaka, raste i autohtona kamenica.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji četiri lokacije za uzgoj morskih školjki

Stručnjaci ističu kako Hrvatska ima mnogo prikladnih položaja za prirodni život kamenice dok su na području Splitsko-dalmatinske županije, njenim izmijenjenim i dopunjenim Prostornim planom, utvrđene četiri lokacije za uzgoj školjki - u Marini kod Trogira i Kaštelanskom zaljevu u koji se ulijeva rijeka Jadro u Solinu, te dva mjesta na obalnom prostoru između Makarske i Gradca u Podbiokovlju i Podrilićju. Te su lokacije ne tako davno posjetili predstavnici SDŽ i francuskog okruga Herault radi mogućnosti međusobne suradnje i zajedničkog ulaganja u razvoj školjkarstva u duhu "interesnog udruživanja", što će također biti značajno u razvoju marikulture u Hrvatskoj - sve u sklopu šireg zahtjevnijeg i izbirljivijeg tržišta školjki u RH na temelju stanja i prilika, kao i potencijalnih mogućnosti izvoza tih plodova mora u zemlje članice Europske unije. Poznato je kako je obalno i otočno područje Splitsko-dalmatinske županije najmanje zastupljeno u uzgoju morskih školjaka u Hrvatskoj, vjerojatno i zato što se ta lokalna zajednica najvećim dijelom prostire na svoje priobalje i zaobalje (zagorski dio), dok u toj gospodarskoj djelatnosti značajnoj za ruralni i turistički razvoj, proizvodnju zdrave hrane i zapošljavanje, prednjači Dubrovačko-neretvanska županija.

Zapisano je, međutim, kako je Malostonski zaljev još iz rimskog razdoblja bio poznat po uzgoju morskih školjaka, dakako i u doba slavne Dubrovačke Republike su se kamenice na tom području uzgajale na tradicionalan način, a i danas ima značajno mjesto u hrvatskom školjkarstvu. Za kamenice i dagnje iz tog morskog krajobraza na završetku Neretvanskog kanala, u koji utječe rijeka Neretva, znali su ne samo rimski, nego i austrougarski carevi poput Franje Jospa. Zanimljivo je kako je i car Franjo Josip za svoj dvor redovito nabavljao kamenice baš s tog područja odnosno bivše Dubrovačke Republike, koje su se od mjesta uzgoja u Malostonskom zaljevu do Beča transportirale kočijama, u specijalnim drvenim sanducima pokrivene morskim algama kako bi se sačuvala svježina te delicije. Također je sačuvan i jedan stari certifikat iz dvadesetog stoljeća (1920. godine) kada su malostonske kamenice dobile prvu nagradu za kvalitetnu na natjecanju u Londonu. To su riječi Ivana (Ivice) Glavora Đide, aktualnog vlasnika obiteljske tvrtke Obrt za uzgoj ribe i školjaka 'Đido' Dubrava.

Školjke iz Malostonskog zaljeva konzumirali stari Rimljani, car Franjo Josip...

Ljubitelji morskih školjaka, napose gurmani tih nadaleko cijenjenih morskih plodova, ističu kako malostonske kamenice iz uvale Blaževo spadaju u sami vrh gastronomskih užitaka. Znalci objašnjavaju kako je razlog tome što se tamošnje školjke kvalitetnije hrane i rastu u boćatoj vodi, odnosno u prirodnoj mješavini slatke i morske vode. Doznali smo kako tvrtka "Đido", zahvaljujući vrhunskoj čistoći mora te inim prikladnim uvjetima i interesu tržišta, dakako uz naglašen rad, uzgaja veće količine kvalitetnih kamenica, dagnji (mušula), a uz to i više tona ribe (brancina). Ivica Glavor ističe kako je primjerice kamenice najbolje probati u ožujku u povodu sv. Josipa, jer su te školjke tada najkvalitetnije, najukusnije, u što su se i tijekom ovogodišnje sezone uvjerili i mnogobrojni turisti, uglavnom strani koji u skupinama organizirano posjećuju Mali Ston na poluotoku Pelješcu i njegovo okruženje.

Oduševljeni su svime što su ondje vidjeli, čuli, osjetili, kušali odnoseći lijepe uspomene o Hrvatskoj i ruralnom turizmu, ne samo u memoriji nego i fotoaparatima, mobitelima, videozapisima. Mnogi su obećali kako će opet doći, jer u malostonskom krajoliku zacijelo imaju što vidjeti i doživjeti ne samo more i sunce, nego i uživati u konzumirajući delicije morskih plodova uz kvalitetna domaća vina poput peljaškog pošipa, peljaškog plavca malog, a gosti će na jesne kušati i maginje (plodove planike). To su nam potvrdili i u turističkim zajednicama Dubrovačko-neretvanske županije, dakako i oni gurmani koji su nedavno prvi put posjetili tamošnja uzgajališta morskih školjaka na tom području, razgovarajući i s uzgajateljima plodova mora. Mnogi od njih su također doznali kako je kamenicu potrebno držati na temperaturi od 8 stupnjeva Celzijevih te može biti ispravnom najmanje 24, a najviše do 48 sati pod uvjetom da bude zatvorena.

I strani turisti oduševljeni uzgajalištima školjki u Malostonskom zaljevu

Vjerojatno je o tržištu školjki u RH, stanju, prilikama i potencijalu izvoza te delicije u EU, zanimljivo i razmišljanje koje je ovih iznimno vrućih kolovoških dana za portal Agrokluba dao gospodin Claudio Coslovich, upravitelj i suvlasnik Ribarske zadruge "Sargus" u Umagu te predsjednik Udruge uzgajivača školjkaša Mytilus za područje Istre. "Naša zadruga raspolaže jednim od najvećih uzgajališta dagnji u Hrvatskoj gledajući domaću situaciju dok je takvih (ili sličnih) uzgajališta u cijeloj Europskoj uniji. Također uzgajamo i kvalitetne kamenice, ali u manjim količinama. Naše se uzgajalište nalazi na Savudrijskoj vali - Kangri te raspolažemo i otpremnim centrom za pakiranje školjkaša. Inače, na području Umaga situacija je gotovo ista kao i u ostatku Istre. Svi uzgajivači su okrenuti isključivo domaćem tržištu (gostionice, restorani, hotelske kuće, ribarnice). Tržište je vrlo osjetljivo, stresno. Dosadašnja iskustva potvrđuju kako je isključivo bitna cijena i ništa drugo. Početkom svakog ljeta, baš kao i ovog, nađe se neki trgovac (Metro, Velpro) koji napravi akcijsku cijenu, a uz to i pomutnju, bez obzira na podrijetlo, kvalitetu ili starost školjke. Jedne godine je jedan novinar napravio "pravu katastrofu" na tržištu svih školjkaša zbog neprofesionalnog i needuciranog pisanja, jer je čak na naslovnici lokalne istarske tiskovine pisalo "Školjke uzrokuju paralizu"", podsjeća gospodin Claudio Coslovich, objašnjavajući:

U Savudrijskoj vali otpremni centar za pakiranje školjkaša

"Činjenica je da svaki ponedjeljak vršimo analize na biotoksine, mjestimično na e-cole, salmonelu, pa i na teške metale, bonamiozu...- sve u cilju kako bi krajnji potrošač imao nekakvu garanciju na kontroliranu morsku školjku. I što je itekako bitno, sustav itekako funkcionira. Na obalnom i otočnom području Istre ima desetak proizvodnih područja gdje se vrši monitoring te u slučaju pronalaska nečeg gore navedenog, to se područje odmah zatvara dok analize opet ne pokažu negativno stanje. I onda se dogodi da novinar napiše bombastičan naslov. Zatim je svima, ponavljam svima pao promet najmanje 50 posto na duže vrijeme i nakon toga, što je najgore, nikome ništa. Naime biotoksin je nađen na dva proizvodna područja i ona su odmah zatvorena. Dodatnom analizom u Italiji tog 'spornog uzorka' utvrđeno je kako uopće nije bilo biotoskina PSP, nego je laboratorijski miš uginuo iz nepoznatih razloga. I nikome ništa. Ima još puno sličnih primjera o kojima bi se moglo satima govoriti i pisati koji uzgajačima prouzrokuju stanovite probleme, pa kako onda ići naprijed prema predviđenom, uhodanom planu proizvodnje?"

Što se pak tiče izvoza školjkaša gospodin Claudio Coslovich tvrdi kako su potencijali neograničeni, želje iznimno velike, a mogućnosti za sada ipak male. Dodaje kako ima više stvari koje ograničavaju razvoj marikulture ne samo na području Istre, nego i u inim područjima Dalmacije gdje se uzgajaju morske školjke. "Na prvom mjestu su prostorni planovi lokalnih zajednica uprave i samouprave (općina, gradova i županija) koji za uzgoj školjkaša predviđaju tek mala ili gotovo neznatna područja uz obalu gdje su širenja praktično nemoguća uslijed sukoba u prostoru s turizmom, iako im je nejasno zašto bi budući turistički radnici to mogli iskoristiti u promociju. Također želim podsjetiti i na činjenicu kako uzgajališta školjaka ili ribe imaju suprotan utjecaj na okoliš. Dok ribu treba hraniti, pa ostaci te hrane i riblji izmet uzrokuju promjene u okolišu, uzgajališta morskih školjki pružaju novo stanište za više vrsta organizama i riba, pružajući im zaklon, primjerice ljeti hladovinu, te ima vrlo mali utjecaj na okoliš jer se školjke hrane planktonima. Prostorni planovi za uzgoj morskih školjaka na otvorenom moru tzv. Long line, kod nas uopće ne postoji. S druge pak strane dovoljno se ne stimulira razvoj te gospodarske grane koja itekako značajna za razvoj ugostiteljstva i turizma, osim što 20 godina slušam resorna ministarstva RH uvijek isto, a to je samo 'treba, treba, treba'. Poznato je kako žurno treba smanjiti ribolovni napor u ribarstvu i školjkarstvu, a solucija može biti samo u tom smjeru kako bi se dio ribara prebacio na proizvodnju hrane, ali problem je u tome što nemaju pravih poticaja kako su to napravili primjerice Turska i Grčka", kaže Claudio, tvdeći:

Potencijali školjkaša neograničeni, želje uzgajivača velike, mogućnosti male

I danas primjerice iskrcavamo školjke na morske plaži među kupačima, sve na ruke, jer nema infrastrukture, pa pomorsko dobro nije uzgajivač te da ulažu u lučice. Više puta su nam i brodice bile potopljene zbog kojekakvih gluposti i nemara. Da bismo otvorili novo uzgajalište školjaka i ribe, potrebni su nam suludi uvjeti ispunjenja koja od nas traže resorna ministarstva RH, dok je Zakon o koncesiji pisan za sve jednako ne prepoznavajući različitosti, jer ipak nismo svi isti. Tako je za njih uzgajalište morskih školjaka, znači plutače i konopi na moru, poput građevine pa moramo raditi idejni projekt, tražiti lokacijsku dozvolu i na kraju potvrdu glavnog projekta, što je čudno. Dalje vam ne bih želio navoditi i druge primjere koji nikako ne potiču razvoj uzgoja školjaka, a time i proizvodnju zdrave hrane te razvoj turizma u Istri, upozorava Claudio Coslovich, upravitelj i suvlasnik Ribarske zadruge 'Sargus' u Umagu i predsjednik Udruge uzgajivača školjkaša 'Mytilus' za cijelo područje Istre gdje je oduvijek bilo razvijeno morsko školjkarstvo.

"Uvrštenjem Marinskog zaljeva kod Trogira u Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, kao jednog od četiri mjesta za marikulturu, naselja Marina i Poljica koji se isključivo bave turizmom, izravno su ugrožena. Otvaranje novog uzgajališta školjaka na tom području, svima bi bila i ekološka katastrofa, tim više što Općina Marina nije uvrštena u EKO-projekt Kaštelanski zaljev", upozorava načelnik Općine Marina Ante Mamut. Zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Visko Haladić, baš kao i Claudio Coslovich u Umagu, također ističe kako je problem u tome što nitko neće uzgajališta školjaka u svom dvorištu iako je potražnja za marikulturom svakog dana sve više raste na tržištu Europske unije.

Razvoj marikulture ograničavaju prostorni planovi lokalnih zajednica

"Pomorska smo zemlja, ali i dalje smo nerazvijeni u tom području. Zato moramo odgovoriti pozitivno, jer je riječ o projektima budućnosti naših otoka, obale i priobalja Splitsko-dalmatinske županije. Riječ je, naime, o proizvodnji zdrave hrane, a ni čim nije dokazano kako uzgajališta morskih školjaka zagađuju okoliš. Ovdje bi se, u budućem uzgajalištu u Marinskom zaljevu, zaposlio veći broj ljudi. Želim samo podsjetiti i na činjenicu kako su primjerice školjke izvrsni pročistači mora. Uz proizvodnju hrane na kopnu bi bilo korisno da imamo i proizvodnju zdrave hrane i na moru", poručuje Visko Haladić. Podsjeća i na činjenicu kako je na zahtjev Splitsko-dalmatinske županije izrađena integralna Studija korištenja mora i podmorja na njezinu području s naglaskom na marikulturu napominjući kako je, prema rezultatima istraživanja i prijedlozima meritornih stručnjaka, baš područje Marinskog zaljeva dobilo izvrsne ocjene.

No i gospodin Claudio ima svoj stav i o inim pitanjima u svezi razvoja školjkarštva, ali i o okupljanju, organiziranju i udruživanju svih uzgajatelja školjaka kako bi se za svoje proizvode lakše izborili na tržištu. "Za izvoz školjaka u Italiju baš i nije neki trenutak uslijed krize u toj zemlji, članici Europske unije. Njezini trgovci radije kupuju jeftiniju, neukusnu atlansku dagnju plaćajući ju nakon 180 dana, a ponekad nikad, nego našu kvalitetniju domaću dagnju. Mnogi uzgajivači morskih školjaka u Italiji su zatvorili svoja uzgajališta dok je Francuska itekako zanimljiva u prvom redu zato što je naša kamenica (ostrea edulis) jako tražena, te što živi u cijelom Jadranu (ne samo u Malostonskom zaljevu). No prethodno treba ispuniti neke uvjete na čemu upravo nešto u tom smjeru radi tvrtka Cromaris. Neka kupci kupuju samo školjkaše pod nazivom "hrvatsko'" i neka dobro čitaju deklaracije. Iako košta koju kunu više, proizvod je kvalitetniji - svježiji i zdrav te je izvrsnog ukusa", poručuje upravitelj Ribarske zadruge 'Sargus' i predsjednik Udruge školjkaša Umag, 'Mytilus' Claudio Coslovich.

Tržište EU zanimljivo za hrvatske školjkaše (kamenice), posebice francusko

Međutim u studiji "Integralni planovi razvoja školjkarstva'" za područa Malostonskog zaljeva, ušća rijeke Krke i akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije od lipnja 2009., skupine naših uglednih autora dr. sc. Lava Barčevića, dr. sc. Drage Marguša i dr. sc. Branka Glamuzine, koji je ujedno i vođa tima, je među inima konstatirano kako je hrvatska marikultura, iako s velikom tradicijom u školjkarstvu na Mediteranu, danas prostornim planovima, ratnim i poratnim tranzicijskim problemima dovedena na niske grane. Unatoč tome čak se postojećom državnom strategijom planira rast proizvodnje, koji je u europskim okvirima beznačajan. Naime Državnom strategijom se od 2001. godine planirao rast morskih školjaka u desetogodišnjem razdoblju na 20.000 tona godišnje.

"Integralnim planovima razvoja školjkarstva u području Malostonskog zaljeva, ušća rijeke Krke i Novigradskog mora (Pag), akvatorija Velebita, sagledavaju se specifičnosti tih područja, stanje sektora u svijetu i Europi, dakako i tržišne perspektive postojeće i buduće proizvodnje, usaglašavanje s financijskim mogućnostima i socioekonomskim značajkama okruženja. Postojeće školjkarstvo u svim uzgojnim područjima Hrvatske ima izrazito obrtničko-obiteljski karakter nastao temeljem tradicije uzgoja u zadnjih 50-ak godina. Postojeći uzgoj školjkaša se uglavnom temelji na tradicijskim tehnologijama, posebice osiguravanja mlađi, te je predvidiv, ali ujedno i kritičan za financiranje od strane komercijalnih izvora. Integralnim planom daju se perspektive za razvoj moderne industrije, prepoznatljive na tržištu kapitala, kao uspješne i dohodovne. Izrađenim Integralnim planovima razvoja školjkarstva industrija se želi razviti u skladu sa suvremenim proizvodnim i tržišnim trendovima, uz očuvanje tradicije i prirodnih vrijednosti područja. Hrvatsko školjkarstvo se danas nalazi u teškoj situaciji prilagodbe na nove i sve novije uvjete poslovanja, te postoje velike šanse da doživi sudbinu većine preradbenih kapaciteta. Lakoćom kojom nestaju tradicionalne hrvatske djelatnosti, kao posljedica tranzicije i pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, je planovima za tri glavna potencijalna školjkarska područja i daju se smjernice kako se ovo nestajanje može spriječiti. Promoviranjem i usvajanjem predloženih akcijskih planova, hrvatsko školjkarstvo se može razviti u modernu industriju koja će svojim razvojem socioekonomski unaprijediti obalna i otočna područja, te pridonijeti ruralnom razvoju Hrvatske", također se navodi u spomenutoj studiji.

Zanimljiva studija 'Integralni planovi razvoja školjkarstva'

Naglašeno je kako su školjkaši Malostonskog zaljeva brandirani proizvod zajamčene zdravstvene ispravnosti, standardne kvalitete i zaštićenog zemljopisnog podrijetla. Naznačeno je kako se planirano povećanje dijelom traži kroz unaprijeđeni plasman RH, u prvom redu kroz turističko-ugostiteljsku ponudu, a većim dijelom na EU-tržištu, prvenstvenu u Italiji i Francuskoj. Proizvodnja mlađi je osigurana kroz mrjestilišta školjkaša izgrađena uz stručnu potporu MARIBIC-a Sveučilišta u Dubrovniku u suradnji zainteresiranih poduzetnika i institucija. Regionalna i lokalna samouprava (Dubrovačko-neretvanska županija, općine Ston, Dubrovačko primorje, Janjina, Slivno, uskladile su prostorne planove s potrebama razvoja školjkarštva, odnosno školjkarske industrije izgradivši i lokalnu kanalizacijsku mrežu). Ujedno su osigurale prostor i izradile potrebnu infrastrukturu za razvoj školjkarštva. Marikultura se u Hrvatskoj razvija u sinergiji s razvojem turizma, a planirana izgradnja novih turističko-ugostiteljskih kapaciteta itekako vodi računa o zahtjevima okoliša i prirode. Ukupnost razvoja na području Malostonskog zaljeva pridonosi očuvanju njegove autohtone prirodne vrijednosti prepoznate njegovom zaštitom u statusu Posebnog rezervata u moru. Planiranim razvojnim iskorakom cjelokupna zajednica će itekako profitirati tako što će prosječni mali proizvođač imati osigurano tržište, a Dubrovačko-neretvanska županija će osigurati veću lokalnu zaposlenost i značajan regionalni brand. Država će dobiti proizvod koji će biti značajan doprinos pozitivnog uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi odnosno školjkarstvu.

Neiskorištene mogućnosti realizacije planova kroz hotele i maloprodajne lance

Stručnjaci upozoravaju kako je tržište uglavnom nerazvijeno, ali postoje velike neiskorištene mogućnosti realizacije planova kroz hotele i maloprodajne lance. Poručuju kako je Hrvatska jedno od područja gdje je opstala europska kamenica koja je u ostatku Europe početkom 20. st. bila uništena, bolešću. Ta delikatesa, koja se jede sirova s dodatkom limunova soka, jako je hranljiva, jer joj meso sadrži puno bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina (A, B1, B2, C i D). Mnogi gurmani ističu kako je najukusnija tijekom zime. Upućeni naglašavaju kako se u Hrvatskoj danas uzgaja više od 1.200.000 kamenica godišnje, a tijekom zime se najviše prodaje u unutrašnjem dijelu Hrvatske, napose u Zagrebu i okolici.

Foto: RGBStock.com


Tagovi

Ribarstvo Školjkarstvo Potencijal izvota