Dala otkaz, održala farmu muznih krava i postala najuzornija hrvatska seoska žena

"Ne smijemo se stidjeti toga od kuda smo i čime se bavimo, nego moramo isticati kako su seoske žene hrabre i vrijedne, ali i da je lijepo živjeti na selu. Tu poruku upućujem svim seoskim ženama", ističe Mateja Vranović iz međimurskog Gardinovca, koja je na nedavnom izboru u Pitomači proglašena Najuzornijom hrvatskom seoskom ženom.

Ova mlada žena i majka tri kćeri - Asje, Sare i Ines, napustila je posao u jednom trgovačkom lancu i odlučila se posvetiti isključivo poljoprivredi. Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu već se nekoliko godina bavi proizvodnjom kravljeg mlijeka, od kojih pravi čak dvadesetak vrsta sireva, a uzgaja i buče, heljdu i mak, pravi domaći med.

"Posla je uvijek puno, ni jedan dan mi nije isti, uvijek se događa nešto novo. No, lijepo mi je raditi na gospodarstvu i nikada nisam požalila što sam sigurnu plaću zamijenila ovim poslom", napominje otkrivajući da su se svekar i svekrva 20 godina bavili uzgojem muznih krava, a kada su otišli u mirovinu trebalo je održati gospodarstvo. Suprug Mario i ona taj su posao prije pet godina proširili i na proizvodnju sireva. Ispočetka je bilo teško, iako su imali kvalitetan proizvod nije bilo jednostavno probiti se na tržištu.

"Da nismo počeli proizvoditi sireve danas vjerojatno ne bi opstali. S tom cijenom mlijeka proizvodnja nije rentabilna. Kako je moguće da kilogram kukuruza košta koliko i litra kravljeg mlijeka?", pita se Mateja koja je s vremenom širila ponudu sireva, pa danas radi 13 vrsta kuhanog sira s raznim okusima i začinima, s vlascem, češnjakom, chia sjemenkama, paprikom, peršinom, za koje je dobila i nekoliko nagrada, pa i zlatne medalje za kvalitetu. Radi i turoše, sa slatkom i bijelom paprikom te bijele turoše s češnjakom. Prodaju i domaći sir, vrhnje i svježe mlijeko, slatki sir, domaći med, hajdinu kašu, bučino ulje.

Sve što proizvedu na OPG-u uspijevaju prodati stalnim kupcima, uglavnom na kućnom pragu, dok manji dio proizvodnje plasiraju restoranima u Čakovcu i Zagrebu, ali i u Dubrovniku i na otoku Mljetu. Kupce imaju i u Njemačkoj. "Jedan proizvod naprosto prodaje drugi, a zadovoljni kupci naše proizvode preporučuju drugima", napominje Mateja Vranović.

Seoske žene su često zaboravljene

Ova uzorna žena naglašava kako je ključ uspjeha u svakom poslu, pa tako i u poljoprivredi, dobra organizacija, ali i predanost i ljubav prema poslu s kojim se bavi.

"Imala sam dojam da smo mi, žene sa sela, često zaboravljene, da se o nama rijetko govori. Zato me je zainteresirao taj natječaj za najuzorniju seosku ženu, na koji sam se prijavila iz čiste znatiželje", otkriva. 

No, kada je pozvana na natjecanje uhvatila ju je, kaže, panika. Trebalo je sve organizirati i pripremiti. Večer prije izbora imala je i tremu, a onda samoj sebi rekla da to hoće i može. "Bio je to super osjećaj, cijela je ruralna Hrvatska bila na jednom mjestu, a ja sam imala priliku, najbolje što sam mogla, predstaviti sebe i svoju obitelj, naše selo, za koje malo ljudi uopće zna, naše Međimurje", ponosno ističe pobjednica izbora.

Predstavljena tradicionalna međimurska jela

Pobjedničku lentu izborila je u konkurenciji još 18 kandidatkinja iz 16 hrvatskih županija. Imale su, opisuje, puno zadaća, žiriju je trebalo predstaviti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i tradicionalne proizvode, lokalne rukotvorine te tradicionalna jela.

"Spremila sam na primjer, međimursku bidru, kolač od dizanog tijesta koji se nekada umjesto svadbene torte stavljao pred mladence na vjenčanju, a danas se sprema za Božić", priča nam dodajući da je nastup u Pitomači iskoristila i kako bi predstavila i kukuružnjaču, još jedan tradicionalni kolač koji se pravi s kosanom masti. Ispekla je i međimurske perece, orehnjaču i makovnjaču, međimursku gibanicu, pogače s tikvom, sirom, medom i jabukama.

Da bi žiriju što bolje predstavila tradicijsku kuhinju ponudila je i hladetinu, crne i bijele čurke, meso z tiblice, trgance s kosanom masti, rolade sa špinatom i sirom, hajdinu i kukuruznu zlevanku, ali i svoje sireve. Dobila je i najvišu ocjenu za narodnu nošnju koju je odjenula za tu priliku.

"Znala sam da sam sve napravila odlično, no ipak sam bila iznenađena da sam upravo ja, kao najmlađa natjecateljica ovogodišnjeg izbora, izabrana za najuzorniju seosku ženu", priznaje.

Kada su je prozvali, do trona su ju pratili pripadnici naše Zrinske garde, a ona im zahvalila lepo, po međimurski. "Doživljaj je bio stvarno prekrasan i te ću trenutke pamtiti dok sam živa", zaključuje pobjednica natjecanja, koja je na ovom prekrasnom iskustvu zahvalila svojoj obitelji, članicama Udruge uzornih seoskih žena, udruzi Gardruža iz Gardinovca, svim sumještanima i svim seoskim ženama Hrvatske.