Održan robni i stočni sajam u Novoj Kapeli: Ljudi gledaju, ali malo tko kupuje

Robni i stočni sajam u Novoj Kapeli, na dan blagdana Svete Klare desetljećima je mjesto tradicionalnog okupljanja. Tako je i ovoga ljeta organizirana spomenuta manifestacija, a najzastupljeniji su bili štandovi popunjeni tradicionalnim slavonskim proizvodima izrađenih starim zanatima. Jedan od zanatlija je i Stjepan Đanić iz Podgorača. 

"Bavim se proizvodnjom užadi, opreme za krave, konje, opreme za vezanje stoke u prvom redu. Imamo kandžije, bičeve, kravske i konjske ulare i brojne druge proizvode. Kandžija se kupi u tablama, reže se, prave se gumbi, ukras crven-bijeli-plavi i ide se na tržište. Što se tiče štrikova za teljenje, to je sto posto sve ručni rad", pojašnjava Đanić.

Kata Uremović iz Zagrađa je izložila svoju nošnju staru više od sto godina, ali, i drugih predmeta. "Imam svašta, imam štikli, marama i zaprega koje se nose na narodnoj nošnji. Za maramu sa zlatovezom mi treba barem tri dana tkanja. Tu za sve ovo što vidite ima jako puno posla, ali ljudi više ne kupuju starinske proizvode", komentira. 

Posjetitelji su imali priliku vidjeti ili kupiti i ukrasne mini konjske zaprege, zlatoveze te narodne nošnje.   

"Izrađujem makete drvenih zaprega već desetak godina i gledam da budu što vjerodostojnije pravima. Konji nisu od drveta, konji su od stiropora, pregletani i obojeni. To nisu igračke, nego prvenstveno ukras", naglašava Željko Štivičić iz Orubice.

Tu je i Jelena Dudlak iz Starog Slatinika koja već 25 godina izrađuje zlatovez. Kaže, izreže karton i preko njega veze te tako izrađuje slike, narukvice, boce, ali i narodne nošnje. 

Slavonska tradicija polako izumire?

Nekad bogati stočarski dio sajma, ove godine sveo se na jednog izlagača, uzgajivača ukrasne peradi. "Ovo je samo jedan mali dio ljubavi prema životinjama. To su više kao kućni ljubimci, bavim se dugo ovim uzgojem i izlažem životinje od sajma do sajma“, ističe Stjepan Jakus iz Gornjih Andrijevaca.

Neki od izlagača su zadovoljni prodajom, dok drugi imaju osjećaj da slavonska tradicija polako izumire.

"Stoke je sve manje i manja je potražnja za ovim proizvodima. Čak i uz ove astronomske subvencije i poticaje za poljoprivredu. Treba ukinuti poticaje i platiti po kili ili litri i ljude zainteresirati za ponovnu proizvodnju“, smatra Stjepan Đanić.

S njim se složio i Željko Stivičić, "Ljudi gledaju, ali ne kupuju baš previše. Je li im to skupo, ja ne znam. Cijena ovih ukrasnih zaprega je od 100 do 400 kuna, a nekada za jedna imam pet dana posla. Mogu reći da ovo radim isključivo iz ljubavi, ali tu zarade nema."

I danas je ovo sajam koji odiše tradicijom, no zainteresiranost posjetitelja pa time i izlagača opada svake godine. Je li to zbog koronavirusa ili općenito iseljenja mladih iz Hrvatske, vrijeme će reći, ali mi se nadamo da će slavonska tradicija živjeti zauvijek.  

Kako je bilo na sajmu možete pogledati u videu: