Sabatina - potvrda da je u vinu istina!

Vino je teško pitanje! I kad ga ima puno, i kad ga je malo. I kad je vrhunsko, i kad ode na kvasinu. I kad je skupo, i kad je podcijenjeno. I kad (ga) se pije “prikoviše”, i kad se ne pije nikako. I kad mu se tepa (lipo ime vino) i kad ga se proklinje (vrag te do kapi odnija). I kad ga se paragrafima “razvodnjava” (zabrana reklamiranja, zakon o “nula posto” za vozače...) i kad mu se nekritički podilazi tvrdnjama tipa “vinom protiv alkoholizma”. Vino je, ukratko, tajna, enigma i - vječni izazov.

Potvrdila je to i ovih dana u Bolu na Braču održana Sabatina, 22. po redu fešta (ne samo) dalmatinskih vinogradara i vinara, u tradicionalno dobroj organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije i pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića.

Na Sabatini se, naime, popila - ili, ako hoćete, prolila - bačva rasprava, polemika, disertacija i lamentacija o ekonomiji (pa i filozofiji) loze i vina u Hrvata, da bi na kraju, ipak, ostao dojam kako je i na tom respektabilnom skupu (više od 400 sudionika) bilo puno više zasađenih pitanja nego ubranih odgovora. No, prije bilo kakvog raportiranja o apsolviranom dnevnom redu rečene Sabatine, nadaje se nužnim kazati riječ-dvije o onome što je čini svojevrsnim fenomenom u ovom vremenu kad se uglavom sve čega se ljudi dohvate - osobito u gospodarstvu ili, preciznije, u proizvodnji - nekako spotiče i naginje kao provin u rakiji.

Naime, ne ulazeći u podrobniju analizu oko toga hoće li nakon ove manifestacije već sutra težaci i vinari biti zadovoljniji, a vino bolje, ostaje nepobitnom činjenica da u društvenom ambijentu obilježenom urušavanjem i propadanjem brojnih inicijativa, okupljanja i događanja, baš Sabatina uspješno traje i, štoviše, razvija se i napreduje: otvara važne teme, educira i okuplja sve više ljudi.

Točan razlog tome nije lako dokučiti, ali uz konstataciju o poslovičnoj žilavosti težaka/vinara - kojima onomad ni filoksera nije mogla stati na kraj - sigurno je da dobar dio uspjeha treba pripisati pronicljivosti i radišnosti organizatorskog tima iz Zadružnog saveza Dalmacije, Hrvatskog saveza zadruga i Udruge vinara i vinogradara Dalmacije, koji su za ovu Sabatinu činili: Lordan Ljubenkov, Želimir Bašić, Miranda Žitko Vulić, Božo Novaković, Ivana Svetić, Sandra Petričević, Vedran Karajić, Vedrana Stecca i Ilda Stanojević.

K tome, Bol je bio odličan domaćin, a studijski obilazak bračkog vinogorja, posebno na vrtoglavoj strmini zasađenih trsova tvrtke Jako vino, pružio je priliku da se na svaku kap odatle iscijeđenog plavca gleda kao na pravu dragocjenost.

Čime se sve Sabatina bavila može se vidjeti i u kratkom izvodu iz njenog programa: radionica “stare sorte - inovativna vina”, genetski resursi loze u Kaliforniji, gnojidba loze putem lista u uvjetima iznimne suše, folijarna analiza, podizanje novih vinograda na Hvaru, trendovi uvoza vina, demonstracija poljoprivrednih strojeva i opreme, stanje u vinarskim zadrugama, vođena degustacija mladih vina, predstavljanje novoosnovane zadruge “Vina Dalmacije”, burza vina...

Ipak, u centru manje-više svih rasprava bilo je aktualno stanje u proizvodnji i trženju vina - stanje obilježeno “krizom punih bačava”, kako je to formulirao “vinski enciklopedist” Želimir Bašić, a predsjednik RH Ivo Josipović na primanju za sudionike Sabatine prihvatio kao dobro pogođenu sintagmu. Rečenu vinsku sliku karakteriziraju iznimno velike zalihe u vinarijama i konobama, dugovi vinogradarima za grožđe, veliki uvoz, slab izvoz, nesređena politika cijena i, dakako, crno tržište vina.

Za sve te probleme valja naći prave odgovore, poraditi na izvozu, inzistirati na autohtonim sortama, unapređivati kvalitetu, cjenovno se prilagoditi tržištu i, uz sve to, izdržati “napad” uvoznih, relativno dobrih i jeftinijih, vina iz Čilea, Argentine, SAD-a, Australije, Novog Zelanda, Južne Afrike...

U traženju odgovora na teška “vinska pitanja” na Sabatini je rečeno mnogo toga mudrog i zanimljivog. Citirat ću barba Smiljenka Pavišića iz Bola, pobjednika u kategoriji otvorenih crnih vina, koji je, pak, o pitanjima vina citirao Smoju: “Ko falsificira šolde ide lipo u zatvor, a ko falsificira vino - zaradi lipe šolde.”

I to je, vidite i sami, jedan teški vinski problem, ali za kraj evo i jedne veselije teze - čuo sam je na Sabatini - kako vinu i priliči: Ako piješ umjereno, moš popit koliko god oćeš!

Autor: MLADEN KRNIĆ