Janjetina iz Potkove naširoko poznata

Dobar primjer, kako nešto izvorno dobro nije pokvareno, što se nerijetko kod nas i događa, nego je usavršeno i unaprijeđeno, našli smo u Gospiću u restoranu Zlatna potkova Ivana Jovanovića. Tamo osim Ličana na vruću janjetinu ili ličku pečenku, svakodnevno dolaze i putnici s autoceste A-1 i drugih turističkih smjerova.

Kada je prije tridesetak godina Gospićanin Ivan Jovanović na rubu grada otvarao ugostiteljski obrt, već je imao viziju kultnog restorana - baš po domaćoj hrani, a to u Lici znači, prvenstveno pečenoj janjetini s ražnja i sezonskim ličkim jelima. U tome je zaista uspio.

-U to, da bi uspjelo, treba ići punim plućima ili nikako. I sve osobno nadzirati i kontrolirati, kaže danas gospodin Jovanović, žaleći se, kako se u tom periodu naradio više nego da mu je netko drugi bio poslodavac.

Najvažnija je nabavka i suradnja sa stočarima. Bez prave ličke pramenke i dobre livade nema niti ukusnog janjećeg mesa. Da mi janje daju badava iz nekih krajeva, ja ga jednostavno ne bih mogao uzeti, jer ono što mi pečemo, zaista je najbolje što Lika može dati. Drugi njavažniji faktor je zdrava i kvalitetna lička bukovina određenog stupnja prosušenosti i krupnije cijepana. Na bilo kakvu drvetu nema ličke pečenke.

Nema nikakvih tajni: naš je patent da su janjsci žive vage 25 do 27 kilograma, da se obrađuju i sole neposredno prije pečenja. Janje se vrti na oko 5,5 okretaja u minuti, vatra je od početka jaka i nikada se ne prigušuje, a pečenje traje 2,5 do tri sata.Danas mlade janjetine ima tijekom cijele godine, pa se proces pečenja samo malo mijenja prema godišnjem dobu.

Iako Ivan Jovanović nije smišljao baš nikakvu marku ili brend, njegov je primjer najbolje potvrdio priču o «ličkoj janjetini» po onim starim pravilima: stani jesti, gdje vidiš puno parkiralište i nema recepture za dobru hranu, ako sirovine za nju nisu vrhunske.

Autor: Rajko Polić