Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Etno baština
  • 22.01.2013.

Kulturna etno baština u funkciji seoskog turizma

Zahvaljujući entuzijazmu članova KUD-a "Srijane" u Gornjim Poljicima podno visova Mosora njeguju se stari običaji, tradicija, pučka nošnja, plesovi, izvorno pjevanje poput ojkavice, vojkavice, treskavice, reranja, samačkog i pripovijednog pjevanja iz ženskih i muških čistih i jakih grla

  • 3.278
  • 292
  • 0

U gornjopoljičkim selima i zaseocima iza Mosora, u zaleđu primorskih gradova te lijepih i čistih šljunčanih plaža Omiške rivijere, posebice u Srijanima na oko 800 metara nad morem, odlično je sačuvana izvorna narodna nošnja i etno-oprema, čak i najstarijih žitelja toga kraja Lijepe naše u Dalmatinskoj zagori. Nekada su tim krajobrazom vijugale samo kozje staze, brdski puteljci kojima su se probijali čobani sa stadima koza i ovaca ili, pak, karavane prema moru i unutrašnjosti zemlje gdje su, zbog loših prometnih komunikacija, sačuvane dragocjene sakrivene kulturne vrijednosti, a tamošnje ih je pučanstvo sa svojim svećenicima i Crkvom strpljivo i uporno održavalo, dakako i oplemenjivalo. Na tim je prostorima dobro sačuvan izvorni i pučki etnoglazbeni folklor, baš kao i svekolika hrvatska tradicija, te sve ono što izdržljivi Poljičani i Poljičanke nose kroz stoljeća.

U gornjopoljičkim selima je sačuvan izvorni pučki etno glazbeni folklor

O tome svjedoče i dobro sačuvane kamene crkve i kapele, slikovita, živopisna, izvorna hrvatska narodna nošnja, kao i kompletan folklor stanovnika bivše Poljičke Republike, napose žitelja Srijana. U tom zamosorskom selu, do kojeg se sada stiže samo za pola sata vožnje asfaltnom cestom od Splita, zanimljivo je vidjeti i lijepe starinske kamene kuće još iz doba poljičkih kneževa, okrugla kamena gumna, dakako i kameni sarkofag u dvorištu tamošnje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prema predaji, u njemu počiva potomak iz starine hrvatske, kraljevske loze Miroslava, sin mu Elem, iz desetog stoljeća. No po riječima župnika don Ivana Prelasa, koji je rođen i odrastao u Sijanima, kameni je sarkofag prije više od stotinu godina nađen u blizini župne crkve.

Inače, to je dalmatinsko-zagorsko naselje poznato i po svojih šest kamenoloma odakle se svakog dana odvozi čvrsti, najljepši kamen na domaće i inozemno tržište. Zapisano je da su iz gornjopoljičkih kamenoloma sagrađene mnoge srednjovjekovne i novovjekovne palače, mostovi, crkve i kapele, stambene zgrade u mnogim europskim zemljama, pa i na američkom kontinentu - svugdje gdje ima Hrvata. Povijest kaže kako se kamen iz tih kamenoloma ugrađivao i u rekonstrukciji Dioklecijanove palače u gradu podno Marjana. Nadalje, taj je dalmatinsko-zagorski kraj poznat i po intelektualnom, napose duhovnom potencijalu.

Iz Srijana i Doca Donjeg, susjednog sela, rođeno je i odgojeno 16 svećenika koji rade na području Splitsko-makarske nadbiskupije, dakako i tri časne sestre, među kojima i sestra Bernardica. Ona je, doznali smo, postigla i dobre rezultate u borbi protiv droge, narkomanije, liječeći mladež. Svjedočimo kako je, ipak, najživlje u KUD-u Srijane koje okuplja mnoštvo aktivnih članova u Gornjim Poljicima podno visova Mosora, nedaleko kanjona rijeke Cetine i akumulacije Prančevići. Predsjednik mu je godinama bio Jozo Tadić, a ta udruga njeguje stare običaje, tradiciju, nošnju, posebice kola, plesove i izvorno pjevanje (ojkavicu, vojkavicu, treskavicu, reranje, samačko i pripovijedano pjevanje iz ženskih i muških čistih i jakih grla).

"Najviše nam je u radu pomogao poznati etnolog prof. Vido Bagur, koji nas je odlično uvježbao za nastupe u Parizu. Naime u tom smo francuskom gradu nastupiti na tri koncerta u tri dana, s jednosatnim programom. Svijetu smo pokazali tek dio izvornog folklora (pjevanje, nošnju, trofejno oružje, običaje, plesove...) našeg gornjopoljičkog kraja. To nam je bilo prvo gostovanje u inozemstvu, i, to je mnogo značilo i za hrvatski turizam, posebice za kulturni ruralni turizam u Poljicima", pričao je Jozo Tadić.

Dokumentarni film o etno blagu Srijana prikazan u Parizu

Isticao je pomoć Instituta za etnologiju i folkloristiku Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Omiša u čijem je sastavu i selo Srijane. Srijanjani kažu kako se prije četrnaest godina na Valentinovo u njihovu mjestu snimao dokumentarni film o kulturnom etno blagu žitelja gornjopoljičkog kraja. Ni sada ne mogu odgovoriti na upit što je onog subotnjeg dana čovjeku dobronamjerniku bilo ugodnije za oko: živopisna nošnja, trofejno oružje, diple, gusle, kamene kuće, crkve, starinska ognjišta, sijelo, plesovi i Poljičko kolo...Ili što je za uho bilo najugodnije: svirka dipala, guslanje i pjevanje uz taj starodrevni pučki instrument, ili čobanska pjesma, ili reranje iz jakih čistih ženskih i muških grla.

Pamte kako se tada zaorila i zvonka ojkavica kakvu su prije više od tri stoljeća u Poljicima pjevale i čobanice: «Slavuj piva daleko se čuje, neka piva ja mu ne virujem...!» Pjevala ju je Marija Prelas, voditeljica ženskog pjevanja Kulturno-umjetničkog društva Srijane, odjevena u izvornu narodnu pučku nošnju svojih predaka, staru više od tristo godina u kojoj se i vjenčala 1963. S njom je i njena kćerka Dragica, obučena u izvornu nošnju jengije svoje zaove, koja je pratila mladenku u svadbi. Riječ je, inače, o djevojci koja je kao dragovoljka od 1991. godine sudjelovala u Domovinskom ratu i za to se vrijeme, ističe, borila na bojišnicama diljem južne Hrvatske - od Zadra do Dubrovnika, a poslije zaposlena u Centru za izobrazbu HRM-a u Splitu.

U gornjopoljičkom kraju se njeguje grleno žensko i muško pjevanje

Dokumentarni film o starinskoj nošnji, opremi i običajima našeg gornjopoljičkog kraja u Zamosorju, čiji je autor etnolog prof. Vido Bagur, bio je prikazan i na Francuskoj televiziji uoči dolaska članova KUD-a Srijane u Pariz. Snimljen je pretežno u dvorištima najstarijih kapela, na kamenim gumnima gdje se nekoć vršilo i mlatilo žito, ili ispred lijepih kamenih kuća; i gdje se razgovaralo i pjevalo dugo u noć. Uz jeku grlenog ženskog i muškog pjevanja, u tom su krajobrazu zablistale svekolike živopisne hrvatske izvorne nošnje, starinsko oružje se svjetlucalo na suncu, isticala se odlično sačuvana oprema koja je zablistala punim sjajem i u Kući velikih svjetskih kultura u gradu na Seni. Radilo se o reprezentativnom prikazu višestoljetne hrvatske etno-kulturne baštine i tradicije, koju članovi KUD-a Srijane njeguju na svojem repertoaru. Baš to izvorno pučko pjevanje i sviranje Srijanjani su znalački izveli baš u Parizu, kada su privukli neočekivano veliku pozornost Parižana gotovo svih uzrasta udovoljivši njihovu ukusu.

Sudionici, izvođači programa iz Srijana također ističu kako su članovi njihova KUD-a Srijani u glavnom gradu Francuske nastupili u tri koncerta, što je sve skupa umnogome značilo za promidžbu Hrvatske i hrvatskog turizma, prvenstveno ruralnog turizma u poljičkom Zamosorju. Podsjećaju i na činjenicu kako je članove KUD-a Srijane u glavni grad Francuske osobno pozvao poznati svjetski etnomuziolog Pierre Boa, nakon što je posjetio Hrvatsku te se upoznao s kulturnim etno-blagom Lijepe naše.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Folklor KUD Srijane Turizam Pierre Boa Prof. Vido Bagur Etno blago