Miro Ćorić: Uz naša vina nudimo i domaću hranu, stranci obožavaju naše zelje

Znanstveno-stručna predavanja dijelom su programa Međunarodne manifestacije maslinara i uljara Noćnjak koja ovom prestižnom događaju daju određenu težinu, dok studijski obilasci proizvođača donose šarm. Jedan od takvih obilazaka u sklopu ovogodišnjeg Noćnjaka održanog u Neumu, bio je i posjeta Podrumu Andrija u Paoči, nedaleko Čitluka u samom srcu Hercegovine. 

Ova vinarija ima moderan pristup tržištu, ali i dugu povijest. Podaci govore kako se obitelj Ćorić vinogradarstvom bavi više od 300 godina dok kao poslom, ozbiljnije počinju Andrija i Stoja, još tamo davne 1938. godine. 

Prvu nagradu dobili prije 65 godina

"Prva nagrada koju je naš tata, Andrija Ćorić dobio, datira iz 1954. godine. Među svim drugim zadrugama dobio je srebro na prvom ocjenjivanju vina u bivšoj Jugoslaviji. Tu smo informaciju saznali prije pola godine", otkriva nam Miro Ćorić dodavši kako je podrum prvi puta registriran 1971. godine, a prije toga, u '60-im godinama prošlog stoljeća, Ćorići su bili pioniri sadnje loze "na široku sadnju", ali i flaširanja vina koje se do tada u tom kraju moglo kupiti samo točeno. 

Obiteljski posao i tradiciju nastavio je Miro i njegova braća. Danas Ćorići imaju suvremenu vinariju kapaciteta milijun litara vina. 

"Prvo smo iz starog podruma prešli u prednji dio, '97. godine smo završili drugi podrum, a treći smo započeli lani jer se ukazala veća potreba za vinskim, odnosno agro turizmom kojim se bavimo od '97. godine. S trećim podrumom smo zaokružili našu priču, samo još moramo završiti sobe i apartmane za goste. Nadam se kako ćemo u taj dio useliti za par mjeseci", najavljuje Ćorić čiji ugostiteljski objekt može primiti i nekoliko autobusa turista.  

"Na pet odvojenih mjesta može odsjesti 450 ljudi. Gore na vidikovcu imamo wine bar, tu je i naša sala za sastanke, kušaona, restoran, podurmi. Evo, samo sada smo u tri prostorije primili 300 ljudi", ponosno priča Ćorić. A ljudi, ne samo da su sjeli nego su i pojeli. I to autohtonu hranu do koje Ćorići jako drže. 

Miro Ćorić: Stranci zelje nazivaju "vitamin sup"

"Sve radimo sa našim susjedima. Mi pomažemo njima, oni nama. Otkupimo i domaća jaja i koku i teletinu i janjetinu i domaći luk, sir, pršut, kuke, voće, sve je domaće. Mi radimo grožđe i vino, a naši susjedi domaću, autohtonu hranu koju kroz naš posao promoviramo", svjestan je Miro važnosti lokalne proizvodnje i suradnje, a najbolji dokaz svemu su gosti koji i više nego uživaju u ponuđenom. 

"Vidimo po strancima koliko je važno promovirati autohtono. Tko bi od naših ljudi negdje jeo zelje, a stranci ga u nas zovu "vitamin sup". Udave se kad jedu, a mi se toga sramimo. Dosta sam živio vanka pa znam što se cijeni. Zato smo i odlučili raditi samo sa autohtonim, domaćim proizvodima", otkriva tajnu uspješnog poslovanja Miro Ćorić. 

Izvoze vrhunska vina u 14 zemalja svijeta

Isto je kada je riječ i o vinu kojega Ćorići proizvode na broćanskom vinogorju, u vinogradima starim i do 60 godina. Čak 80 posto njihove proizvodnje zauzimaju autohtone žilavka i blatina. Kapacitet njihova podruma je, kao što smo rekli, milijun litara. No, kako kaže Miro, sve ovisi o godini i o tome što Bog dadne. Nekada je to do 300 tisuća litara, a drugi put 700 tisuća litara vina, ovisno u godini. 

Svoja vina izvoze u 14 zemalja, do 60 posto proizvodnje prodaju u BiH, što je, kako kaže Miro Ćorić, jako dobar rezlutat, tim više što kod njih nema stolnih vina. 

"Grožđe beremo selektivno jer nigdje ne žurimo. U nas nema stolnih vina, samo kvalitetna, vrhunska i predikatna vina. S našim vrancem od 15,8% alkohola bili smo šampioni. Na jedan hektar zemlje smo posadili i shiraz, no najviše smo vjerni žilavci i blatini. U svom asortimanu imamo 28 etiketa, a naše prvo arhivsko vino iz 2004. godine dobilo je dva zlata. Žilavka je to koja je i sada u dobroj kondiciji", priča nam Miro otkrivši kako žilavku najviše vole Japanci, ona im je, kaže, čudo. Europljani su ipak više skloniji blatini. 

Napredovati se može samo uz ljubav, rad i strpljenje

U Hercegovini je sektor vinogradarstva i vinarstva u ekspanziji, a budi se i u drugim krajevima BiH. Zato je nezaobilazno bilo pitati Miru, što bi poručio mladim ljudima koji kreću u ovu vrstu posla. 

"Ovaj posao treba volit', od njega se neće obogatit'. Znate kako su milijardera pitali: Kako si postao milijunaš?, a on je odgovorio: Otišao sam u vinarstvo. Za ovaj posao treba ljubavi, strpljenja, jedino tako se može napredovati, a Bog nam je da' krš, ovu zemlju i sunce. Napredovati se može samo uz ljubav, rad i strpljenje", zaključio je pjesnički i skromno Miro Ćorić koji nasljednika vidi u svom sinu koji je dobio ime po djedu i koji je, kako kaže Miro, njegova i slika.