Nestašica vode u Zagori ugrožava život usporavajući i razvoj agroturizma

Mnogi projekti poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava (OPG-a), vezani za ruralni eko-etno turizam na području Dalmatinske zagore, muku muče i uslijed nedostatka tekuće pitke vode.

Razlog je što do njihovih sela poput Zelova na padinama planine Svilaje u sastavu grada Sinja te inih brdskih naselja, i onih na višim horizontima podno vrhova Biokova i Rilića, Dinare, Kamešnice, Mosora, Kozjaka... nisu izgrađeni vodovodi pa su osuđeni na korištenje kišnice iz bunara, koji su presušili. Kažu kako im količine vode, dopremljene cisternama, nisu dostatne za poljodjelske kulture niti za napajanje stoke i peradi.

Dugotrajne ljetne vrućine, nažalost, ne popuštaju, a ni kiše nema na vidiku. Pod iznimno visokim temperaturama, koje se u Dalmatinskoj zagori više od dva i pol mjesece ne spuštaju ispod 40 stupnjeva Celzijevih, gotovo sve izgara na tom području što, nažalost, prema ocjenama stručnjaka ponegdje izaziva i požare čemu pogoduje i suha trava, uz nemar čovjeka. Dodatne brige i probleme, pa i strahove, kod poljodjelaca izaziva i nastavak najavljene suše, žega i vrućina. Osim stanovnika u brdsko-planinskim selima Zagore, do kojih ni u 21. stoljeću nisu izgrađeni vodovodi, i mali farmeri muku muče kako kravama, ovcama, kozama, svinjama, konjima, peradima osigurati tek minimalne količine vode.

Jadaju se kako ni kišnice više nemaju u bunarima odnosno gusternama, a pojilišta su im već davno presušila, podsjećajući kako takvo što ne pamte ni najstarije osobe, one koji su doživjeli stotu. Već danima muku muče i vlasnici povrtnjaka i voćnjaka, staklenika i plastenika zbog nestašice vode jer ono što imaju, moraju čuvati za obitelji kako bi preživjeli nepredviđene dugotrajne vrućine i toplotne udare. Slično trpe i vinogradari, voćari i pčelari. Ne snalaze se dobro ni berači ljekovitih trava u tom prostoru, primjerice kadulje... Kao da nitko od njih ne želi ne želi znati što bi im sve mogli donijeti već najavljeni iznimno vrući dani i koliko će potrajati, no svima je jasno što donose takve (i tolike) žege, sparine, suše od kojih u kršu Zagore puca i sivi kamen; koje prouzrokuju i dodatnu smrt kod djece i starije čeljadi; uginuće stoke. Sada je znatno smanjen i protok izvorišta rijeka Cetine, Velikog i Malog Rumina, Rude, Graba, Vrljike, Matice... Naglo se spustila i razina jezera u dalmatinskom zaleđu ( «Peruča», «Đale», «Prančevići», «Buško blato», «Ričice»...), no mjerodavni u HEP-u poručuju potrošačima kako još neće biti redukcija.

«Stanovnici na Krešovu brdu na području Općine Šestanovac još nemaju tekuću vodu u svojim domovima, a među njima je moja obitelj. Doduše, izgradnja vodovoda je za ovo područje počela prije nekoliko godina, ali je recesija zaustavila realizaciju projekta. Opskrbljujemo se kišnicom iz čatrnja ili vodom iz cisterni, ali to nije kvalitetna i sigurna vodoopskrba. Samo na Kreševu brdu ima oko 1000 stanovnika koji nemaju vodu te još 1300 žitelja u susjednim Katunima, dakle ukupno više 2000, a ovaj je kraj i te kako pogodan za razvoj eko-hrane, posebice voća, povrća...», objašnjava Joze Biskupović.

On se sa svojom suprugom Anom, još prije nekoliko godina, odlučio na agroturizam odnosno seoski etno-eko turizam tvrdeći kako je to budućnost u zaleđu grada Omiša. Biskupović ističe kako je u dalmatinskom kršu zasadio 8000 trsova vinove loze te ove godine. Ako ne bude tuče, unatoč dugotrajnoj ljetnoj suši, očekuje kvalitetan urod grožđa te oko 5000 litara vina - sivog i bijelog pinota. Uz to, obitelj Biskupović je pri završetku pet kamenih kuća, a u najvećoj zgradi na katu ima pet apartmana s 220 metara četvornih i s podrumom u zemlji oko 440 'kvadrata'.

Dodaje kako mu nedostaje još oko 300 tisuća kuna kako bi završio započete projekte, ali mu je također jasno kako taj svoj projekt teško ostvariti u predviđenom roku s obzirom na gospodarsku krizu u zemlju koja i njegovo obiteljsko gospodarstvo gotovo u svemu sputava. Jozo Biskupović kaže kako bi navedenim sredstvima opremila i sve svoje sobe i apartmane, te završila veliki bazen u sastavu eko-etno naselja, na Krešovu brdu. Ističe kako bi tako njegova obitelj oživjela svoju poduzetničku djelatnost u sklopu koje turistima nudi kvalitetne proizvode iz projekta seoskog turizma.

Autor: Nedjeljko Musulin