Poticanje obnove tradicijskog obrta - proizvodnja zelovskih lula

Najnoviji projekti sinjskog Muzeja Cetinske krajine, osim redovite arheološko-istraživačke, kulturne i ine djelatnosti, izazvali su zanimanje ne samo među stručnjacima nego i građanima šire populacije dalmatinskog zaobalja i priobalja, ali i u susjednoj Bosni i Hercegovini, te na širem području bivše države.

Riječ je o zanimljivim projektima koji se odnose na poticanje obnove tradicijskog obrta - proizvodnju zelovskih glinenih lula, kamiša, cigaršpica, drvenih kutija, kao i na bivšu duhansku industriju na sinjskom i širem području dalmatinskog zaobalja.

U punom zamahu obnova tradicijskog obrta - proizvodnja zelovskih glinenih lula

Naime za taj je projekt vezana i izložba "Obnova tradicijskog obrta - proizvodnja zelovskih glinenih lula i duhanska industrija", koja će se otvoriti 1. kolovoza ove godine u prostorima Muzeja Cetinske krajine u sklopu programa "Dani Alke i Gospe Sinjske 2013".

Cilj izložbe je edukacija stanovnika, ponajprije sinjskog područja, na nekadašnji glavni autohtoni zelovski proizvod koji je zaboravljen i gotovo izbrisan iz memorije svih naraštaja, kako bi se donekle zorno predočio mladim naraštajima.

S obzirom na interes građana očekuje se kako će i multimedijalna izložba "Žena Zagore, ne tradiciji", koja će se otvoriti 27. srpnja 2013. godine u sklopu navedenog programa u prostorima Alkarskih dvora, ugaleriji Sikirica, privući mnoštvo posjetitelja iz Cetinskog kraja i dalmatinskog kraja, ali i turista. Obje izložbe su dopuna turističke ponude.

To je ovih dana za portal agroklub.com izjavila autorica spomenutih programa, prof. povijesti i dipl. arheologinja Darija Brković, koja je inicirala obnovu tradicijskog obrta, inače kustosica sinjskog Muzeja Cetinske krajine, ističući angažman svojih suradnica, koautorica na realizaciji navedenih projekata.

Izložba obnovljenih zelovskih glinenih lula u sklopu programa "Dani Alke i Velike Gospe"

"U Muzeju Cetinske krajine sam zaposlena sedam godina i do sada sam radila na svim projektima arheološkim istraživanjima što ih je pokrenula, završila ili privodi kraju naša ustanova. Pokrenuli smo više projekata, značajnih ne samo za Grad Sinj i Cetinski kraj. Također se dobro odvijaju i pripreme na otvaranju naših izložbi u sklopu programa "Dani Alke i Velike Gospe 2013" zahvaljujući i dodatnom angažmanu naše ustanove i cjelokupnog stručnog tima.

Primjerice, u prostorima sinjskog MCK-a ćemo 1. kolovoza ove godine otvoriti višednevnu izložbu autohtonih uzoraka glinenih zelovskih lula kakve su se nekada izrađivale u Zelovu, obiteljima Delaš, Domazet i Jukić, a prodavale u BiH te na širem europskom tržištu. Namjera nam je prezentirati sve faze proizvodnje naše glinene lule - od ideje do gotova proizvoda i prodaje, kao tradicijski obrt.

Tim više što je riječ o autohtonom proizvodu u Zelovu i nigdje ga drugdje nema na području cijele Hrvatske, osim što su se radile i drvene lule na imotskom području.. Doduše zelovska glinena lula je ipak derivat turske i mletačke lule, no zanimljivo je to što su proizvodnju lula u Zelovo donijeli novopridošli stanovnici tog mjesta Zagore iz Bosne, negdje u drugoj polovici 17. stoljeća“, ističe prof. povijesti i arheologinja Darija Brković.

Zelovske obitelji Delaš, Domazet i Jukić - prvi proizvođači zelovskih glinenih lula

Podsjeća kako su stanovnici Zelova, kao i pridošlice iz različitih krajeva BiH, nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine, u novu sredinu sobom donijeli i način proizvodnje glinenih lula. Ujedno ističeda se, prema popisu stanovništva još iz 1709. godine, jasno vidi kako su se formirala prezimena u Zelovu koja su prisutna i danas u tom mjestu Cetinskog kraja. A riječ je uglavnom o prezimenima Delaš, Jukić i Domazet koji su bili nositelji kompletne pripreme i proizvodnje zelovskih glinenih lula.

„Koja je od navedenih obitelji počela prva proizvoditi zelovsku glinenu lulu, teško možemo doći do podataka. Znamo kako su novopridošle obitelji Delaš, Domazet i Jukić proizvodile zelovske lule po uzoru na turske lule. Također nam je poznato kako su se Zelovljani upoznali s turskom lulom u središtu Bosne i Hercegovine, još prije svoje seobe. Oni su poznavali samo izgled i korištenje jednostavne turske lule, ali ne i načina njezine proizvodnje. Naime zanatlije su u turskom carstvu, odnosno u Bosanskom pašaluku bili isključivo Muslimani, jer su samo oni nosili zanatski obrt. Obitelji Delaš, Domazet i Jukić su proizvodnju zelovskih glinenih lula upoznali preko ondašnjih mletačkih vojnika, a glinu, kao temeljnu sirovinu, koristili su s predjela Busovače.

Ali se zelovska lula razlikuje od mletačke lule, primjerice po izgledu. Naime, za zelovsku lulu je karakterističan način ukrašavanja - mrežasti motiv za lulu 'delašicu' koju je proizvodila obitelj Delaš, a bila je standardna od početka do kraja proizvodnje. Poznajemo i rebrasti motiv zelovske lule kao njezine druge geometrijske forme, no to su sve ukrasi "cik-cak" i tome slično, kakvi su bili na turskim lulama tijekom 17. st. Na zelovskim glinenim lulama poznati su i cvjetni ukrasi, primjerice tučak“, kaže prof. Brković.

Zelovske glinene lule prepoznatljive po mrežastim i rebrastim motivima

Ocjenjuje kako su ukrasi zelovske lule mijenjali, makar je njen oblik kroz stoljeća potpuno identičan. A kad su tijekom 19. stoljeća tu lulu koristili austrougarski vojnici i njihovi časnici, vidljivo je kako su ih Zelovljani mijenjali.

Osim bivših klasičnih geometrijskih motiva proizvođači bi na svojim glinenim lulama slikali i "vegetabilne" motive kako bi se dodvorili modi onoga doba. Ističe kako se na zelovskoj luli također vide i neki motivi koji su tada bili nazočni i na austrougarskim lulama. To govori kako su Zelovljani pratili gotovo sve trendove od početka do kraja proizvodnje svojih glinenih lula. Stručnjaci ocjenjuju kako to i ne iznenađuje.

„Zelovljani su proizvodili lule isključivo od gline, a nakon što ih izvade iz kalupa, pekli bi ih na kamenoj, stiliziranoj otvorenoj peći pri određenoj temperaturi. Sličnu peć za pečenje lula koristili su i Englezi u svojoj zemlji gdje i danas postoje njezini ostaci. Tako ni u Engleskoj nije bila drukčija peć u odnosu na one u zelovskih proizvođača. Zatim bi uslijedio proces sušenja lula koji bi trajao dugo.

Inače, Zelovljani su svoje glinene lule radili tijekom cijele godine, a imale su i različite, karakteristične kamiše, koje su prodavali u Dalmaciji, od Dubrovnika do Istre, uglavnom na dernecima, sajmovima poput onog u Splitu na blagdan sv. Duje.

Raduje činjenica što je nedavno ponovno krenula proizvodnja glinenih lula u Zelovu kakve su bile prvotne, izvorne, a koje se mogu koristiti i kao suvenir, dakako i biti dopunom ponude seoskog turizma“, naglašava Darija Brković, koja godinama istražuje zelovske glinene lule.

"Punu potporu tom projektu od samog početka daje naš Muzej Cetinske krajine i svakim danom se očekuje još veći zamah njegove realizacije, odnosno proizvodnje zelovskih glinenih lula. Očekujemo kako će taj program obnove tradicijskog obrta uspjeti tim više što je jedini takav na cijelom području Republike Hrvatske. Sada je Ivan Delaš u Zelovu gotovo u punom zamahu realizacije projekta obnove proizvodnje lula nakon što je prethodno hodao po sajmovima i stekao uvid i u to kako su tražene baš zelovske glinene lule. Uz to ima i puno ljudi i u inozemstvu koji su zainteresirani za te lule“, riječi su Darije Brković.

Veliki interes ljudi za obnovljene zelovske glinene lule u zemlji i inozemstvu

Dodaje kako su lule pravodobno prezentirane na sajmovima te na širem europskom tržištu, primjerice, primjerice u BiH, Francuskoj, Velikoj Britaniji. Zato i ona očekuje, baš kao i svi u MCK Sinj, te proizvođači u Zelovu i njihovi poslovni partneri, da će projekt polučiti izvrsne rezultate. Sve govori kako će se zelovska glinena lula jednog dana i brendirati tim više što je ona specifičan proizvod, jedini takav na cijelom tržištu RH, koji bi svakako zaštititi. Zelovljani vole reći kako su i imotske drvene lule nastale po uzoru na njihove. Raduje ih činjenica, posebice Ivana Delaša, što "Program poticanja obnove tradicijskog obrta - proizvodnja zelovskih glinenih lula i duhanske industrije" ima i dodatnu potporu sinjskog Muzeja Cetinske krajine.

„Držimo kako naša institucija sa svojim stručnjacima može puno učiniti u kompletnoj realizaciji toga projekta koji sam osobno pokrenula, osmislila ga i tako pomogla gospodinu Ivanu Delašu, vlasniku manufakture i proizvodnje zelovskih glinenih lula, koliko god sam mogla dakako sa svojim suradnicima. Zapravo Muzej Cetinske krajine u Gradu Sinju je nositelj tog projekta, kao i svih većih istraživačkih, kulturnih te sličnih programa i događaja na području Cetinskog kraja. Zajedno s kolegicom Danijelom Petričević, dakle, pripremam izložbu na kojoj će se prezentirati autohtone zelovske, turske i austrougarske lule.

Radi toga surađujemo i s Islamskim centrom u Splitu koji nam također pruža potporu kao i sve informacije vezane za građu lula. Stoga im i ovom prigodom zahvaljujemo na dobroj, obostranoj i hvale vrijednoj suradnji. Najviše nas zanima autohtoni proizvod zelovske glinene lule pa bi i zato trebalo više poraditi na tom projektu. Čini se kako je ta etno-komponenta u cjelokupnoj kulturnoj baštini gotovo zapostavljena, odnosno još danas nije na adekvatan način istražena, obrađena niti prezentirana. Neophodna je kompletna stručna obrada zelovske glinene lule, stručna proizvodnja i stručna prezentacija na drukčiji način. To bi itekako bilo nužno, ne samo za Zelovo i Cetinski kraj, kad bi se javnosti prezentirale sve vrednote toga područja.

Očekujemo kako će se i ovim našim projektom obnove tradicijskog obrta malo više probuditi svijest, odnos institucija i stručnjaka prema Zelovu. Inače to se naše mjesto počelo buditi nakon što je na njegovu području izgrađen planinarski dom, još prije kada je do Zelova i kroz to mjesto na oko 900 metara nadmorske visine izgrađena vrhunska prometnica s obzirom na konfiguraciju tla, a to je ipak velika stvar pa i rijetkost na području Zagore“, tvrdi kustosica sinjskog Muzeja Cetinske krajine Darija Brković, dodajući kako je do Zelova uređena turistička staza i šetnica kroz to mjesto.

Obnovljene zelovske glinene lule i kao dopuna ponude seoskog turizma

Ujedno poručuje kako projekt "Poticanje obnove tradicijskog obrta - proizvodnja zelovskih glinenih lula i duhanske industrije" nema nikakve veze sa zdravstvenom komponentom društva pa njegovim arhitektima i realizatorima, dakako i podupirateljima nitko nema bilo što predbaciti.

Ocjenjuju kako je riječ o korisnu obrtu koji je još nekoć, u davno doba, bio itekako priznat zahvaljujući baš zelovskim glinenim ukrašenim lulama, koje su danas samo suveniri i gotovo zanimljiva dopuna ponude seoskog turizma.

Baš po proizvodnji tih suvenira zelovski je kraj bio najpoznatiji u svijetu. I sada se čine dodatni napori kako bi Zelovo bilo tek mala oaza za odmor i boravak izletnika i turista u čistoj prirodi, u ljutom dalmatinsko-zagorskom kršu. Osim Muzeja Cetinske krajine i njegovih stručnjaka taj projekt podupiru, primjerice Grad Sinj i sinjska Turistička zajednica.

Podsjetimo kako je Zelovo, koje je u sastavu Sinja i od alkarskog grada udaljeno 14 kilometara, oduvijek bilo prepoznatljivo i po izradbi različitih drvenih predmeta i igračaka. Naime, zelovski su majstori svojim obrtničkim proizvodima opskrbljivali sva okolna sela i gradove, no često su ih prodavali u Splitu, posebice tijekom sajmenih dana uoči i na blagdan sv. Duje.

Dokazali su se u izradbi gusala, dipala, dvojnica, svirala, drvenih kutija za duhan ili cigarete, kutija za britve te različite dječje igračke poput "klepetala" u obliku leptira. Kamiše za lule izrađivali su od svježih javorovih i klenovih šiba, koje su savijali pomoću specijalnog kalupa 'krivače'. Tako su dobivali karakterističan oblik kamiša. Zelovljani su izrađivali i drvene balote kakve su i danas popularne u sportskoj igri "na balote", u čemu se i žene sve više natječu.

Autor: Nedjeljko Musulin