Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Netaknuta priroda
  • 27.06.2011.

Put u izgubljenu zemlju

  • 2.086
  • 173
  • 0

Kako izgleda Raj? To ne mogu zamisliti, no kako izgleda nešto slično raju to sam vidio u svojem posljednjem istraživanju. Pripreme za odlazak bile su opsežne i temeljite, jer zaboraviti nešto što može zatrebati veliki je problem. Pripremam i terenca, pošto put do tog neistraženog dijela divljine vodi kroz isključivo divlje i neistraženo područje. Ovo i ne bi bila pustolovina ili adventure, da nije puna zamki od oštrog kamenja, koje je smrt za gume, do ostalih prepreka, koje se mogu naći na putu.

Ovaj puta, u ekipi sa mnom su supruga, klinci, prijateljica i njezina kćerka, stoga je odgovornost na meni kao vodiču još i veća. Znam da nas čeka duga i naporna vožnja, sa puno velikih uspona i spustova, no znam da se isplati. Uvijek mi se je isplatilo otići u nepoznato i baš uvijek bi se usprkos naporima obradovao doživljenim i viđenim.

Krenuli smo starom rutom preko Kremena, koji je zadnji vrh u planinskom lancu Ličke Plješivice. Ovdje zbog nadmorske visine vegetacija kasni, pa je oko nas još uvijek proljeće. Svježina zraka govori da smo skoro pod samim vrhom Kremena koji se ne vidi zbog guste šume, koja je na granici sa prašumom. Došli smo do samog vrha, sa kojeg se polako makadamski put spušta u dolinu Mazinskog polja. To je jedno od Ličkih krških polja. Stigli smo i do vidikovca, sa kojeg puca pogled na Mazinsku dolinu i mjesto Mazin. Gore iznad Mazina nadvili su se Urljaj i Strma Čemernica, sa svom svojom ljepotom. Iza Urljaja preko Plečaša spuštamo se u Gubavčevo polje, odakle puca pogled na planinski vrh Lisac, koji je dio Dinarida i naš je krajnji cilj.

Tu u Gubavčevom polju jedan je od naših baznih kampova, koji koristimo kad imamo veće grupe. Penjemo se prema selu Surle i Glogovu, koje je na putu prema našem odredištu. Prolazeći kroz ova sela imate osjećaj da ste najmanje sto godina iza vremena. Nakon Glogova, prestaje sva moguća civilizacija, ako se ovo do sada može nazvati civilizacijom. Dva sela u kojima žive troje starih ljudi bez struje i prilaznih putova. Terenac bez ikakvih problema savladava jake uspone, koji malu ekipu vodi u nepoznato. Ovdje više nema putova, tu su planinski proplanci i livade pune raznolikog cvijeća koje je dolje u dolini već davno izumrlo. Moram priznati da vožnja nije ugodna, no ono što vidimo više je nego veličanstveno.

Divljina se je ovdje raspojasala, u svoj svojoj ljepoti koju je teško opisati riječima. Kako opisati mirise koji nam ulaze u terenca, na kojem smo do kraja otvorili bočna stakla. U daljini nam pogled puca na Bosanske planine, a iza nas vidi se Gračačko jezero. Ovo je stvarno izgubljena zemlja, zemlja u kojoj je možda nekada davno netko i boravio, ali sad je ovo carstvo divljih životinja i ptica koje se dolje u nizinama, više i ne mogu vidjeti. Polako se penjemo padinama Lisca, prema našem krajnjem cilju koji je na visini od 1200m nad morem. Tu nam je namjera napraviti kamp, u kojem će ekipa prenoćiti.

Popeli smo se podno samog Lisca i usjekom ušli u dolinu koja me je očarala svojim šarenilom i paletom boja. Znam teško je nešto uspoređivati s rajem, ali ovo je definitivno raj na zemlji. Gore podno samog Lisca vidimo skupinu košuta, koje nas začuđeno gledaju pošto zasigurno nikakvo vozilo nisu nikad ni vidjele. Vozimo se najljepšim tepihom koji zasigurno ljudske ruke ne mogu isplesti. Dolje ispod nas razvijugali se planinski potoci kao debele dugačke zmije. Zastali smo pored prvog izvora i napili se vode koja teće kroz čistu planinsku mentu čiji se okus osjeća kad tu vodu piješ.

Polako se završava dan i vrjeme je spremiti kamp za spavanje. Kamp smo postavili u bukovoj šumi, debelog i visokog drveća. Oko nas su prekrasne stijene koje okružuju kamp i štite ga od vjetra. Palimo vatru i dižemo šator, to je uvijek prvo kad se spremaš kampirati. Vatra odvraća sve divlje zvijeri, koje bi htjele zalutati u kamp, a potrebna je i za spremanje večere, jer nas je dugo putovanje izgladnjelo. Ekipa je sve posložila kako treba i nakon bogate večere zaspala snom pravednika - uz najljepšu glazbu - cvrkuta ptica.



Tagovi

Seoski turizam


Autor

Mijo Jaić

Više [+]

Dugogodišnji istraživač zaboravljenih i/ili neotkrivenih prirodnih ljepota Like. Za agroklub piše od 2010 godine, a također njegove tekstove možete pronaći u tiskovinama „Auto Klub“ te „Ličke novine“ na temama kontinentalnog i seoskog turizma Like.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lipo Josipovo - lipa sva godina: Što još kažu narodne izreke?

Spomendan svetog Josipa obilježavamo danas, 19. ožujka. Uz ovoga sveca vezano je niz narodnih mudrosti koje služe kao svojevrsna prognoza vremena. Neke od njih objavljene...

Više [+]