Vršidba žita u Zagvozdu - na gumnu, uz pomoć konja

Duboke promjene u društvu nastale u protekla tri desetljeća, ubrzali su nestajanje brojnih elemenata pučke kulture i tradicije, pa tako i vršidbe pšenice na gumnu uz pomoć konja.

Kako bi se barem na trenutak vratili na pradjedovske megdane i oteli zaboravu sve ono što je obilježilo živote njihovih očeva i djedova, obitelj Ante Mucića-Crnog iz zagvoškog zaseoka Mucići organizirala je vršidbu pšenice na starinski način.

Ovaj potonji već šestu godinu za redom organizira taj posebni ritual nakon kosidbe žita, pa je već nekoliko dana ranije obaviješteno cijelo selo, a narod željan atrakcije, pohrlio u zaseok iza Biokova ne bi li izbliza svjedočio onome što je obilježilo i njihove živote. "Žanju srpi, mašu kose, djed se žuri snoplje broji. Škriplju vozi, brašno nose, snaša preduć čedo doji", stihovi su naše himne, hrvatskog velikaša Antuna Mihanovića čije je stihove taj istaknuti pjesnik upravo posvetio životu na selu i samoj žetvi. Stoga je i to razlog seoskog okupljanja u Mucićima. Osim domaćina seosku svečanost u Zagvozdu izbliza su došli vidjeti i brojni turisti sa obližnje Makarske i Omiške rivijere. Ono što su tamo mogli vidjeti duboko će im ostati urezano u pamćenju. Nego, idemo redom.

Pazi se na svako zrno jer, nije Biokova ravna Slavonija

Već je u rano jutro snoplje ručno pokošene pšenice prostrto na zaravnoj površini gumnu, domaćin je upregnuo i svoga Lakija, a u pomoć je došao i Čedo Lizatović iz Krstatica sa svojim čilašem. Vršidba se najčešće obavlja po vrućini i sunčanu vremenu jer se tada najbolje žito skidalo sa klasja.

Ubrzo se praši sve u šesnaest, a oni vještiji prihvatili su vile i grablje, jer mnogo je posla. Kada se slegla prašina, cijelo selo radi na prikupljanju pšenice, koja će se na posljetku provijati odnosno očistiti od kukolja. Pazi se na svako zrno. Nije Biokova, ravna Slavonija. Naš domaćin ima osmero braće i sestara , a i sam ima petero djece, pa nije zafalilo pomagača.

Nakon svakog posla, pa tako i ovog, slijedi okrjepa. Zahtjevne poslove prati i dobar zalogaj i čašica dobrog crnjaka. Iznijeli su domaćini sve što su imali. Svega u izobilju kod Mucića. 

Ante Mucić-Crni imao dva vršaja 

Znalci tvrde kako za uspješnost sjetve i bogatstvo prihoda, treba poštovati određene norme ponašanja. Naime, na dan sjetve nije se smjelo ništa iznositi iz kuće darivati, posuđivati ili pak pokazivati. Sjetva se morala započinjati ranom zorom, pa čak i prije izlaska sunca.

"Prije vršidbe, pšenicu je trebalo pokositi. Nema kod nas kombajna ni kosilica, već ručno srpovima, kako su to radili i naši stari. Ove sam godine imao dva vršaja ili nekih stotinjak kilograma pšenice koja će naposljetku završiti u mlinici. Osnovni je cilj ovog nazovi projekta prikazati i približiti zaboravljene pojedinosti iz života naših predaka i time dohraniti znanje o vlastitoj kulturnoj baštini. Žetva i vršidba žita jedni su od većih i važnijih poslova koji se povezuju uz našu tradiciju. Stoga je i ovaj način prezentacije pokušaj da ovakve svečanosti otrgnemo zaboravu. Jednako tako želja nam je educirati nadolazeće generacije i potvrditi da kulturna baština, tradicija i turizam itekako idu ruku pod ruku", pojasnio nam je organizacijske razloge vršidbe Ante Mucić-Crni.