Bojan Ugren i Luka Mitraković uzgajaju konje, baštine tradiciju i čuvaju je od zaborava

Uzgoj konja u Bosni i Hercegovini suočava se sa problemima već duži niz godina, a konjički sport u ovoj zemlji još je u povoju, ističu sagovornici Agrokluba koji se aktivno bave konjarstvom i jahanjem.

Svojim aktivnostima, predanim radom i ljubavlju prema plemenitim životinjama, dvojica Srpčana, Luka Mitraković i Bojan Ugren, baštine tradiciju i čuvaju je da ne ode u potpuni zaborav.

Mitraković je vlasnik Konjičkog kluba "Neapolitano" iz Bajinaca. Posjeduje oko 25 konja koji su uveženi sa eminentnih ergela. Većina grla je, kako kaže, sto posto čistog pedigrea sa DNK analizom koja potvrđuje tačnost.

Ukidanje embarga otvorilo više prostora

"Opredjeljenje je uzgoj čistokrvnog lipicanera, a u proceduri je i registracija prve privatne ergele u Republici Srpskoj. Problem konjarstva u BiH bio je prisutan duži niz godina jer nije bilo mogućnosti izvoza konja. To je direktno pogađalo proizvođače, sve dok nedavno nije ukinut embargo i time se automatski otvorilo više prostora", priča Luka i skreće pažnju da u Republici Srpskoj nema baš neke velike tradicije za sportskim konjem jer su na ovom prostoru nekad uglavnom uzgajani radni konji i tako je ostalo u psihi ljudi do danas.

Kupci uglavnom pitaju da li ste članica LIF-a

Luka kaže da prvo što ga pitaju potencijalni strani kupci jeste da li ste članica LIF-a i da li imate za grla DNK analizu.

"Nadavno su na jednoj konferenciji uzgajivača lipicanerskih pasmina u Mađarskoj i Srbija i Bosna i Hercegovina isključeni iz organizacije LIF jer nisu provedene potrebne analize po njihovim propozicijama na čistoću pedigrea. I pored ukidanja embarga, ako nismo članica LIF-a, ništa nismo postigli", upozorava ovaj uzgajivač konja čiji klub učestvuje na skoro svim manifestacijama i revijama.

Luka Mitraković: Teško prodati konja

Luka kaže da je u Republici Srpskoj jako teško prodati konja i da su veći zaljubljenici u konje u Federaciji BiH.

"U Republici Srpskoj konje uzimaju malo imućniji ljudi, a u Federaciji, naročito u Krajini i Hercegovini ljudi drže sportske konje”, rekao je Mitraković. Istakao je da posao kojim se bavi radi isključivo iz ljubavi prema konjima, a uz sve poteškoće uspio je prodati nešto grla.

"Da nas ima više lakše bi rješavali probleme. Poručujem mladim ljudima da se vrate tradiciji. Otvaranjem izvoza od ove djelatnosti može se solidno živjeti", zaključuje Luka.

Bojan Ugren: Jahanje na početnim granama

Bojan Ugren iz Konjičkog kluba "Ipsilon" iz Srpca, kaže da se u ovom klubu bave dresurom konja i preskakanjem prepona.

"U jahanju sam od 2009. godine. Danas imam dvije kobile domaćeg uzgoja. To su autohtone pasmine, jedna je arapska pasmina sa ergele 'Borike', a druga je lipicanerska kobila sa 'Vučijaka' i obje imaju po pet godina", ponosno ističe Ugren.

On kaže da je konjički sport u Republici Srpskoj još uvijek na početnim granama. Kako navodi ovaj Srpčanin, kad su u njegovom kraju tek počeli da jašu u Federaciji BiH već su imali konjičke klubove.

"Kod nas postoji pet-šest klubova i prilično je to na nižim nivoima. To je skup sport. Oprema je nešto skuplja nego u drugim sportovima, potrebna je infrastruktura, vrijeme i novac", rekao je Bojan dodajući da je zainteresovanost za ovaj vid sporta ipak iznad očekivanja.

Terapijsko jahanje

Prošle godine njegov klub je u suorganizaciji sa jednim klubom iz Banjaluke organizovao prvenstvo Republike Srpske u parakonjičkom jahanju.

"Par mjeseci prije toga učestvovao sam u programu terapijskog jahanja. Za to je potrebno imati konje koji su jako mirni i stabilni i koji neće napraviti nikakav neočekivani potez. Morate imati fizioterapeuta, poželjno je imati defektologa u ekipi i nekog iz konjičkog sporta ko će da radi sa osobama sa posebnim potrebama", kaže ovaj sportista koji upozorava da se radi o skupom tretmanu jer je neophodno imati više konja, infrastrukturu i kadrove. Prema njegovim riječima, tretman od pola sata košta do 30 KM.

Kakav treba biti jahač?

Bojan kaže da jahač treba da bude smiren i koncentrisan, a za rekreativni dio ne trebaju neke posebne fizičke predispozicije.

"To je sport koji vam omogućava da se najduže od svih olimpijskih sportova bavite njime na najvišem mogućem nivou. Vrhunski sportisti u najzrelijem dobu u konjičkom sportu su od 40 do 55 godina", konstatuje Bojan podsjećajući da je olimpijski prvak u Riju bio Nik Skelton sa 59 godina i nije bio najstariji.

Bojan napominje da su zapadne zemlje poput Njemačke i Holandije odmakle daleko u standardu kada su konji u pitanju.

"Tamo svaki bolje stojeći čovjek ima konja za rekreativno jahanje ili konja za kućnog ljubimca", rekao Ugren koji je izdvojio tri stvari koje ga u njegovom poslu čine sretnim, a to su sloboda, nezavisnost i totalni odmak od svakodnevice.