Da lokve zbog nebrige nisu presušile, danas bi se lakše borili sa sušom

Lokva je akumulacija pitke vode koju je napravio čovjek kako bi omogućio opstanak na poroznim tlima krša. Međutim, svoju prvobitnu namjenu izgubila je još polovinom 20. stoljeća uslijed masovnog napuštanja sela i propadanjem poljoprivrede, posebice stočarstva.

Stočarstvo u krškim krajevima povijesno je vezano upravo za ovu vrstu akumulacije. “Ovdje je naš predak napajao stoku, a razvojem stočarstva i pojačanim naseljavanjem nastajala je potreba izgradnje dodatnih”, pojašnjava njihov graditelj, Alen Čikada.

Zanimljivost je da su ljudi sve do 60-ih godina prošloga stoljeća vodu iz izgrađenih lokvi nedaleko naselja koristili za piće.

Većina ih presušuje

Danas u Istri nema krava koje bi se na njima napajale pa se zbog ljudske nebrige isušuju dok u konačnici ne presuše, dodaje naš sugovornik.

Nekada je svako selo imalo barem jednu. Veliki dio Istre čini propusno tlo pa su seljani nasipavali nepropusne slojeve gline u prirodna udubljena u kojima se zatim skupljala kišnica. Ona je služila i za navodnjavanje polja, ali i gašenje požara.

Čikada se godinama kroz Udrugu Kal o njima brinuo, no kaže kako bi bilo daleko jednostavnije da je imao potporu. Sve ih manje, što je velika šteta, jer istarske su lokve važan dio kulturne baštine. Još je bitnije što su pojedine od njih posljednje utočište nekih autohtonih vodenih životinja.

Jedna je to od rijetkih intervencija u prirodi, kaže ovaj stručnjak za navedenu akumulaciju, gdje je čovjek povećao biološku raznovrsnost i oplemenio krajolik.

Nenadoknadiv gubitak za prirodu

“Istarske su zanemarene. Niti vlast niti stanovništvo ne uviđa njihov značaj, a u sušnim periodima su presudne. Manje presušuju svake godine, ali veće ne, a baš one su stalni izvor vode životinjama“, pojašnjava Čikada.

Ističe, međutim, da su sušne godine kao ova idealne za njihovo čišćenje odnosno odmuljivanje. Potrebno je samo dan ili dva za odraditi posao -  očistiti kompletno korito i vodni sliv nakon čega slijedi punjenje svježom vodom.

Istra poštenu kišu nije imala više od godinu dana pa ne trebaju čuditi restrikcije vode niti nedavni požari. Općenito se smatra da je jedina akumulacija vode na poluotoku koja ima šansu ne presušiti do prvih jačih padalina jezero Butoniga.

"Smatram da će Butoniga presušiti prije nego lokva Kadrijuol, prva koju sam obnovio. Kad je prije desetak godina vodostaj Butonige bio kritično nizak, kal Kadrijuol je bio prepun vode, baš kao sada", ističe Čikada i dodaje da upravo tom mjestu gravitira okolni divlji svijet.

Navodi i kako tijekom dužeg vremena taloženja većih količina organskih i anorganskih tvari dolazi do postupnog zaraštavanja lokvi. Njihovo nestajanje zbog zatrpavanja i isušivanja te onečišćenje, nenadoknadiv je gubitak za okoliš i čovjeka.

Na problem upozorava nadležne desetljećima, ali sluha za njegovo rješavanje nema, govori.

Potrebna intervencija čovjeka

Nakon šezdesetih godina prošloga stoljeća gube svoju primarnu svrhu akumuliranja pitke vode. Tada počinje unos štetnih, uglavnom ukrasnih organizama koji su danas jedan od glavnih problema njihove opstojnosti. Ribe su najčešće vrste koje štete ovim akumulacijama vode ma koliko one bile lijepe, upozorava.

Najveći problem čini njihov izmet bogat hranjivim tvarima. “Zbog toga dolazi do prekomjernog bujanja vodenog bilja koje se godišnjim ciklusima pretvara u mulj i time guši lokvu pa ona umire”, pojašnjava.

Dodaje da, s obzirom da ju je stvorio čovjek, bez njegove intervencije bespovratno nestaje.

Ona je sastavni dio tipičnog primorsko-krškog ruralnog krajobraza i kao takva čini dio cjeline sa suhozidima, kažunima, gromačama, gradinama, kamenim crkvicama i kućama.. selima, rubovima gradova pa i samih gradova, ističe.

Naš sugovornik je radio na obnovi brojnih lokava od Kvarnera do Konavala, najčešće su bili u pitanju otoci, primjerice Korčula, Brač, Pag, Cres, Zlarin, Žirje, Silba.

Najesen putuje u španjolsku regiju Navara gdje će upravo radi oživljavanja stočarstva u parku prirode sudjelovati u obnovi njih 26. U Hrvatskoj će - također u svrhu obnove stočarstva - u Parku prirode Dinara kroz tri godine raditi na 20 lokvi, te na po jednoj u PP Učka, PP Biokovo i NP Sjeverni Velebit.