Darko Pavičević: Želimo hrvatsko mlijeko u hrvatske škole

"U Školskoj shemi koju provodi Ministarstvo poljoprivrede, glavni dobavljač je industrija, nema direktnih proizvođača mlijeka“, kaže Darko Pavičević, predsjednik mljekarsko-stočarske zadruge "Proizvodi sela", na upit kako funkcionira program koji promovira zdrave prehrambene navike učenika te osigurava voće, povrće i mlijeko u školama. 

Kako kaže, jako je malo djece u Hrvatskoj koja koristi mlijeko proizvedeno lokalno.

A nema iz više razloga, tvrdi on i navodi da sve leži u pravilniku o školskoj shemi.

Javna nabava nije naklonjena proizvođačima

Ministarstvo poljoprivrede je nedavno izdalo priopćenje o provedbi ovog projekta. U njemu se navodi da je u prošloj školskoj godini 289.686 učenika potrošilo 312.411 litara mlijeka, što znači da je jedan učenik lani popio malo više od jedne litre mlijeka.

Dodatno, od odobrenih sedam ponuđača prošle godine, većina su prerađivači i uvoznici, a  ne proizvođači mlijeka.

Je li moguće da u Hrvatskoj ne postoji škola koja otkupljuje mlijeko od lokalnih proizvođača, upitali smo našeg sugovornika, koji odgovara da je bilo dva, tri pokušaja ali su ljudi odustali.  

"Jedan naš mljekar iz Krapine je vozio mlijeko u škole, ali se škola 'okrenula' i više to ne rade. Ne zato što on nije htio dopremati mlijeko, nego su se tražili neki razlozi koji su izvan pameti“, kaže predsjednik zadruge Proizvodi sela.

Svježe mlijeko žele dostavljati lokalnim školama, ali im ne daju?

Niti uvjeti postojećih javnih nabava za redovitu godišnju opskrbu javnih ustanova, nisu naklonjeni proizvođačima. Ministarstvo poljoprivrede je 2019. godine pokušalo to promijeniti.

Donesen je kvalitetan akcijski plan promoviranja kratkih lanaca opskrbe, uz način bodovanja proizvođača i naputak za razdvajanje javnih nadmetanja. Njime su mljekari trebali dobiti direktno pravo poslovati s državom. Međutim, plan nije zaživio.

Mljekaru treba omogućiti da dovozi mlijeko izravno u škole

"U hrvatskom mliječnom sektoru nemate kontinuitet", nezadovoljno će Darko Pavičević. S nečim se krene, nešto se gura, ali nakon nekog vremena to stane. Taj akcijski plan je odlična stvar koja je donesena, ali da bi se ona provela u praksi treba stalna kampanja i pomoć struke i Ministarstva da bi se stvar pomaknula s mrtve točke, govori.

Javna nadmetanja koja trenutno provodi lokalna vlast i dalje su objedinjena, pa bi proizvođač trebao postati istovremeno prekupac proizvoda ili se odreći dijela dobiti u korist drugog posrednika.

"Mora se odvojiti nabava hrane i omogućiti da se ja kao mljekar javim i dopeljam mlijeko, ne moram ja i brašno voziti. Sad je to tako složeno, i krumpir i kukuruzno brašno, grincajg i meso - sve to skupa dostavlja jedan dobavljač“, tvrdi on.

Mljekari iz ove zadruge raspolažu laktofrizima, pasterizatorima i specijaliziranim vozilima te su bili u mogućnosti zadovoljiti uvjete predložene prije dvije godine, i opskrbljivati javne ustanove u krugu od 50 kilometara, zdravstveno ispravnim proizvodom.

Naše mlijeko može biti u školi za tri sata

Za one koji se još boje kvalitete lokalnog mlijeka s manjih gospodarstava, Darko poručuje da njihova zadruga već osam godina snabdijeva ljude sa svježim sirovim mlijekom putem mljekomata i do sada nisu imali ni jedan eksces.

Mlijeko s njihovih farmi je daleko kvalitetnije i može u roku od 3 do 4 sata biti u školi, navodi Darko, dok je mlijeko koje dolazi iz prerađivačke industrije sigurno starije od tri dana, najčešće i više od toga.

Dodatno, to je obrana homogenizirana mješavina mlijeka s više farmi, često iz uvoza, a prava sljedivost nije osigurana, navodi ovaj mljekar. "Konkretno, ako ste roditelj školarca, nemate način saznati s kakve je farme stiglo mlijeko koje on pije u školi“, upozorava.

Kratki lanci opskrbe mlijekom u Hrvatskoj nisu zaživjeli, a proizvođača je svakim danom sve manje. 

Otkriva nam da je slovensko ministarstvo poljoprivrede prije pet godina uvelo kažnjavanje onih koji ne provode propis da se najmanje 30 posto proizvoda treba kupovati lokalno. To vrijedi za škole, javne ustavnove, bolnice i sve one koji su obveznici javne nabave, a direktor koji to ne provodi zaradi novčanu kaznu.

"Neću govoriti u kojem gradu, ali ovdje na kontinentu glavni dobavljač hrane je iz Splita. To nema logike. Ja uvijek govorim da je nelogično da djeca u osnovnoj školi u Dubravici piju mlijeko iz Poljske, a mi imamo farmu u Dubravici“, razočaran je Pavičić.

U novoj pandemiji umjesto mlijeka pit ćemo vodu

Moramo omogućiti da lokalna zajednica konzumira ono što se tu proizvede, nastavlja naš sugovornik i kaže da Hrvatska nema robnih rezervi i da se varamo ako mislimo da su to police trgovačkih lanaca. Sigurnost naše opskrbe hranom ovisi o malim proizvođačima, kojih je svakim danom sve manje.

Na pitanje koje će mlijeko Hrvati piti kod neke sljedeće pandemije, kada opskrbni prehrambeni lanci budu prekinuti, Darko odgovara "Bojim se da će piti vodu“. Pandemija nam je bila najbolja prilika, nastavlja on. Odjednom je sve stalo i nastala je panika, a proizvođače su počeli zvati da koliko tko ima mlijeka, jer se pokazalo da ga nemamo dovoljno.

Hrvatska vlada je početkom 2019. godine donijela Akcijski plan promoviranja i jačanja kratkih lanaca opskrbe hranom ustanova iz javnih sektora za 2019. i 2020. godinu. Autori ovog plana naglasili su stratešku važnost lokalno proizvedene hrane, kvalitetu hrane i prednosti kratkih lanaca opskrbe. Od donošenja tog plana prošlo je dvije godine, a hrvatski vrtići škole i bolnice još uvije ne dobivaju lokalno proizvedeno mlijeko. 

Pogledajte video prilog: