Najveći broj nastradalih domaćih životinja, najčešće ovaca i koza, poklapa se sa sezonom lova, kaže vještakinja mr. sc. Ana Grgas. Kako su na Otavcu nastradale koze Gorana Zrilića iz Popovića i što je krivo za pokolj u stadu obitelji Škara iz Škabrnje ?
Od 199 prijavljenih štetnih događaja u Zadarskoj županiji koje su proteklu godinu na domaćim životinjama počinile zaštićene divlje svojte, najviše ih je bilo u prosincu i prvoj polovici siječnja, a najmanje u drugoj polovici siječnja i veljači. "Isto se ponavlja iz godine u godinu, a svi su izgledi da će se tako nastaviti", kaže mr. sc. Ana Grgas, ovlaštena vještakinja Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša.
Podsjetimo samo kako je preklani u prosincuod vukova usmrćeno i naklano više od 40 ovca iz stada obitelji mladog uzgajivača Valentina Žilića (35) u Muvici kod Zadra. Dodajmo i da godišnje od istog predatora u RH strada više od 2.000 domaćih životinja, u najvećem broju ovaca.
Slučajno ili ne, ali najveći broj nastradalih domaćih životinja, najčešće ovaca i koza, prema Aninoj evidenciji poklapa se sa sezonom lova koja traje od 1. prosinca do 15. siječnja.
"Sezona lova donosi dodatne brige pastirima", dodaje iskusna vještakinja. Zbog odjeka pucnjave i laveža pasa pokrenu se, kaže, sve divlje životinje, naravno i vuk. On nije svjestan da nije gonjena životinja, ali bježi što dalje od pucnjave. Dok tako bježi pun adrenalina, ako naiđe na isto tako uplašenu ovcu ili kozu, precizno ih hvata za vrat, nakolje ili usmrti. "Ne jede ih niti pokušava. Očito je u žurbi", kaže Ana, a da se ne radi o farsi, uvjerila se i sama na slučaju koji je nedavno doživjela na brdu Otavcu između sela Popovića i Brguda u dalmatinskoj Bukovici.
Dok su lovci bili u akciji 18. prosinca, na tom području zatekao se sa svojih 150 ovaca i 50 koza uzorni stočar Goran Zrilić (45) iz Popovića kod Benkovca. Od silne buke, pucnjave i laveža, njegovo se stado razdvojilo. Razbježalo na više strana u gusto obraslim krškim pašnjacima i nije mu preostalo drugo nego da što prije sakupi blago i put kuće.
Po dolasku, odmah je uočio jednu kozu krvava vrata. A kad je stado pobrojao, nedosjale su još dvije. Vratio se s ocem Josom i majkom Slavkom (naslvna fotografija, op.a.) tražiti, ali opet se čuje pucanje pa prekidaju potragu, ne daj Bože da metak zaluta. U 16.00 sati nazvao je Anu. Javio da je pronašao jednu usmrćenu kozu.
Sutradan u 11.00 ponovni poziv, pronašli su i drugu, na vrhu Otavca 400 m nv. Na očevid je stigla i vještakinja Grgas. U svom izvješću za Plodove zemlje i mora Zadarskog lista zabilježila je tada i ovo: "Dok se krećemo prema vrhu, lovci su ispod, u jednom trenutku se okrenem unazad i ugledam srnu kako skače prema nama. Primjećuje nas i nestaje među smrikama. Žao mi prestrašene srne, ni ona ne zna da nije gonjena, a opet ko zna šta bi napravili psi da je uoče", zapisala je vještakinja.
Ona za Gorana ima samo riječi hvale. Prvi se u Bukovici odlučio za upis u Registar izvornih i zaštićenih pasmina ovaca i koza (dalmatinska pramenka i hrvatska šarena koza) što znači da grla zadovoljavaju kriterije za uzgojni upisnik, ali i veći obujam obveza i veću potporu. Zanimljivo je da Goran osim službenog, ima i svoj interni registar u kojemu su, osim redovnog matičnog broja i imena svakog grla ponaosob.
Dakle, svaka ovca i koza imaju svoje vlastito ime i Goran prepoznaje svaku jedinku. Stoga, ako u štetnom događaju nastrada koje grlo i izgubi se broj ili broj nestane iz nekog drugog razloga, on nema problema niti dodatne kontrole, odnosno prebrojavanja cijelog stada kako bi se pronašao evidencijski broj, jednostavno iščita broj pod imenom grla, a to je doista rijetkost, poglavito kada se radi o velikim stadima.
"Sve ovce i koze poznaje. Doziva ih poimence, a one njega poznaju i po koraku", ističe magistrica Grgas.
Zanimalo nas je što na sve ovo imaju reći lovci pa smo nazvali Lovački savez Zadarske županije. Javio se tajnik Roko Pavić: "Sve se može dogoditi u prirodi. Ali, tvrditi da lovci i lovački psi rastjeruju domaću stoku nije utemeljeno. Ne može se tako dovoditi u vezu lov i štete od vuka na domaćim životinjama", prokomentirao je tajnik Pavić. Žao mu je, kaže, stočara Zrilića zbog gubitka koza koji će, možda, dodao je u gorko-šaljivom tonu "za tri godine od nadležnog ministartva dobiti odštetu".
Možda pretjeruje?! Ali - vidi vraga! Samo dva dana poslije štetnog događaja na Otavcu vještakinji Ani Grgas (20. prosinca) stiže poziv, ovaj put iz Nadina.
Oštećenik je Ivica, odnosno njegova kćerka Andrea Škara iz Škabrnje. Na njihovom posjedu ispod Nadinske glavice, gotovo usred zaseoka stradalo je 15 grla od čega svih 10-ak janjića od jedan do 3 dana starosti.
Ovaj štetni događaj nije povezan sa lovom nego cijelim kolopletom nepovoljnih okolnosti: "Ukoliko u stadu nema pastira i pastirskih obučenih pasa, vuk će vrlo spretno iskoristiti priliku i usmrtiti i /ili naklati takvu životinju. Jednako spretno iskoristit će vuk i nepovoljne vremenske prilike, tmurno nebo i južinu, ali i buru. U takvim prilikama predator instinktivno napada i samo usmrćuje, a koristi i smanjenu pozornost kako pastira tako i blaga", pojašnjava Ana.
U ovom napadu predator je iskoristio upravo sve prilike, počevši od vremenskih promjena do (ne)poduzetih mjera zaštite.
Napad je uslijedio oko pet sati ujutro, a kako ograda u kojoj stado boravi nije odgovarajuća, došlo je do većeg stradavanja nego da je nije bilo, kaže Ana. Naime, ograda koja štiti stado tijekom noći je, sa dvije strane od pletene farmerske žice visine 160 cm, a sa druge dvije strane je kameni suhozid na više mjesta obrušen. Ispred žičane ograde bio je mladi pas, križani tornjak - na lancu. "Zamislite, na lancu. Pa to je kao da nosi natpis 'evo me'. Čudom da je samo ogreban jer takvi psi ostaju bez glave", komentira vještakinja. U tako u ograđenom malom prostoru ovcama je kretanje, a kamoli bijeg ograničen. Osim toga, jedan dio tek ojanjenih nastojao je zaštiti mlado, a drugi dio visoko bremenit i težak za bijeg pred nagonima vuka.
"Da je ograđeni prostor u svim dijelovima bio prema propisu, vuk ne bi mogao preskočiti, a s druge strane da nije bilo takve ograde, ovce bi pobjegle na otvoreni prostor i ma kakav lovac bio ne bi mogao usmrtiti toliki broj u kratkom vremenu".
Slična situacija dogodila se na drugi dan Nove godine u Poljicama kod Zadra, a oštećenik je bio Tomislav Petešić.
Njegovo je stado također bilo u ograđenom pašnjaku, ali ograđenom električnim pastirom. Na žalost, umjesto 1,60 m kako je propisano, mreža je samo metar visoka. Tu visinu može bez muke i "zbuckani" pas preskočiti, a kamoli neće vuk. Još jedna nezgodna stvar je bila na pašnjaku, bazen pun vode od oborina prethodnog kao i istog dana, te su ovce, bježeći od vuka, završile u bazenu gdje su se ugušile.
"Srećom samo dvije, dok je jedna mlada izbjegla bazen, ali je teško naklana. Sreća je također da se ovaj događaj, za razliku od nadinskog, zbio u ranim popodnevnim satima i da je vuk ometen u svom djelu za razliku od prvog koji se zbio u ranim jutarnjim satima kada se najčvršće spava i nema ga tko omesti. Omeo ga je pas ali i on je zaradio ogrebotine na glavi", opisala je vještakinja Grgas. Izvješće o svim ovim slučajevima ona će promptno dostaviti nadležnoj službi u Ministartsvu gospodarstva i okoliša. Hoće li oštećenici dobiti naknadu i koliku?
Oni koji su se pridržavali pravila zaštite vjerojatno hoće, a kolike su odštete možete vidjeti u posljednjem dijelu ovoga teksta.
Magistrica Ana Grgas je gotovo 100 posto uvjerena da će u preostalom djelu siječnja i veljači šteta od predatora biti manje. Zašto? Zato jer je to vrijeme ljubavi i zavođenja pa su vukovi manje zainteresirani za lov. Ako ipak krenu, to je zbog fiziološke potrebe, a ne iz zabave i u tom slučaju usmrćuje uglavnom jedno grlo. Biraju najbolje. Najčešće divljač, najradije divlje svinje, a ako im ta lovina izbjegne, okreću se domaćim životinjama. Posebno ih, kaže Ana Grgas, privlače vitalna grla, koja skaču i propinju zbog čega većina ovaca i koza strada jer im vrat ostane izložen, na dohvat predatoru, osobito kada su u brstu, a to su upravo mjeseci siječanj i veljača.
Jednako tako to su mjeseci kada je veći dio ovaca, a osobito koza u visokom stadiju bremenitosti i radi toga tjelesno teži, što ih usporava u bijegu pred vukom.
Osim toga, dodaje Ana, veliki dio ovaca je u siječnju ojanjen, mladunčad ostaje u staji, a instinkt majke - dojilje vuče je mladima. Stoga, nastoji pronaći način da se iskrade iz stada i ispred očiju pastira. "Kada joj to uspije nerijetko postane plijen predatora koji je već ranije snimio situaciju i naravno da ne će propustiti priliku", govori Ana. Više puta se osvjedočila da je i majčinska ljubav dojilje odvela u smrt, a kada se to dogodi, kao i u svakoj drugoj neprilici, kada domaće životinje nastradaju od vukova i vučjih svojti, sugerira stočarima da bez odgađanja prijave štetu.
Vještak odmah treba obaviti očevid, pogotovo u ljetnim mjesecima. Ako iz bilo kojih razloga to nije moguće, oštećenik je, sukladno važećem pravilniku, dužan izvršiti zaštitu lešine od zvijeri i ptica - lešinara.
Očevidnik se, tumači Grgas, ne može temeljiti samo na fotodokumentaciji trupla već je potrebna i osnovna razudba, tj. otvaranje i pregled ugriznih rana radi utvrđivanja zašto je životinja završila smrću. Jednako tako potrebno je izvršiti vanjski pregled životinje: kondiciju, postmortalne promjene, pregled kože i prirodnih otvora i pripadajuće sluznice. Postmortalne promjene su bitan čimbenik na osnovu kojeg se utvrđuje starost lešine. Kod postmortalne, rubovi rane su blijedi, ravni i pravilni, a kod zaživotnih rana rubovi su zakrivljeni, otečeni i neravni. Nakon 24 sata leš je hladan, a zgrušavanje krvi nastupi već nakon 3 sata (hemoliza 12 – 24 sata).
"Nakon nekoliko dana, ovisno o vanjskim temperaturama dolazi do dekompozicije – raspadanja leša: autolize, truljenja, gnjilenja, saponifikacije i mumifikacije, a tada je teško utvrditi uzrok smrti", poručuje iskusna ovlaštena vještakinja mr. sc. Ana Grgas.
Tim njenim riječima i završavamo ovu priču o lovcima, psima, ovčarima, domaćim životinjama, vukovima… O preživljavanju u prirodi gdje, kako je govorio Darwin, sve jede i biva pojedeno
Pravo na nadoknadu štete ostvaruje se temeljem dokaza o vlasništvu ili posjedu. Ako oštećenik ima državnu potporu nad stradalim grlom stoke, ne gubi potporu i ima pravo i na naknadu ako u roku od 15 dana od obavljenog dostavi kopiju potvrde o očevidu najbližoj ispostavi Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
Broj čuvara (pastira) i pasa (pastirskih pasa čuvara) u odnosu na veličinu stada
Odštetni cjenik
Goveda
Magarci
Konji
Pas
Za ozlijeđene životinje
Ako su troškovi liječenja i /ili veterinarske usluge veći od iznosa naknade štete, odobrava se povrat troškova prema dostavljenom računu, ali ne većem od visine iznosa za usmrćenu životnju. Ako ozlijeđena životinja ugine odobrava se razlika u cijeni.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Sovar: Da nije bilo klastera ne bih se ni bavio jajima
Primarni proizvođači mlijeka: Kako do potpore zbog narušenog proizvodnog potencijala?
Smanjili pojavnost upale vimena i poboljšali kvalitetu te prinos mlijeka
Niče Regionalni centar za razvoj stočarstva, nacionalno važan projekt za opstanak sektora
Kopa jamu za 3.000 ovaca - prisiljen je sve ih ubiti
Pojeo vuk magare: Kako do zajedničkog rješenja za zaštitu stoke, ali i divljih zvijeri?
Kako napraviti kvalitetnu travnu silažu i sjenažu?
Primarni proizvođači mlijeka: Kako do potpore zbog narušenog proizvodnog potencijala?
Nedjeljko Jusup
prije 3 godine
Andrej nasprutujoči na hrvatskom suprostavljeni. Suglasam sam s Vašim komentarom. Nužna je prirodna ravnoteža i tu je, po meni, ključna uloga čovjeka. Ako on ne posreduje na neprimjeren način sama priroda će se,slikovito rečeno, pobrinuti da drveće ne raste do neba. Zar ne?!
Andrej Žalec
prije 3 godine
Nedjeljko Jusup sad, o neodvisnosti možemo filozofirat. Svatko od nas vidi svoju relanost i misli, da je prava. Ja verujte volim životinje ali sam realan i znam, da je čovjek taj, koji postavlja pravila. Onaj koji drži ovce, sigurno ne želi u blizini vukove a opet na drugoj strani so (obično mještani, kojima je maca i pas jedini dostup životinjama) drugi, koji misle da žiuvotinje treba da se slobodno razmnožavaju. Ja njima težko objasnim, da vuk i medvjed nemaju prirodnih neprijatelja i da zvjeri trebaju imati svoj teritorij. Ako je taj teritorij mali, onda dodje do borbe prvo medju zvjerima, a poslije, kad gubitnik mora da ode, ide bliže čovjeku i tako naleti na još jačeg suparnika. Država, kako ja shvačam, trebala bi , da vlastiku nadomjesti njegov gubitak (to je težko jer to su i plemenske životinje, pa veterinari..itd) ako država želi imati zvjeri na svom teritoriju. Težko je, biti pošten, jer svi imaju svoje interese, koji su (neznam na hrvatski) nasprotujoči. Pomaže samo dobra volja i strpljenje svih strana. Na silu, nemože.
Nedjeljko Jusup
prije 3 godine
Gospod Žalec, opstaja li neodvisni monitoring volka in medveda v SLO?!
Andrej Žalec
prije 3 godine
Jer nema prirodnih neprijatelja, mora biti ČOVJEK taj, koji odredjuje, gde i koliko če biti zvijeri. Na žalost o tome odlučuju obično neki probisveti, koji su videli životinje samo na tv. Isti problem je u Sloveniji. Ministarstvo odluči, da imamo previše medvjeda i vukova, kad odma dolazi žaljenje od jedne od 27 .000 NVO koje imaju svi nezapošljivi talenti sa završenim fakultetima, koje nitko ne treba.