Ekološka kmetija Kukenberger - Organska proizvodnja je bolja i za ljude i životinje

"Naš je najveći problem zemlja", kaže Toni Kukenberger, mladi vlasnik ekološke farme Kukenberger (Ekološka kmetija Kukenberger) iz mjesta Trebnje u susjednoj Sloveniji. "Poljoprivrednik može platiti 2 od 2,5 eura za kvadrat. I to je rubno isplativo, ali zemlju moramo imati ako ćemo se baviti poljoprivredom. Ali ne možemo parirati mešetarima", kazuje naš domaćin i dodaje kako ulagači iz drugih sektora dižu cijenu ovdašnjeg poljoprivrednog zemljišta. 

U okolici se sve učestalije grade skladišta i drugi poslovni objekti za koje investitori plaćaju 6 do 7 EUR-a za kvadrat parcele, a koje se kasnije prenamijeni iz poljoprivrednog u građevinsko, a što itekako utječe na ovdašnje tržište nekretnina. I stvara nepremostive prepreke poljoprivrednicima.

Ovaj je mladi vlasnik prije 10 godina završio školovanje, vratio se na obiteljsko imanje s planom razvijati farmu u smjeru održivosti. I danas je potpuno rekonstruirao posao, od nekadašnje tradicionalne farme i negativne bilance do današnjih drastično većih prihoda i pozitivnog poslovanja.

A upravo su se radi profitabilnosti od sirovina okrenuli preradi i ekološkom uzgoju. "Organska proizvodnja je bolja i za ljude i životinje", uvjeren je. 

Četiri generacije Kukenbergera žive danas na ovom imanju, smještenom nedaleko autoceste Ljubljana-Zagreb, nekih 40-ak kilometara od slovenske prijestolnice. Toni kao vlasnik je stalno zaposlen na farmi, ali mu u poslovima pomažu otac i majka uz još dvoje radnika.

Obrađuju 25 hektara zemlje, od čega su dvije trećine travnjaci, a ostatak oranice. Pola je njihovo, a druga polovica je u najmu, vlasništvo ostalih žitelja ovog kraja koji se danas više ne bave poljoprivrednom proizvodnjom.

Imaju 23 krave i 20-ak teladi pasmine smeđe švicarsko govedo koje na slikovitim brežuljcima uživaju odlične uvjete držanja. "Hrane se ispašom, sijenom i žitaricama iz vlastite proizvodnje bez korištenja silaže", naglašava domaćin. 

Složenije, ali izvedivo 

Na godinu proizvedu 130.000 kg ekološki certificiranog mlijeka visoke kakvoće - prosječnih parametra na razini 3,5% proteina i 4% masnoće.

Sve životinje su slobodne na ispaši veći dio godine. Ne koriste herbicide, a niti mineralna gnojiva. "Je, složenije je raditi u organskoj proizvodnji, ali izvedivo", kaže Toni koji je prije pet godina nagrađen za inovativni pristup. 

Naime, osmislio je sustav mobilnog izmuzišta kapaciteta četiri krave (odjednom) koji im omogućuje da taj posao u kratkom vremenu obave vani dva puta svakoga dana. 

Naglašava i izazove s kojima se susreće na tržištu poradi niskih cijena mlijeka. "Neki statistički podaci kažu da mi stočari proizvodimo gubitke. Prosječna cijena mlijeka koju ostvari proizvođač je 0,34 EUR-a, a isto istraživanje kaže da je proizvodni trošak prema istom 0,43 EUR-a za kilogram." 

Upravo su se zato okrenuli proizvodnji s dodanom vrijednosti.

I danas su nositelji brojnih priznanja zlatnog sjaja za kvalitetu proizvoda kojih imaju napretek - mladi sir, jogurt, vrhnje, maslac, polutvrdi sirevi, mlijeko u boci samo su neki od njih. I svi su redom eko predznaka. 

Do kupca različitim kanalima

Kako bi našli put do kupaca rabe različite kanale prodaje. Na kućnom pragu i putem interneta. Plasiraju i u lokalne vrtiće, škole, kroz manje eko dućane i web trgovine kao i u pojedinim vrlo kvalitetnim restoranima. Pa tako primjerice cijene njihovih sireva variraju ovisno od starosti i vrste - u rasponu od 17 do 30 EUR-a za kilogram.

"Moramo prodavati naše proizvode na više mjesta. Sigurno ćemo u budućnosti više ulagati u razvoj tržišta", otkriva i dodaje da sve više ulažu u promociju i nove načine prodaje. "Ljudi žele ove proizvode, ali im često nisu lako dostupni", pojašnjava Kukenberger.

"Danas trebamo samo dobra skladišta i odličan informacijski sustav, nadam se da će se to promijeniti u perspektivi te da će krovna udruženja zadruga to prepoznati i poduzeti nužne korake", optimistično će ovaj energični mladić i kazuje kako je očekivao da će lokalne mljekare prepoznati prilike u ovakvim farmama, ali dogodilo se upravo suprotno.

"Velikim mljekarama smetamo, gledaju nas kao konkurente, umjesto da nas vide kao potencijal suradnje. Pa nas se žele riješiti." No unatoč tome on vidi brojne prilike.

"U Sloveniji je 80 posto organske hrane iz uvoza, zato možemo na našu ekološku proizvodnju gledati kao potencijal. Tim više što kupci traže i lokalno", zaključuje.