Embriotransfer - biotehnološka metoda za unaprjeđenje genetskog potencijala

Napredak ljudskih aktivnosti, pa tako i poljoprivrede, u velikoj mjeri ovisi od primjene najnovijih znanstvenih i stručnih saznanja i dostignuća u svakodnevnom životu i proizvodnji.

Moderno stočarstvo zasniva se na primjeni niza biotehnoloških metoda, od kojih su neke, kao što je umjetno osjemenjivanje, u upotrebi već nekoliko desetljeća i dale su vrlo dobre rezultate u unaprjeđenju genetskog potencijala domaćih životinja i poboljšanju njihovih proizvodnih osobina.

Unaprjeđenje stočarstva kroz umjetno osjemenjivanje

Ipak, primjena umjetnog osjemenjivanja kao mjere za unaprjeđenje stočarstva ima i svoja ograničenja, od kojih je na prvom mjestu relativno duži put do dobivanja životinja visokog genetskog potencijala, s obzirom na to da potomstvo dobiveno umjetnim osjemenjivanjem nosi polovicu gena od oca, dok drugu polovicu čine geni koje je dobilo od majke, koja ne mora uvijek biti visokog genetskog potencijala, a te svoje osobine prenosi i na potomstvo.

Iz toga proizilazi da je za genetsko unaprjeđenje životinja putem umjetnog osjemenjivanja potrebno nekoliko generacija životinja. Kako bi se zaobišlo ovo ograničenje i omogućilo brže unaprjeđenje genetskog potencijala domaćih životinja, razvijene su nove biotehnološke metode, između ostalog i transplantacija - prenos embrija, embriotransfer (ET).

Embriotransfer je biotehnološka metoda

Embriotransfer je biotehnološka metoda za unaprjeđenje genetskog potencijala životinja, zasnovana na prijenosu embrija iz jednih životinja (davatelja ili donora) u druge (primatelje ili recipijente), u kojima se embrij dalje razvija tijekom graviditeta i biva donesen na svijet.

U praktičnom smislu, životinje primatelji igraju ulogu "inkubatora" u kojem se razvija embrij nastao u organizmu druge životinje, što omogućava da životinje visokog genetskog potencijala daju veći broj potomaka tijekom svog proizvodnog života i da se njihove osobine brže šire u populaciji uzgajanih životinja.

Prednost za uzgajivača, u odnosu na umjetno osjemenjivanje koje je u širokoj primjeni, je u tome što potomstvo dobiveno putem embriotransfera nosi sa sobom genetske osobine svojih roditelja, a ne životinje u kojoj se razvijalo i koja ga je donijela na svijet.

Tako se kao "surogat majke" ili "inkubatori" za embrije mogu iskoristiti životinje nižeg genetskog potencijala i slabijih proizvodnih osobina, čije potomstvo po svojim karakteristikama ne bi moglo zadovoljiti sve veće zahtjeve moderne stočarske proizvodnje.

ET omogućava unapređenje stočarske proizvodnje

S druge strane, primjena ET omogućava da se za roditelje narednih generacija uzgajanih životinja odaberu najkvalitetnija grla, s najboljim proizvodnim i drugim osobinama, najčešće bikovske majke.

Pored unaprjeđenja stočarske proizvodnje u smislu poboljšanja proizvodnih osobina i povećanja proizvodnje mlijeka, mesa i drugih proizvoda, primjena ET omogućava da se populacija životinja na farmi brzo ujednači po svojim karakteristikama, ali i ispunjavanje drugih ciljeva, kao što je očuvanje rijetkih i autohtonih pasmina životinja.

Zamrznuti embriji mogu se čuvati u tekućem dušiku na -196ºC praktično neograničeno vrijeme, što omogućava unutrašnji i međunarodni promet i trgovinu embrijima. Ekonomski aspekt primjene ET ogleda se u mogućnosti trgovine duboko zamrznutim embrijima na domaćoj i međunarodnoj razini, odnosno ostvarivanja prihoda od proizvodnje i prodaje embrija, s kojima je u pogledu trgovine jednostavnije raditi u odnosu na promet živih životinja.

Iako je ET moguće provesti kod svih vrsta domaćih životinja, na našim prostorima za sada postoji zanimanje uzgajivača i ekonomska opravdanost za primjenu ET samo kod goveda.