Supružnici Stupan upustili su se u neobičnu avanturu. Na Krk su doselili obitelj crnih slavonskih svinja. No, kako im je želja bila da si sami proizvode svu hranu, sa svojim su svinjama preselili s otoka na imanje kod Vrbovca gdje žive svoj san.
Iako su živjeli na otoku Krku, inženjerka cestovnog prometa, Milka Stupan i njezin suprug Boris, po zanimanju nautičar, nisu odabrali turizam, kao izvor prihoda. Potaknuti ljubavlju prema vrtlarstvu i stočarstvu supružnici su se odlučili na neuobičajen potez – na najveći su hrvatski otok, u susjedstvo galebova i riba, po prvi put u povijesti doselili nerasta i crnu slavonsku svinju s praščićima. Upravo su zbog svinjogojstva prije nekoliko godina i preselili s otoka na imanje pet kilometara udaljeno od Vrbovca, gdje, na plodnoj zemlji proizvode svu hranu, od mesa, preko jaja i meda, do zdravih grickalica.
"Rođena sam na selu te sam sve do svoje 18. godine svakodnevno pomagala svojima u poslovima u vrtu i oko životinja tako da mi apsolutno ništa, što se tiče vrtlarstva, stočarstva i poljoprivrede općenito, nije strano. Sve to što sam zavoljela još u djetinjstvu preraslo je s godinama u moju veliku ljubav. životinje i rad u vrtu nešto su što me opušta i u čemu istinski uživam. Ta se moja ljubav poklopila s velikom željom da suprug i ja, jednog dana, počnemo proizvoditi svoju vlastitu hranu. Razmatrali smo razne mogućnosti, a onda smo donijeli i konačnu odluku – na otoku ćemo uzgajati crne slavonske svinje“, prisjeća se 52-godišnja Milka Stupan početaka svoje, kako kaže, avanture u koju je krenula 2013. godine.
"Sretna okolnost je bila što je naš obiteljski prijatelj imao zapuštene drmune, tako na Krku zovu zemljišne čestice u vlasništvu. Kako bismo tu zapuštenu zemlju doveli u red, prije šest smo godina napravili veliku radnu akciju – raskrčili smo drmune, kupili i postavili ograde te električnog pastira i sve je bilo spremno za useljenje novih stanara. Na sajmu u Slavonskom Brodu kupili smo umatičenu krmaču s rodovnikom, koja je imala 9 praščića, a uz nju i umatičenog nerasta te smo tu veliku slavonsku obitelj dopremili na Krk. Bio je to dan za pamćenje, jer je tada, po prvi put u povijesti otoka, crna slavonska svinja uselila na Krk“, pričaju simpatični supružnici.
Kako bi mogla prijaviti svinje, Milka je, po savjetu veterinara, otišla u Rijeku te je otvorila OPG. No, kako kaže, nije tada još bila dovoljno informirana te je tek kasnije saznala da je, umjesto otvaranja OPG-a, trebala samo registrirati farmu.
"Kako stanovnike otoka nazivaju boduli i mi smo našu otočnu farmu slavonskih svinja nazvali Bodulica. Kroz dvije godine bavljenja svinjogojstvom uvjerili smo se da našim "Slavonkama“ itekako prija mediteranska klima, odlično su se razvijale i napredovale. No, ispostavilo se da je uzgoj svinja, kada nemaš baš ništa od vlastite hrane, vrlo skup jer kupovati, a potom i dopremati kukuruz, žitarice i lucernu s kontinenta na otok, definitivno nije mali trošak. Mnogi su, stoga, mislili da ćemo odustati od svinjogojstva, no prevarili su se – između svinja i otoka, odabrali smo svinje te smo, zbog njih, odlučili napustiti Krk i preseliti se u unutrašnjost, gdje ćemo za njih moći sami uzgajati hranu“, kaže Milka Stupan.
Odlučni da se nastave baviti svinjogojstvom, supružnici su krenuli u potragu za malim seoskim imanjem.
"Tražili smo neko svoje mjesto pod suncem, komad plodne zemlje na kojem ćemo moći sami uzgajati hranu za svinje, ali i hranu za cijelu našu obitelj. Na sreću, potraga je urodila plodom. Preko grupe na Facebooku našli smo malo seosko imanje. Kućica i 3 hektara plodne zemlje u selu Lovrečka Velika, nedaleko od Vrbovca, bili su baš ono o čemu smo sanjali te smo 2015. kupili imanje, udruživši sredstva s mojom sestrom i zetom koji žive u Njemačkoj. Zajedno sa svojim svinjama, a imali smo tada već četiri krmače i mnogo praščića, preselili smo s Krka u svoj novi dom. Uslijedili su mjeseci rada, kako bismo sve na imanju doveli u red, no i suprug i ja smo radoholičari, pa nam ništa nije bilo teško i uspjeli smo“, priča naša sugovornica, ističući kako joj je u ostvarenju sna pomagala i njena 85-godišnja majka.
Nakon financijski zahtjevnog pothvata, u koji se s obitelji upustila, vijest da kao vlasnica OPG-a može tražiti poticaj na zemlju koju obrađuje i na crnu slavonsku svinju, kao zaštićenu pasminu, došla je u pravi trenutak.
"U ovoj godini istječe mi obveza od 5 godina držanja crne slavonske svinje. I dalje ću imati svinje, ali neću više tražiti poticaj, jer mi uz svakodnevni obim poslova na farmi, sve to stvara dodatne obaveze i pritisak. Za druge mjere za poljoprivrednike nisam se niti prijavljivala, jer moj cilj je postignut – na našem imanju sada proizvodimo svu hranu u količinama dovoljnim za naše potrebe“, kaže Milka Stupan.
Odluku da se s mora presele na kopno, supružnici nisu požalili, jer svoja su tri hektara plodne zemlje pretvorili u pravu malu tvornicu zdrave hrane, koja je, kako kažu, bolja i od one u hotelima s pet zvjezdica.
U ovoj godini istječe mi obveza od 5 godina držanja crne slavonske svinje. I dalje ću imati svinje, ali neću više tražiti poticaj jer mi uz svakodnevni obim poslova na farmi, sve to stvara dodatne obaveze i pritisak, kaže Milka Stupan.
"Tužno je da ovdje, u Lovrečkoj Velikoj, ima mnogo neobrađenih i zapuštenih njiva, a ova plodna zemlja, na kojoj uspijeva doslovno sve, ima toliko mnogo potencijala! Mi smo presretni jer sve na našem stolu potječe s našeg grunta, uzgojeno bez ikakve 'kemije'. Često kažem da ovakvu hranu nemaju niti hoteli s pet zvjezdica. Meso mojih svinja je vrhunsko, jer su uzgojene na otvorenom, hranjene lucernom, kukuruzom, žitaricama, tikvama, jabukama, povrćem iz mog vrta te zelenom travom, koje ovdje ima u izobilju, od proljeća do jeseni.
Naše kokice su cijeli dan vani, na velikoj površini, te čitavu godinu imamo svoja jaja. U vrtu, koji je dobrim dijelom malčiran, uzgajam sve, čak imamo i svoj kikiriki, kukuruz kokičar, bučine sjemenke, pa tako, uz orahe i lješnjake, imamo i svoje domaće, zdrave grickalice. Prve jutarnje vrtlarice su moje patke, koje čuvaju vrt od najezde puževa. Ne kupujemo ništa od hrane, a u dućan idemo samo po kruh, sol, kavu i nešto malo šećera, jer gotovo sve zaslađujemo medom od naših pčela. Imam i svoju mast, a u zamjenu za svoje proizvode dobijemo maslinovo ulje“, priča nam Milka.
San ove inženjerke da sama proizvodi svu hranu za svoju obitelj ostvaren je te poručuje: "Na samo jednom, ne baš velikom komadu plodne zemlje na selu, može se proizvesti kompletna hranu za jednu obitelj, a viška je toliko da bi se mogle prehraniti i još tri obitelji".
Poučena iskustvom, Milka je došla i na ideju koja bi, po njenom mišljenju, bila od velike pomoći malim proizvođačima, a ujedno bi omogućila brojnim obiteljima da se hrane zdravo, po povoljnim cijenama.
"Mi mali poljoprivrednici svakodnevno imamo viškove svojih proizvoda, no na žalost, nemamo kamo s njima. Problem bi mogle riješiti male otkupne stanice, gdje bismo mogli dnevno prodati taj višak proizvoda. Iz tih bi se otkupnih stanica zdravom hranom, domaćim voćem i povrćem, mogli svakodnevno snabdijevati vrtići i škole. U sklopu stanice, mogla bi čak biti i mala kuhinja u kojoj bi se, od voća i povrća koje ima kratak vijek trajanja, pravili džemovi, marmelade, zimnica… Otkupne bi stanice mogle dogovoriti otkup svježeg voća i povrća i s malim dućanima u okolici.
Na taj bi način poljoprivrednik odmah dobio nešto novca, otkupna stanica bi zaradila kroz prodaju otkupljenih proizvoda te bi se sama financirala, a profitirali bi i kupci jer bi dobili zdravu, domaću hranu, po prihvatljivoj cijeni“, poručuje vlasnica farme Bodulica.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica