Gazdarica koja i ore i tanjura!

Ova vrijedna i skromna četrdesettrogodišnjakinja počela je raditi u trgovini, a nakon toga 11,5 godina u Mljekari Staro Petrovo Selo koja je propala. Slična sudbina zadesila je i pilanu u kojoj je skupila 2,5 godine radnog staža. Plaće su bile male, ali je stalni posao ipak pružao nekakvu sigurnost. Nakon posla u tvrtkama, Ljubica Gazdović je tada još stigla pomagati i roditeljima na obiteljskom gospodarstvu.

Kada je vidjela da posla više neće biti, ili da će ga teško dobiti, nije očajavala, već se odlučila za samozapošljavanje - 2005. godine osnovala je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Znala je da neće biti lako, ali, kaže, prevladala je ljubav prema životu na selu u kojemu je rođena i odrastala, ljubav prema poljoprivredi i prirodi. Uz pomoć roditelja, sada umirovljenih poljoprivrednika, majke Ane i oca Antuna, svaštari i tako preživljava.

Imamo stalne kupce - sve možemo prodati

Njezino obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nije veliko - ima sedam hektara vlastite zemlje i pola hektara u zakupu državne zemlje. Na dijelu tih površina proizvodi ratarske i krmne kulture za ishranu stoke, ostalo su livade i pašnjaci, a obitelj ima i nešto šume.

"Sad momentalno imamo kravu i dvije junice, imamo sedam svinja tovljenika, držimo perad, bavimo se proizvodnjom povrća i rasada povrća, imamo voćnjak sa starim sortama jabuka. Ukratko, to je naše malo gospodarstvo", kaže Ljubica, pomalo škrta na riječima, ali jako vrijedna i poduzetna na gospodarstvu.

Do sada je Gazdovićima glavna proizvodnja bila govedarstvo - prodaja svježeg mlijeka po cijeni od pet kuna i prodaja domaćeg svježeg i polutvrdog sira, slanog i začinjenog paprikom.

"Nemamo veliku proizvodnju, ali imamo imamo stalne kupce za sve što proizvedemo, sve možemo prodati. Nažalost, dvije krave smo morali prodati mesarima, jer se nisu više mogle teliti, ali ostavili smo dvije junice pa ćemo, nadamo se, ponovno povećati proizvodnju mlijeka i sira", kaže Ljubica.

Opstajemo zahvaljujući trudu i radu

U posljednje vrijeme, Gazdovići sve veću pozornost posvećuju vrtu. Proizvode manje količine rasada raznog povrća koji uspješno prodaju, a ove godine su zadovoljni i dobrim urodom kvalitetnog povrća: cvjetače, paprike, rajčice, cvjetače, kupusa, kelja, bijelog i crvenog luka. Puno je pomoglo natapanje u sušnom razdoblju. Većinu svojih proizvoda Ljubica prodaje na tržnici u Novoj Kapeli, a često im kupci navraćaju kući.

U svom voćnjaku imaju odlične stare sorte jabuka koje u njihovom selu uspijevaju i bez prskanja kemijskim sredstvima. Dobro uspijevaju žuta i crvena srčika, kanatka, božićnica, ivanlija, zelenika i druge. Njih, kažu, proizvode za vlastite potrebe, dosta podijele prijateljima i rodbini, nešto jabuka pojedu krave i svinje, manji dio završi u rakiji.

Na pitanje može li se od takvog svaštarenja u poljoprivredi preživljavati, Ljubica odgovara: "Mi živimo. Proizvedemo glavninu hrane za svoje potrebe, nešto zaradimo od prodaje tržnih viškova, nemamo velike prohtjeve i za sada opstajemo, zahvaljujući svom trudu i radu", kaže Ljubica.

Radi muške poslove: ore, tanjura, sije

Osim prihoda s gospodarstva imaju i koliku-toliku financijsku sigurnost od mirovina - otac Antun za 34 godine radnog staža ostvarenog u poljoprivredi dobiva mirovinu u iznosu od 2.007 kuna, a majka Ana za 17 godina staža prima mirovinu od 640 kuna. Dok je otac bio nositelj OPG-a, Ljubica je pomagala roditeljima u svim poljoprivrednim radovima, a sada, kada je ona nositelj gospodarstva, dobro joj dođe njihova pomoć.

"Did' i ja još stalno radimo, preko cijele godine pomažemo našoj kćeri u vrtu, na njivama, u staji, ali onoliko koliko možemo. Takav je život na selu, radiš dok se mičeš. Zaradimo malo od krava, malo od svinja malo od rasada i povrća i mi smo zadovoljni", kaže Ljubičina majka Ana.

No zbog starosti i bolesti, roditelji sve teže rade, pa ova naizgled krhka žena pomalo preuzima i one najteže, muške poslove sa strojevima. "Naučila sam sam raditi sa traktorom: vozim, orem, tanjuram, sijem. Prekretačem okrećem i sušim sijeno, pravimo vozove i još puno toga. Sa frezom obrađujem i uređujem vrt, kultiviram povrće, radim u staji, kada treba snalazim se i sa motornom pilom. Ako živite na selu morate puno toga znati ali i puno raditi", raspričala se Ljubica.

Voljela bi stalni posao, ali ne bi išla iz sela

Voli život na selu i poljoprivredu i ne želi otići, ali bi se, kaže, voljela zaposliti u struci. Po zanimanju je čokoladni majstor, završila je u Srednju prehrambenu školu u Požegi. Budući da je tvrtka Atlantic Grupa otvorila u Novoj Gradiški tvornicu energetskih pločica, nada se da bi u njoj mogla raditi. Dosadašnje molbe koje je slala na nekoliko natječaja nisu urodile plodom. Možda će, kaže, drugi put imati više sreće.

"I da sam u stalnom radnom odnosu koji bi mi pružao veću sigurnost zbog stalnih prihoda, uvijek bih stigla raditi i na vlastitom gospodarstvu", kaže Ljubica, zaljubljena u Gornji Lipovac, selo sa sedamdesetak stanovnika u brdskom dijelu općine Nova Kapela.

Zaljubljena je i u starine. Staru kuću pokojne bake Marije pretvorila u mali muzej. Soba sa starim ormarima, staklencem, krevetima i drugim dijelovima namještaja i uporabnim predmetima odiše nekadašnjim načinom života. Uživa u izradi ručnih radova: hekla, radi goblene, a posebno su joj zanimljivi ukrasi od kukuruzovine. Za potrebe obitelji i prijatelja izrađuje kremice od nevena i mirisne sapune, a poseban specijalitet joj je liker od koštica jabuka. Nije joj, kaže, nikada dosadno, voli mir, čisti zrak, izvorsku vodu i ljepotu tog brdovitog i šumovitog dijela Slavonije.

Ove godine Poljoprivredno-savjetodavna služba Brodsko-posavske županije kandidirala je Ljubicu Gazdović na natječaj za izbor Najuzornije seoske žene Hrvatske.