Hazim Mehanović u tovu junadi koristi miks tradicionalnog i modernog načina ishrane

Dolazak zime smanjio je poslove na seoskim gospodarstvima, a zvuk traktora postao sve rjeđi. Period je ovo kada se pokazuje ko je odradio dobar posao u prethodnim mjesecima i spremio dovoljne količine krme za svoju stoku.

Dobili smo i prvi bijeli pokrivač, a farma Hazima Mehanovića iz Lohinje kod Gračanice, koji je dobro poznat i poštovan među stočarima, radi punom parom. Iako penzioner, sa svoje 73 godine, Hazim je hitar i mladolik gotovo kao prosječan pedesetogodišnjak. Ipak, u svim poslovima mu pomaže sin.

Ozimu pšenicu je odavno posijao, a u objekte za skladištenje spremio pozamašne količine balirane lucerke i koncentratnih energetskih krmiva, kukuruza, pšenice i ječma. Bale su dobro uskladištene i pokrivene, bez vlage i izloženosti padavinama.

"Svega sam se nagledao, radio sam na mnogim mjestima, od vojvođanskih ravnica pa do hercegovačkog kamenjara i svud je isto, svi ljudi drže životinje i žive sa njima. Tako sam i ja oduvijek, i dan danas ne mogu bez njih. Ja ću ih držati dokle god budem sposoban", priča nam Hazim.

On danas većinom uzgaja tovnu junad na svom gazdinstvu, jer kako kaže: "Oko mlijeka ima hizmeta, a ja i žena više nismo sposobni da kao nekad to sve obrađujemo." 

Kraj u kome se nalazi njegovo imanje je poznato po stočarskoj proizvodnji i vrijednim ljudima.

Veliku pažnju poklanja ishrani

Njegova porodica obrađuje zemlju, a hranu za junad uzgajaju sami jer, kako kaže, tako može korigovat sve na najbolji način. Postepeno odbija telad sa mlijeka čime ostvaruje postepen i jako dobar prirast u periodu predtova.

Zadatak hranidbe u razdobolju predtova je da se osigura optimalan porast životinje u skladu s biološkim zakonitostima rasta. Već u prvim sedmicama se teletu daje zgniječeni kukuruz, a nakon određenog vremena i određena količina sijena, u ovom slučaju lucerke. Lucerku Hazim sjenira i koristi tokom cijele zime. Ta je biljka inače jedan od najbolji voluminoznih hraniva koja se koristi za životinje, a ima visok udio proteina, vitamina i minerala.

Ishrana u prvim sedmicama je veoma značajna radi razvijanja predželudaca samih životinja što će poslije rezultovati boljim iskorištenjem hranjiva. Istina, na ovakav se način u početku postiže manji prirarst, jer se životinje striktno ne hrane samo koncentrovanim smješama, ali će on biti bolji dugoročno gledano. Ovo je posebno moguće za poljoprivrednike koji uzgajaju svu svoju krmu pa je mogu koristiti koliko žele i kada žele, kao što je slučaj kod ovog domaćina. U početku, a ponekad i poslije, koriste se i premiksi radi stvaranja imuniteta same životinje.

Nakon uspješne tranzicije, hranidba se posebno ne mijenja, već se samo postepeno povećava, toliko da životinji ne bude ni previše ni premalo, što Hazim može ocijeniti iz iskustva. Međutim, kaže, za većinu stočara ovo je problem. Tanka je granica između prevelikih količina i neiskorištavanja hranjiva, nakon čega dolazi do narušavanja genetskog potencijala.

"Od oka", ali izbalansirana ishrana

U ishrani junadi se koriste lucerke i livadsko sijeno, kukuruz, ječam, ponekad i pšenica, koji su i više nego dovoljni za ispunjavanje energetskih potreba, a što se tiče proteinskog dijela, koriste se određeni dodaci. Na izgled jednostavan, ishrana životinja je zapravo veoma složen i osjetljiv proces. 

Balansiranje obroka bi u najboljem slučaju trebalo biti 60-70 posto voluminoznih i 30-40 posto koncentratnih krmiva, čega se i Mehanović drži i što zadovoljava. Životinjama su minerali i vitamini dostupni zbog raznolike ishrane i pored toga što farmer "radi sve od oka".

Stoka dovoljno preživa, ima dovoljno koncentratnih krmiva koje iskorištava maksimalno, a mikroorganizmi želuca su naviknuti i jako razvijeni tako da se potrebe u proteinima i više nego ispunjavaju.

Ishrana se do kraja tova nastavlja isto, vremenom se mijenjaju količine, a ukoliko se vrši prelazak sa jedne vrste na drugu, tada se ona vrši postepeno.