Ispaša - put ka ekonomičnijem uzgoju stoke

Pašnjaci su najstariji tip poljoprivrednih površina koje su gusto obrasle različitim biljnim vrstama. Kod nas se najviše iskorištavaju pri ekstenzivnom načinu uzgoja stoke, međutim ovim površinama se u razvijenijim zemljama svijeta sve više poklanja pažnja.

 Ovakav vid ishrane naročito je pogodan za goveda, ovce i koze, a u posljednje vrijeme sve više i kod peradi. Neke rase domaćih životinja mogu se tokom cijele godine uzgajati pašnjačkim načinom.

Najčešće je zastupljeno kombinovano držanje, gdje je stoka na ispaši od aprila do oktobra ili novembra, u zavisnosti od vremena, a tokom zime je zatvorena u stajama.

Najučinkovitije pregonsko napasanje 

Postoje tri tipa ispaše stoke: slobodno, poluslobodno i pregonsko ili rotaciono napasanje. Profesorica sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Nada Plavša, u svojoj knjizi "Higijena i preventiva bolesti" (Novi Sad, 2012.) navodi da je najefikasnije pregonsko, gdje se cjelokupna površina podijeli na manje pašnjake, koji se mogu ograditi stabilnom ogradom, a češće električnim pastirom.

Kod ovog tipa, minimalna preporučena površina po grlu je 100 m2 i ovakvim načinom se sa jednog hektara površine može od aprila do juna snabdjevati tri do pet uslovnih grla. Od juna do avgusta dva do tri grla, a od avgusta do kraja paše dva.

U pogledu sastava, pašnjak bi u ishrani trebao i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu zadovoljiti potrebe životinja. Mlada zelena hraniva sadrže visok procenat vode i organskih materija u odnosu na prezrele biljke koje imaju manje proteina i slabije su biološke vrijednosti. Iz razloga što je bogata kalijem, a siromašna natrijem, mora se dodavati obična so, bilo kao dodatak koncentrovanim hranivima ili u obliku kamena.

Da bi pašnjaci ostali kvalitetni tokom dužeg niza godina, potrebno ih je njegovati. Đubrenje bi trebalo izvoditi svakog proljeća prije kretanja vegetacije, pri čemu je preporučljivo obratiti pažnju da ne dođe do trovanja životinja određenim elementima koji su u visokoj koncentraciji.

Neke korovske vrste dobro podnose gaženje. Svojim alelopatskim materijama odbijaju stoku, a na plodnim tlima veoma brzo rastu i donose velike količine sjemena pri čemu su u velikoj prednosti u odnosu na ostale biljke.

Radovi na pašnjacima: Što je potrebno obaviti prije proljetne ispaše?

Stoga je njihovo uklanjanje i sprječavanje širenja neophodno. Prije kretanja vegetacije poželjno je odraditi plitko drljanje i valjanje. Time se obavlja aeracija površinskog sloja tla, razbijaju se krtičnjaci i pospješuje se rast i razvoj biljaka. Ukoliko je potrebno na određenim mjestima popraviti sklop sijanjem novih vrsta, a na nižim terenima na kojima se poslije obilnijih padavina pojavljuje voda na površini, napraviti kanale kako bi se što prije povukla.

Ispaša značajna za higijenu i zdravlje stoke

Prednosti pašnjačkog načina držanja su brojni. Tu je prije svega ekonomski aspekt gdje se ispašom dosta smanjuju troškovi oko pripreme hrane u odnosu na stajsko držanje, životinjama se pruža mogućnost slobodnog kretanja što je od velikog značaja za higijenu i zdravstveno stanje, a imaju i izbor hrane po volji.

Sprječavaju ili se smanjuju mnoge bolesti koje su karakteristične za stajsko držanje i smještaj velikog broja životinja u malom prostoru. Neke od njih su rahitis, osteomalacije i alotrofije, naglašava Plavša. Životinje su na otvorenom izložene sunčevim zracima čime dolazi do većeg stvaranja vitamina D i eritrocita.

Za mlađa grla, naročito ždrijebad, slobodno kretanje je preduslov za normalan razvoj mišića, kostiju, zglobova. Krave hranjene na ispaši daju veće količine mlijeka koje je pritom i boljeg kvaliteta, a muška priplodna grla duže ostaju u dobroj kondiciji.

Loš kvalitet dovodi do bolesti

Nedostaci pašnjačkog načina držanja ispoljavaju se prije svega na onim površinama koje su lošeg kvaliteta, koje se ne održavaju te u određenim slučajevima mogu predstavljati izvor prouzrokovača oboljenja. Životinje se mogu inficirati direktnim kontaktom sa prouzrokovačem ili preko posrednika - pasa, insekata, puževa, a bolesti koje se pri tom javljaju su metiljavost, antraks, salmoneloza, paratuberkuloza, besnilo, anemija konja i druge.

Što je veća proizvodnja mlijeka, kravama više odgovara hladnije vrijeme

Ako su pašnjaci lošijeg kvaliteta i raznovrsnosti biljaka, može doći do mnogih metabolitičkih poremećaja kao što su prolijev, nadimanje stoke, pašna tetanija, ali i do nedostatka nekih od elemenata u organizmu. Na pašnjacima se mogu javiti i povrijeđivanja među životinjama, naročito rogatim, a kod konja i udaranje kopitima.

Ukoliko postoji mogućnost miješanja stada sa više različitih gazdinstava na istoj površini, prije izgona trebalo bi izvršiti detaljan veterinarski pregled jer ukoliko je jedna životinja zaražena, bolest će se proširiti i na ostale.

Uslužno čuvanje stoke

Porodica Reznić na svom salašu uzgaja stoku kombinujući pašnjački i stajski način držanja. Oko salaša posjeduju 50 hektara pašnjaka na kojima čuvaju svoje krave, konje, svinje i perad, ali i uslužno čuvaju stoku tokom godine domaćinima koji nemaju uslova za to na svojim gazdinstvima ili na ovaj način pronalaze bolju ekonomsku računicu.

Polovinom aprila životinje dovode na ovo imanje gdje ostaju tokom čitave godine, a dogovor je takav da se ishrana zasniva samo na ispaši dok Reznići svoje dodatno prihranjuju jer imaju i muzna grla. Sva stoka na salašu je zajedno smještena u velikim objektima, iz kojih se ujutru oko sedam sati izvodi na pašu i čuvaju do 12 sati, kada ih vraćaju na gazdinstvo, poje i zatvaraju sat do sat i po vremena zbog visokih temperatura u najtoplijem dijelu dana tokom ljeta.

Popodne se opet izvode na ispašu sve do sedam sati uveče, vraćaju ih na salaš zbog muže svojih grla, a nakon toga ih sve zajedno zatvaraju tokom noći. Stoka je kod njih sve do polovine decembra, a onda ih vlasnici zajedno sa podmlatkom odvode svojoj kući.

Domaćini su zadovoljni saradnjom koju ostvaruju sa ovom porodicom pa im sada već svakog proljeća dovode životinje. Cijena čuvanja je 13 KM mjesečno po svakom grlu i njom su svi zadovoljni. Broj svake godine varira, ali minimum koji su čuvali je 70 krava, a ranije su uslužno držali i do 300 ovaca, međutim ta cifra se vremenom smanjivala.

"Ne praktikujemo da držimo preveliki broj na čuvanju jer nemamo toliki kapacitet štala, a problem se može javiti i preko ljeta kada su visoke temperature", objašnjava Dina Reznić.

Porodica ima korektnu saradnju i sa veterinarskom službom i kad god su imali problem sa nekom od životinja na farmi, veterinari su brzo došli i riješili ga.

Uslužno čuvanje stoke na svojim pašnjacima vide kao dobar posao i značajan izvor prihoda mjesečno, s obzirom da je u okolini teško pronaći stalno zaposlenje.