Pripreme za njegu životinja u periodu poslije jagnjenja počinju mnogo prije, jer se dobri uslovi moraju obezbijediti ranije, a posebnu pažnju proizvođači treba da obrate na način držanja jaganjaca, kvalitet objekta kao i ishranu i zdravlje samih životinja.
Od dobre organizacije i pripreme značajno zavisi uspjeh jagnjenja, a to podrazumijeva prije svega dobru pripremu ovčarnika. Prostor u kome su smještene ovce za jagnjenje treba da bude očišćen, sa suvom i čistom prostirkom, a ukoliko je moguće i unutrašnje zidove okrečiti.
Gordana Vujaklija, savjetodavac za stočarstvo kaže da je potrebno obezbjediti i dovoljno individualnih boksova za smještaj tek ojagnjenih ovaca, podšišati ovce oko repa i zadnjih otvora kako bi se lakše održavala higijena vimena.
"Objekti za gajenje ovaca sa jaganjcima moraju biti prostrani. Ovcama sa jednim jagnjetom treba obezbjediti 1,5, a sa dva jagnjeta i do 1,75 metra kvadratna. Prostorija mora biti svjetla, suva i čista sa dosta svježeg vazduha," naglašava Vujaklija.
Objašnjava da se ovce relativno lako i brzo jagnje, a sam porođaj traje u prosjeku oko 40 minuta, ali da može trajti i znatno duže, naročito kod tovnih rasa, prvorotki ili ovaca koje nose više jagnjadi i u tim slučajevima često je potrebno pružiti pomoć.
Nakon jagnjenja, dodaje ona, jagnjadima se podveže i dezinfikuje pupak i nastoji da se što prije zadoje, odnosno posisaju prvo mlijeko - kolostrum. Poslije dvije sedmice jagnjad sisaju i do dvadeset puta za 24 sata i u to vrijeme majčino mlijeko im je jedina hrana.
Prema njenim riječima krupnija i deblja jagnjad imaju veće rezerve energije, te su u prvim danima života i dosta sposobnija za održavanje tjelesne temperature, ali treba imati na umu da energetske rezerve tek ojagnjenih jagnjadi ne traju dugo i da treba da sisaju, ali ih treba i prihranjivati.
Vujaklija napominje da se poslije rođenja jagnjad drže u odvojenim boksovima sa majkama najmanje 2-3 dana, a da se poslije tog perida grupišu prema datumima jagnjenja i starosti jagnjadi. Nakon 15 dana odvajaju se u grupe prema uzrastu i puštaju na podoj četiri puta dnevno.
"Prihranjivanje jagnjadi počinje poslije druge sedmice po jagnjenju i to kvalitetnim sijenom i koncentratom. Najbolje je davati lucerkino sijeno, a od koncentrata najbolja je prekrupa zobi i smjes žitarica sa dodatkom uljanih sačmi," precizirala je Vujaklija.
Koncentrat davati po volji, a u početku jagnjad konzumiraju male količine od 10 do 20 grama, a kasnije se količina hrane povećava, tako da do kraja drugog mjeseca dostiže i do 300 grama po grlu.
Vujklija naglašava da nakon tog perioda količinu koncentrata ne treba povećavati, već potrebe jagnjeta podmirivati većim količinama sijena i ispaše. Mjesec i po dana po rođenju, jagnjad odlaze s majkama na ispašu ukoliko je vrijeme toplo i suvo.
"Zelena trava i kretanje na svježem vazduhu veoma povoljno utiču na rast i razvoj jagnjadi. Treba iskoristiti prva dva mjeseca porasta, jer tada jagnje najbolje koristi hranu," kaže Vujaklija.
Zalučivanje jagnjadi se vrši oko tri mjeseca kod ovaca koje se muzu, a sa četiri kod onih rasa ili stada koje se po prestanku muže zasušuju. Ranije zalučivanje jagnjadi namijenjenih za priplod, prema Vujaklijinim rečima nije preporučljivo, jer takva jagnjad ostanu sitnija i ne mogu se koristi za priplod. Zalučivanje se vrši postepeno smanjivanjem broja podoja.
Povezana stočna vrsta
Tagovi
Autorica