Jozo Lužanac: U Hrvatskoj je jako teško naći rasplodnog, čistokrvnog magarca

Popaj, Tanja, Tinka i Lela atrakcija su prolaznicima u Požeškoj Koprivnici. Riječ je ni manje ni više o magarcima, vlasnika Joze Lužanca koji se s uzgojem ovih životinja u slavonskom kraju počeo baviti prije par godina. S tim da je Popaj čistokrvni, autohtoni primorsko – dinarski magarac.

"Prije nekih 40-ak godina otac je imao mužjaka i ženku, ali ih je prodao. Meni su se životinje jako svidjele i prije dvije godine kupio sam prvog muškog, a zatim još i tri ženke“, kaže za Poljoprivrednu televiziju. 

Inače u Hrvatskoj su priznate tri autohtone pasmine, istarski, sjeverno - jadranski i primorsko - dinarski. Sve se i dalje vode kao ugrožene, dok je najugroženiji sjeverno - jadranski kojem je broj grla trenutno samo 53. Prema zadnjem izvješću Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za 2020. godinu, u Hrvatskoj je 4.643 čistokrvnih magaraca. 

Baš iz toga razloga, navodi sugovornik, nije lako doći do rasplodne magarice, ali ni do puleta. 

"Kod nas na ovom dijelu je dosta teško zato što ih nema puno. Jako ga je teško kupiti jer ih nitko ne želi prodati. U zadnje dvije, tri godine nisam vidio ikoga da ih prodaje. Meni najbliže ima čovjek u Slobodnici i jedan u Kutjevu, ali ih ne prodaju“, pojašnjava sugovornik jedan od problema u ovom uzgoju. 

Godišnje potpore za njihov uzgoj iznosile su prošle godine oko 1.800 kuna po grlu, a dok su se ranije dobivale za sve magarce, sada je uređeno da potpore mogu dobiti samo oni koji uzgajaju čistokrvne pasmine. Lužanac tako dobiva samo za Popaja jer se sve tri ženke vode kao križanci. 

Želja proširiti stado i proizvoditi mlijeko

Iako ih se najviše može naći u Istri i to im je prirodno stanište, kaže, kako su se lako prilagodili i slavonskom podneblju. Ne traže, objašnjava, ništa posebno. Smještaj im je kao i kod ostalih životinja, bitno da imaju krov nad glavom, a što se tiče paše sve im odgovara. "Dobri su čistači i ne treba uopće trimer nakon njih“, šali se dodajući kako im ujutro i navečer daje još zob, a kao poslasticu znaju dobiti i kruha, mrkvu i jabuku. 

Ova se obitelj, osim što drži magarce bavi i ovčarstvom, no broj grla tijekom godine smanjuju jer im je cilj povećati magareće stado i doći do devet ženki uz čistokrvnog primorsko – dinarskog Popaja. Također, žele krenuti i u proizvodnju traženog, magarećeg mlijeka, za kojeg već sada imaju upite. 

"Atrakcija su pošto ih nema u ovom kraju. Djeca kada prolaze stanu i gledaju, ljudi snimaju, slikaju. Neki i pitaju, a meni ništa nije problem“, zaključuje sugovornik čija je želja spasiti ovu inteligentnu životinju od izumiranja. 

Više o uzgoju magaraca u slavonskom području pogledajte u videu: