Miloš Đajić: Nema adekvatnih objekata za stoku i to ograničava mlade da se bave ovim poslom

Miloš Đajić iz sela Žudojevići, spada u rijetke mlade ljude koji su opredijeljeni da se bave stočarstvom. Trenutno na farmi, zajedno sa porodicom i prijateljem, uzgaja oko 120 grla goveda.

I dok studiranje na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu privodi kraju, u posao uzgoja goveda već je uveliko ušao. Svjedoči o tome broj grla, ali i planovi koje pravi za budućnost.

"Sada se na farmi nalazi oko 120 goveda, u pitanju je simental rasa, 80 odsto krda čine krave koje se gaje u sistemu krava - tele. Ostalo su junice, njih tridesetak za dalju reprodukciju, sve u čistoj rasi i tovni bikovi", započinje svoju priču Miloš, dodajući da su se njegovi roditelji od ranije bavili stočarstvom, ali su u septembru 2019. ušli u neku ozbiljniju priču i to na poziv komšije i prijatelja, Radomira Ninkovića koji je već posjedovao dosta stoke. On im je ponudio saradnju, prihvatili su poziv i krenuli u sve to zajednički.

Ima samo 18 godina, ali sebe vidi u stočarstvu i nakon završetka fakulteta

Odlučili su, kako kaže, da iskoriste povoljan geografski položaj, odgovarajući teren prekriven pašom i pijaćom vodom i izabrali sistem krava-tele.

"Imajući u vidu geografski položaj sela, to je jedan od najboljih i najlakši način bavljenja stočarstvom. Telad se uzgajaju otprilike tri do četiri mjeseca starosti i prodaju za dalji tov ili klaonicu", objašnjava nam ovaj mladi stočar, ističući kako do prije godinu dana nije bilo problema sa plasmanom, međutim, situacija se zbog korone promijenila. Ipak, kako kaže, snalaze se. Sarađuju sa više kooperanata koji vrše otkup. Dijelom iz zapadne Hercegovine, dijelom su to lokalne mesnice.

Stoku gaje na poluintenzivan način

Zima mu je ove godine išla na ruku. Bila je bez padavina i sa toplim vremenom, tako da je i ispaše bilo u izobilju.

"Riječ je o poluintenzivnom načinu držanja stoke, gdje većinu vremena provodi u ispaši, sve dok to vremenski uslovi dozvoljavaju. Uveče dolazi na farmu gdje se prihranjuje a ujutru, opet isto. Kad je vrijeme loše imamo objekte gdje su životinje smještene".

Kaže da je za naredni period plan da ostvari saradnju sa lokalnom mljekarom i polako pređe na prodaju mlijeka i mliječnih proizvoda. Izgradnja objekta modernog tipa, smještajnog kapaciteta 90 grla, sa izmuzištem je u toku, a ne odbacuje ni mogućnost povećanja broja grla, ukoliko priča sa prodajom mlijeka krene dobro, a situacija na tržištu se popravi.

Smatra da je važna karika u u lancu stočarske proizvodnje obezbijediti sopstveno hranivo za stoku, ne samo zbog profita već i kvaliteta.

"Jednim dijelom proizvodimo hranu na svom imanju. Riječ je o zelenoj kabastoj hrani i sijenu, to smo u mogućnosti da proizvedemo, ali opet nedovoljno za tako veliki broj životinja pa smo prinuđeni da sijeno kupujemo u drugim hercegovačkim opštinama, sve do Romanije", navodi naš sagovornik, dodajući da su zakupili i državno zemljište u Ljubomiru gdje su obradili 65 dunuma zemlje i tu planiraju da zasiju zob i grahorice u smješi.

Nije ovo težak posao - dobra organizacija presudna

Pored krava na imanju Đajići uzgajaju i ovce, koze, kokoške, ćurke, morke, no to je sve više iz hobija i za sopstvene potrebe. Posla oko svega ima, ipak najvažnije je dobro se organizovati.

„Mnogi će reći da je ovo težak posao, međutim ja to definišem na drugačiji način - više je obaveza nego naporan rad. Obavezan si da budeš ujutru od sedam do devet, od jedan do dva, uveče od šest do osam. To je to. Nije to teret kad se čovjek organizuje i pravilno rasporedi svoje dnevne aktivnosti", zaključuje Miloš kome pomažu roditelji i prijatelj. Kaže da ih obično radi dvoje ili troje.

Naglašava da nije imao dilemu čime će se baviti jer je stočarstvo zavolio još od malih nogu. Zahvaljujući uslovima koje ima na svom imanju može reći da je isplativo - neće se niko enormno obogatiti ali uz malo odricanja može lijepo da živi.

"To je jedan od razloga zašto smo se uključili u sve ovo, ali ne i jedini. Dijelom je riječ i o tradiciji jer naši preci su se oduvijek tim bavili i vodili stoku na planinu i ona nikad nije ni prekinuta", smatra ovaj budući inžinjer poljoprivrede.

Ocjenjuje da bi još mladih bilo spremno da se bavi uzgojem stoke, ali nemaju uslova za to.

Prema njegovim riječima, nemaju adekvatne objekte i to je jedan od faktora koji ih sprječava da se vrate na selo i započnu ovakav biznis. Misli da bi o tome opština ili država trebalo da povedu računa, da određenim stimulacijama pomognu.

"Nisam upoznat da postoji neka podrška za mlade koji se bave stočarstvom, jedino što postoji, a na što svi imaju pravo je podsticaj na uzgoj kvalitetne priplodne stoke. To je, ustvari, podsticaj namijenjen onima koji se bave uzgojem goveda sistemom krava - tele i on je minimalan", ocjenjuje Miloš.