To i nije mlijeko po klasifikaciji. To je ono što sitno piše. To je UHT mlijeko, a to je ipak neki drugi proizvod. Jako je zločesto što to ne istaknu na jasan i vidljiv način pa tako varaju potrošače.
"Mi jedemo smeće i sramota je to što pored ovakvih prednosti koje ima naša poljoprivreda moramo to kupovati", rekla je Ruža Tomašić na skupu poljoprivrednika u Slavoniji. Isto tako je predsjednik Udruge malih mljekara Jozo Šutalo pojasnio o kakvim se apsurdima radi.
Dao je primjer kako on ima troškove proizvodnje kilograma svježeg sira 13 kuna, a dogodi se da se na tržištu pojave sirevi s manjim cijenama. Kako je to moguće? Doista apsurdi. A kada se vidi i cijena raznih mlijeka koje i nisu mlijeka na policama trgovačkih lanaca jasno je da se takvim načinom može napraviti i sir, a i drugi mliječnih proizvodi. Svojevremeno smo se uspjeli izboriti da poput drugih zemalja Europske unije na pakiranjima mora pisati da se radi o UHT mlijeku. To je ultrahomogenizirano i zgušnjeno staro mlijeko loše kvalitete.
Ali u Njemačkoj i drugim naprednim zemljama to piše velikim slovima i jasno je vidljivo. A kod nas su to stavili sitnim slovima i to negdje na rubovima da se u uopće ne može čitati. U većini zemalja takva pakiranja i ne stoje pored mlijeka. No, to sve u našoj zemlji nije regulirano, a ako i je onda se uspješno izbjegava - kao što je to sada.
Toliko su sitna slova kojim se pišu podaci o proizvodnji i kvaliteti proizvoda da bole oči samo od pogleda na taj komad kartona. Ništa ne znači ni ispisani podatak da je proizvedeno u Hrvatskoj. U kantama uvezeno zgusnuto mlijeko, ili u vrećama ono u prahu, ako se samo pomiješa s vodom u nekoj hrvatskoj mljekari, već ima pravo nositi oznaku Proizvedeno u Hrvatskoj.
To je kao i kada je ekstrakt Coca Cole stigao kao koncentrat i kod nas pomiješan s vodom također je proizveden u Hrvatskoj. Hoćemo time reći da ovo UHT je kao da je stigao koncentrat pa je tu samo razrijeđen u određenom iznosu. I onda kupujemo nekakva light mlijeka s 0.1, pa 0,5% i sličnom količinom masti, ili pak dodanih masnoća i slično. Nadamo se da mljekari barem paze na kvalitetu vode s kojom miješaju te koncentrate. E sada, od kuda je to mlijeko? To mlijeko koje stoji 2,99 kuna, kilogram sira, najčešće neke Goude koji košta 29,99 kuna te maslac za osam kuna.
Uvoznici i mljekare skrivaju istinu, a to je da pod mlijekom uopće ne prodaju mlijeko.
Stvarno je bedastoća i jasno da nešto s tim nije u redu. Branko Bobetić, direktor Gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar, je nedavno objasnio kako se poklopilo više stvari. A to je da su u EU ukinute kvote za proizvodnju mlijeka, pa je zatvoreno tržište Rusije koje je gutalo ogromne količine europskog maslaca i sira, a uvoz je smanjila i Kina. I Europa se mora riješiti viška, a višak je u biti uvijek ono najslabije kvalitete. I na kraju to gutaju Hrvati. Mljekare koje proizvode takve proizvode u Europi su odlične mljekare, no one moraju prodati svoje nusproizvode i neprodane količine. I to nije sporno.
Ali to naše mljekare i uvoznici gurnu pod jako niskim cijenama na naše tržište i uništavaju domaću proizvodnju. Druga stvar je što tu može država napraviti. Odnosno Ministarstvo poljoprivrede, ili pak ono financija, gospodarstva ili možda poduzetništva. U biti - Vlada. Što je radila s nadri umjetnicima iz nekakvog kvazi neprofitnog sektora? Dala im je posredstvom natječaja njihovim nekakvim udrugama osam i pol milijuna kuna. Hrvatska proizvede oko 522 milijuna litara mlijeka. Da se izračunati koliko se proda takvih sireva, maslaca i toga UHT mlijeka i kolike su štete domaćim proizvođačima.
Putem udruga i natječaja mogu proizvođačima mlijeka isto tako donirati takvih osam i pol milijuna kuna. Ili domaćoj mljekari nadoknaditi trošak, ako za taj određeni iznos i količine spuste cijene mlijeka tako da i domaće mlijeko može toliko koštati na polici trgovačkih lanaca. Najbolje bi bilo tako subvencionirati, kada već stoje na istim policama, da stavimo istu cijenu i neka proizvođači istaknu da se radi o domaćem sviježem mlijeku, a da i ovo mlijeko UHT na policama označe kao UHT. Pa tko voli neka izvoli.
To UHT će uvijek biti jeftinije, ali ne bar toliko jeftinije kao što je sada slučaj. U Hrvatskoj imamo 167 tisuća mliječnih krava. A mlijeko proizvodi 9.231 isporučitelj. Toliko približno i obitelji živi od toga posla. A to je velika industrija, priznati će svatko i o njima moramo voditi računa. Te obitelji, a to je bar 40-tak tisuća ljudi, plus oni koji su radnici na farmama, potrošači su i ratarskih proizvoda, veterinarskih lijekova, gnojiva, zaštitnih sredstava, hrane, a i uvezenih raznih drugih inputa. Na sebe vežu još barem 40 tisuća ljudi. Nije se ipak za igrati s tim sektorom. Ovako naizgled sve štima. Stoji na policama zajedno s mlijekom, pakirano lijepo, čak se igraju i ekologijom pa su pakirana kao u ambalaže koje navodno imaju manje drvenjače i tako čuvamo šume. Tu su i imena renomiranih stranih mljekara koje ustvari i ne kriju da prave taj UHT proizvod, što je posve u redu. Možda bismo morali malo i školovati naše potrošače putem medija. I tu bi Vlada umjesto neprrofitnim medijima mogla malo dati i onima koji će hrvatski narod i potrošače upoznati s činjenicom da svaka bijela tekućina iz austrijske mljekare i nije baš mlijeko s alpskih pašnjaka.
Fotoprilog
Tagovi
Autor