Njega papaka kod koza

Glavni cilj svakog uzgajivača koza trebaju biti sigurnost i zdravlje životinja. Ovaj cilj podrazumijeva i redovan pregled i obrezivanje papaka. Papke je potrebno pregledati svakih šest tjedana.

Stanje papaka jedan je od glavnih preduvjeta za dobro zdravstveno stanje cjelokupnog organizma životinje, a samim tim i za produktivnost. Zato je neophodno stalno voditi računa o njima.

Njega papaka posebno je važna kod stajskog načina držanja koza. Važno je imati na umu da će, ako se pusti da papci budu duži, kasniji posao biti teži.

Što je važno za pravilnu njegu papaka

Najbolje je sa sređivanjem ili obradom papaka koza započeti još u ranom uzrastu. Vremenski interval između dva obrezivanja ovisi od terena po kojem se koze kreću, načina uzgoja, hranidbe, ali i starosti koza.

Kozama koje se izvode na ispašu, ne mora se raditi obrezivanje u velikom broju slučajeva jer se pri samom kretanju papci dovoljno troše. Ipak, neophodno je pregledati papke, kako bi se provjerilo nema li između papaka i nakupljenih ostataka slame, izmeta ili drugih prljavština koje bi mogle uzrokovati neke ozljede.

Kozama koje su bile na mokroj travi lakše će se obrezati papci jer ih vlaga omekšava. Pored toga postoje i preparati koji se koriste prije obrade, kako bi omekšali papke.

Kada primijetite da taban dobiva ružičastu boju, prestanite s obrezivanjem. Ako papci duže period nisu obrezani, nije preporučljivo u jednoj obradi ih vratiti u normalan oblik. Bolje rješenje je obrezivati ih više puta.

Zarazna šepavost koza, što je to ?

Zarazna šepavost koza je prenosiva bolest papaka, za koju je karakteristično propadanje tkiva između papaka. Bolest se javi 5 do 10 dana, nakon što se koze zaraze. Uzročnik bolesti je anaerobna bakterija Bacteroides nodosus, koja s ostalim mikroorganizmima koji su tu prisutni izaziva i druge bakterijske infekcije.

Izvori zaraze su bolesne koze, kliconoše, zaraženi putevi, podovi staja i zaraženi pašnjaci. Razvoju ove bolesti pogoduju kišoviti periodi i vlažni tereni.

 "Simptomi bolesti su crvenilo kože u međupapčanom području, manji otoci i ranice na koži. Bolest se lako prenosi s koze na kozu, naročito u kišnim periodima godine i na vlažnim terenima. Izvori zaraze već su oboljele koze, podovi staja, zaraženi pašnjaci i sl. Bolest se liječi uklanjanjem trulog dijela papka i uranjanjem papka 15-20 sekundi u otopinu dezinficijensa." objašnjava savjetodavka Violeta Petrović- Luković.

Kada se identifciira jedna oboljela životinja, u ovom slučaju koza, neophodno je primijeniti profilaktičke mjere na čitavom stadu. Kod svih koza potrebno je obaviti dezinfekciju i sređivanje papaka.

Prije samog postupka pregledanja i sređivanja papaka, koza mora biti mirna, zatim se papak očisti od eventualno nakupljenih nečistoća.

Nakon pregleda, prvo se uklone prerasli rubovi sa zidova papka postepenim skraćivanjem vrha papka škarama, a s nožem za obradu papaka obrađuju se peta i taban. Na papku se odreže svako tkivo koje je neprirodnog izgleda. Prilikom obrade papaka postepeno treba skidati okoštale slojeve do ružičaste boje tabana. Nakon završene obrade, papke treba dezinficirati.

Prije svake upotrebe pribora za njegu papaka koza, neophodno je dezinficirati pribor koji se koristi. Nikako se ne smije koristiti nedezinficiran pribor kada se obavlja obrezivanje papaka jednoj pa drugoj životinji.

Za dezinfekciju papaka mogu se koristiti: bakar sulfat 10-20 % (CuSO₄), formalin 5-10 % i cink sulfat 10-20 % (ZnSO₄).

Liječenje papaka

Učinkovit lijek protiv zarazne šepavosti predstavlja svaki dobar dezinficijens. U liječenju papaka važno je omogućiti djelovanje lijeka. To se postiže tako što se ukloni oštećeni truli dio papka. Pri obrezivanju, jako je važno da se ne ošteti zdravo tkivo papka. Tako očišćen papak potrebno je oprati u otopini dezinficijensa. Dobre rezultate daje uranjanje papaka 15-20 sekundi u otopini dezinficijensa. Poslije obrade i ispiranja papka, kozu je potrebno držati na suhom. Imajte na umu da je ova bolest zarazna te da je liječenje potrebno provesti na čitavom stadu.