Nova pravila mijenjaju stare navike!

Rana je zora. Dok se magla još vuče po bašćama i usnulim seoskim dvorištima, nekoliko muškaraca predvođenih domaćinom prilazi svinjcu. Već odavno budan domaćin i zagrijan ranojutarnjom rakijicom ulazi u svinjac i izvježbanim pokretom prebacuje sajlu preko njuške i gornje čeljusti svinje koja se, predosjećajući što joj se sprema, ukopava nogama u betonski pod i ni makac.

Tada prilazi ostatak ekipe i na silu izvlače svinju na otvoreno, prevale je na stranu dok joj vješti majstor iskusnim ubodom presjeca grkljan i krvne žile i tu je, za svinju kraj. Uz hroptanje i otimanje zadnjim snagama koje su joj preostale, gubi životnu bitku. Ovako je to bilo u Slavoniji na svinjokoljama u doba djetinjstva i rane mladosti kakve se sjećam.

U novije doba vrši se omamljivanje maljem, strujom ili vrlo popularnim pištoljem, što je humanije jer se izbjegava traumatični čin izvlačenja i rušenja životinje.

I uvijek je upravo klanje svinje za mene osobno bio najgori i najmučniji dio svake svinjokolje. Jednostavno osjetite da i svinja zna što joj se sprema, da osjeća da je ne vodite na valov, već prema koritu i kotluši s vrelom vodom pripremljenom za šurenje. Posljednjih desetak godina međutim, a poglavito zadnjih godinu dana, ovakvih mučnih scena klanja svinja rijetko da se nađe u slavonskim selima. Iako je, da se razumijemo, i dalje riječ o ubijanju svinja, metode su ipak postale humanije.

Upute Ministarstva poljoprivrede

"I svinja je živo biće. I dobro zna šta joj se sprema. Zato unazad nekoliko godina svinje prije klanja omamljujemo kako ne bi osjetile bol", kaže Antun Galović iz Rokovaca koji je ove godine klao tri svinje, što je kako navodi, po broju svinja za klanje, već postala rijetkost u domaćinstvima.

"Nekada nitko nije klao ispod troje svinja, a sada nije ništa neuobičajeno da ljudi zakolju jedno ili nijedno, a ima dosta slučajeva da uopće ne kolju već kupe polutke koje onda samo rastranžiraju i dalje rade od njih kobasice, tope mast ili nešto treće", navodi taj Rokovčanin.

Na pitanje je li upoznat s uputama Ministarstva poljoprivrede o uvjetma klanja svinja koji su sukladi praksi u Europskoj uniji (EU) kaže da je nešto načuo o tome te kako mu je drago da ipak nije došlo do zabrane svinjokolja kako se to pričalo u godinama pred pristupanje Hrvatske EU. "Očito nas je netko htio plašiti. Pravila se moramo pridržavati, nema nam druge. I svinje su živa bića i treba misliti i na njihovu dobrobit", kaže.

Između ostalog, Uredbom Vijeća (EZ-a) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja i klanja životinja izvan klaonice za potrošnju u vlastitom kućanstvu, životinja se mora poštedjeti svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja i postupaka koji su povezani s usmrćivanjem, životinja se može zaklati samo nakon omamljivanja, tj. životinja mora biti usmrćena prije nego se počne vraćati svijesti, postupci omamljivanja koji ne završavaju trenutačnom smrću što je prije moguće se moraju nastaviti postupkom koji osigurava smrt npr. iskrvarenjem, a klanje mogu provoditi samo primjereno osposobljene osobe za takve poslove tako da životinjama ne uzrokuju nepotrebnu bol, nelagodu ili patnju.

Životinje koje ne mogu hodati ne smije se vući na mjesto klanja, već ih se treba usmrtiti na mjestu gdje leže. Prilikom rukovanja životinjama i premještanja životinja do mjesta omamljivanja/klanja zabranjeno je udarati ili nogama tući životinje, primjenjivati pritisak na bilo koje posebno osjetljivo mjesto tijela na način da se životinjama nanosi nepotrebna bol ili patnja, podizati ili vući životinje za glavu, uši, noge ili rep, ili njima rukovati tako da im se nanosi nepotrebna bol ili patnja, koristiti zašiljene štapove ili druge šiljate predmete, savijati, stiskati ili lomiti repove životinjama ili grabiti bilo koju životinju za oči, noge životinja se ne smiju vezati zajedno, a u slučaju da životinje moraju biti vezane, uže, konopi ili drugo sredstvo mora biti dovoljno jako da ne pukne, dovoljno dugačko da životinjama omogućuje, da po potrebi, legnu, jedu i piju te oblikovano na način da nema opasnosti od gušenja ili ozljeđivanja.

Trihineloze ove godine nema

Obilazeći vinkovački i županjski kraj i u razgovoru s ljudima, kada ih pitate jesu li im poznata propisana pravila i mjere postupanja prilikom klanja svinja, većina će odgovoriti poput Rokovčanina sa početka priče; da su nešto načuli i da dakako podržavaju sve to skupa, od čega nešto i sami primjenjuju. I govore i istinu. Hrvatska je tek prije nešto više od godinu ušla u EU i na nova pravila igre tek se treba priviknuti.

A privikavanje nosi sa sobom i promjenu u ponašanju i razmišljanju. Kažu da nužda čovjeka na svašta natjera. Kao kada se prije desetak godina u našim krajevima pojavila trihineloza za koju do tada nitko čuo nije.

Isprva je bilo opiranja nošenju mesa na pregled, ali kada se pročulo da se tu i tamo netko razbolio, pa i cijele obitelji, i uhvatio u koštac s gadnim zdravstvenim problemima, sve je manje bilo onih koji su tu obvezu izbjegavali. Danas mislim da to nikome ne pada niti na pamet, iako vremena nisu lagana i 47 kuna koliko treba izdvojiti za pregled, uvijek je potrebnije negdje drugdje.

U Veterinarskoj stanici u Vinkovcima godišnje se pregleda između pet i šest tisuća uzoraka, a ohrabruje da ove godine nema niti jednog pozitivnog uzroka. Rezultat je to niza preventivnih akcija provedenih proteklih godina od strane zdravstvenih i veterinarskih službi. I sada je već navika naših ljudi da donose meso na pregled. Stoga će i humaniji postupci pri klanju svinja, valja vjerovati, s godinama prijeći u naviku, a za one tvrdoglavije, tu su revne veterinarske inspekcijske službe, u čiju djelotvornost kada treba ispisati pokoju kaznu, ne treba sumnjati. Što o cijeloj toj humanosti i dobrobiti misle budući bravci i krmače predviđeni za klanje, ne treba odviše dvojiti. Vjerojatno bi se zapitali; tko je tu svinja?