Opasnosti od otrovnog bilja tijekom ispaše

Brojne su prednosti držanja stoke na ispaši. Životinje držane na pašnjaku slobodno se kreću, socijaliziraju u svojem prirodnom ambijentu i konzumiraju hranu na koju je njihov organizam evolucijski pripremljen. Na pašnjaku, životinje dobivaju sve hranjive tvari iz biljaka. Napasivanje osigurava vlakna, kao i proteine, minerale i vitamine. Ovakav sistem držanja može učinkovito djelovati na reprodukciju jer je dokazano da npr. kobile na ispaši ovuliraju do 7 dana prije nego kobile iste dobi držane u štali i hranjene sijenom. Životinje provode vrijeme na suncu i njihov organizam počinje stvarati veće količine vitamina D. U krajevima svijeta gdje se stoka većinom drži ekstenzivno, otrovanje biljem je moguća pojava. U nadi da će se stočarstvo i kod nas početi usmjeravati na pašnjački način držanja, dobro je unaprijed se upoznati s opasnostima.

Vrsta stoke podložna trovanju

Nisu sve stočne vrste jednako osjetljive na otrovanja, niti svaka jedinka iste vrste reagira identično na otrov. Stupanj otrovnosti ovisi i o spolu i dobi životinje, njenoj otpornosti, općoj uhranjenosti (gladne životinje nisu selektivne, resorpcija u praznom želucu je ubrzana), i količini konzumirane otrovne krme. Primjerice, konji i mlade životinje najosjetljiviji su na otrovanje biljem.

Konji jako teško mogu povratiti i to je još jedan razlog zašto kod njihove hranidbe trebamo biti na oprezu. Zabilježena su brojna otrovanja sa smrtnim ishodom konja (kostriš, laburnum, tisa, bagrem). S druge strane, koze smatramo otpornom vrstom koja može sve obrstiti, no to je samo mit. I koze mogu uginuti od otrovanja biljem, kao što su neke vrste hrasta, lovorvišnja, oleandera. Zbog toga treba uvijek paziti koje granje ćete nabrati životinjama. Ekstenzivno držanje koka za vlastitu proizvodnju jaja ili mesa popularno je i kod nas. No, i koke se mogu otrovati biljkama kao što je kužnjak (popularna dekorativna biljka). Krumpirove klice, perunike, velebilje, gospina trava, žabnjak, također uzrokuju probleme kod peradi. Modrozelene alge uzrokuju uginuće, pa pojilice za perad u ljetnim periodima moraju biti održavane čistim.

Preživači su također podložni otrovanjima u neprirodnim uvjetima držanja ili kada su u lošem tjelesnom stanju. Otrovanja goveda, posebno su bitna za očuvanje zdravlja ljudi jer često konzumacijom otrovanog mesa i mlijeka trujemo sebe. Uzgoj kunića u našoj se zemlji provodi najviše u intenzivnim uvjetima gdje životinjama donosimo hranu. Ponekad je užitak otići u prirodu i otkositi livadne vrste za kuniće, no i u ovom slučaju postoje brojne smtrno otrovne vrste za kuniće, a to su velebilje, mjehurica, kužnjak, đurđica. Čak se i svejedi svinje jednostavno mogu otrovati s bujadi, raznim vrstama iz roda Prunus (šljive, trešnje) i perunikama.

Otrovne biljne vrste

Otrovne biljke ponajviše su zastupljene na mokrim i močvarnim planinskim travnjacima. Neke biljke su otrovne samo za određene životinjske vrste, neke biljke su otrovne samo u određenom stadiju rasta ili nakon upotrebe herbicida. Pojedine biljke ubijaju životinju odmah, dok druge samo uzrokuju blage simptome, ali djeluju kumulativno. Neke otrovne biljke mogu u želucu životinje stvarati vrlo otrovnu i opasnu cijanovodičnu kiselinu i postupno trovati sebe i svoje proizvode (mlijeko, meso). Neke biljke preradom gube otrovnost, a neke zadržavaju otrovnost i do 30 godina (sjemenke kukolja). Ponekad pak, prerada može pojačati otrovnost vrste kao što je to slučaj sa siliranjem kokotca i čemerike. Čak i brzina sušenja ima svoje značenje - što se biljka brže suši to sadrži više otrova. Pojedine su biljke otrovne samo ako rastu na određenom tlu ili u određenim klimatskim uvjetima.

Vrste koje kod nas najviše štete stočnom fondu su orlovska bujad, preslica, mrazovac, divokozjak, pjegasti kozlac, mak, žabnjak ljutić, soja, lupina, suncokret, različak, ljulj, kukolj, lan, kukurijek, kiselica, velebilje. Učestala su i trovanja sirovim krumpirom kojim se mogu otrovati goveda, svinje, konji, ovce i koze, a i perad.

Knjiga Sergeja Forenbachera „Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja“ opisuje vrste i slučajeve trovanja karakteristične za naše podneblje. Popis svjetskih otrovnih vrsta za stoku možete pronaći na Odjeljku za biologiju životinja Sveučilišta Cornell, Sveučilišta Missouri, Sveučilišta Kentucky, Odjeljku za agrikulturu USA te Medirabbit.

Najvažnije je biti dobro informiran, pa uvijek je preporučljivo zatražiti zaposlenike u Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi da izađu na teren i procijene botanički sastav na vašoj površini.

Otrovne biljke mogu uzrokovati trovanje oksalatima (razne vrste kiselica, bijela loboda), oštećenja jetre i fotosenzibilnost (luk, preslica, gospina trava), zatajenje organa (gavez), otrovanje cijanidima (kukuta, divlja mrkva), probleme s krvožilnim sustavom (naprstak), iritacije (žabnjak), probleme živčanog sustava, ozljede usta, nepca (vrsta ječma Hordeum jubatum).

Od aktivnih tvari, još su opasni razni alkaloidi (morfin, atropin, nikotin, skopolamin, hioscijamin), glikozidi (cijanogeni i saponinski), kumarin, mikotoksini gljivica koje napadaju biljke te nitrati koji iz tla preko biljke ulaze u probavni sistem životinje (sirak nakon suše).

Pogodni uvjeti za trovanje

• izgladnjela stoka na pašnjaku
• preveliki broj grla po jedinici površine pašnjaka
• neodržavani pašnjak
• otkos s nekultiviranih livada (sijeno ili zelena krma)
• stoka pod stresom (ne reagira kako bi reagirala u prirodnijim uvjetima)
• velike količine kiše poslije sušnog perioda
• velike količine nitrata u tlu za oblačnog vremena
• biljke koje sadrže cijanid
• močvarna područja na pašnjacima koja stoku privlače zbog rashlađivanja (močvarna preslica, ljiljan i perunika)
• nepravilna upotreba herbicida i pesticida

Zabilježeni slučajevi trovanja

Poznata su otrovanja konja močvarnom preslicom (E. palustre). Preslica ima kumulativno djelovanje, pa razdoblje latencije najčešće traje od tri tjedna do nekoliko mjeseci. Simptomi uključuju poremećaje nervnog sustava, opću preosjetljivost i uzbuđenje, trzanje uškama i nozdrvama, poremećenu sposobnost kretanja i uginuće. Klijenut ličnog živca je tipični simptom otrovanja močvarnom preslicom.

Zabilježena su i trovanja poljskom preslicom (Equisetum arvense) kada razdoblje od početka trovanja do prvih simptoma može iznositi nekoliko mjeseci. Prema Forenbacheru, otrovanja preslicom poznata su u Hrvatskoj kao "pijanost konja", a najčešće se pojavljuju u predjelima uz Savu prema Samoboru, oko Zagreba, Velike Gorice, u Posavini, Lonjskom polju.

Otrovanja konja austrijskim divokozjakom su zapažena u Hrvatskom zagorju, zagrebačkom Prigorju te u području Psunja i Papuka.

Kod nas su zabilježena trovanja stoke gospinom travom (Hypericum perforatum) kada se zbog posljedica fotodinamičnog djelovanja hipericina u životinja pojavljuje fotodermatoza. Životinje su postale fotofobične, te su razvile oštećenja na koži.

Kako spriječiti trovanje

• informirati se o otrovnim vrstama na svojem području
• uklanjati i kontrolirati rast štetnih vrsta gdjegod je to moguće (agromjerama kultivacijom, čestom kosidbom, sjetvom kulturnih trava, kalcifikacijom i otkiseljavanjem zemljišta, gnojenjem i drugim mjerama)
• informirati se u kojim situacijama su te biljke otrovne za vašu stoku
• ne dopustiti životinjama koje su pod stresom (npr. teški rad) da pasu na područjima u kojima rastu otrovne vrste
• osigurati dostupnost pitke voda u svako doba za stoku na pašnjaku
• biti izrazito oprezni kod napasivanja tek dovezenih novih jedinki
• mineralni kamen, sol i ostali dodaci moraju biti dostupni na pašnjaku, ali ne smiju biti smješteni u blizini opasnih biljnih vrsta

Što napraviti kod otrovanja

• kontaktirajte veterinara i pomognite mu svim raspoloživim informacijama na osnovu kojih će on lakše postaviti dijagnozu i brže započeti liječenje
• potrebno je preseliti preostale životinje s istog pašnjaka
• ako je već nastupila smrt, sadržaj želuca se treba poslati na ispitivanje radi sprječavanja trovanja drugih jedinki
• brižljivo ukloniti sve otrovne biljke s pašnjaka mehaničkim ili kemijskim sredstvima

Liječenje

Najosnovnije je spriječiti daljnje trovanje uklanjanjem otrovane hrane ili udaljavanjem životinje s mjesta trovanja. No, pri otrovanju ne valja životinje prevoziti (dodatni stres) ako su već jako onemoćale. Nadalje, treba odstraniti otrov iz probavnog sustava i spriječiti ili usporiti resorpciju otrova u crijevima. Veterinar će se truditi provesti etiološko i simptomatsko liječenje. Etiološko liječenje označava primjenu protusredstva, a simptomatsko je usmjereno na suzbijanje posljedica djelovanja otrova u organizmu (upale želucu i crijeva, dehidracije, zatajenja krvotoka i disanja). Za liječenje najčešće ne postoji propisana terapija ili se nikad ne otkrije koja je biljka i koji toksin uzročnik bolesti, pa se provodi samo simptomatsko liječenje.

Na brižljivo održavanim i kultiviranim pašnjacima pri pašnom sustavu držanja sitih i zadovoljnih životinja rijetko dolazi do otrovanja izazvanih biljem. Prevencija je bolja opcija od liječenja, ali poljoprivrednik mora biti spreman i na brzu reakciju u slučaju pojave trovanja radi smanjenja gubitaka i sprječavanja eventualnog trovanja ljudi njegovim proizvodom. Informacija je najbolja investicija.