OPG Budimlija: Lička pramenka je pasmina koja daje najbolje janje, a samo od mlijeka i trave

Čak 400 ovaca uzgaja godišnje na južnim obroncima Ličkog polja obitelj Budimlija iz sela Gornja Ploča, poznatog i po istoimenim naplatnim kućicama na obližnjoj autocesti Dalmatina, kod Zira. Prodaju janjadi ove je godine nakratko zaustavila pandemija koronavirusa. Naime, nikad prije neprodana nisu dočekala Veliku gospu, kao ove godine, pa će povećano stado prezimiti u novoj staji.

Inače, Jovu Budimliju smo sreli u traktoru na lokalnoj cesti u mjestu Vranik, preko puta Gornje Ploče gdje čuva poveće stado. Ovaj južni krak Ličkog polja, ima 300 do 400 hektara.. "Sad nas pet kosi ovo veliko polje", kaže nam jer za ličku zimu, koje više nisu tako duge i oštre kao nekada, treba spremiti između 4.000 i 5.000 malih, kockastih bala sijena.

Bistra voda ovcama je ljeti važnija od suhe trave

Prema njegovim riječima, bistra je voda najbitnija. To znači cisternu od 3.000 litara dopremiti svaka tri dana do stada na pašnjak iz obližnjeg potoka, ispod Zira, koji na sreću nikada nije presušio, kao rijeka Jadova u svom gornjem toku u ljetnim mjesecima. Tu su i tri bunara, a i javni vodovod, zlu ne trebalo, jer suše je ove godine bile dosta. Upravo voda nezahtjevnim ličkim pramenkama, koje se dva puta dnevno vraćaju napojiti u obližnji šljivar, ljeti je, naglašava, važnija od suhe trave koja na krškim livadama i pašnjacima čeka jaču kišu da postane otava.

"Bilo je pokušaja i kod nas s drugim pasminama ovaca, iz uvoza iz Rumunjske i tko zna otkud, ali lička pramenka je pasmina koja daje najbolje janje samo od mlijeka i trave, bez šopanja koncentratima i žitom, koje se onda na ražnju istopi", kaže. Zahvaljujući blizini autoceste, ali i poznanstvima s radnog mjesta u Zadru, njegova se janjad dobro prodaju od Šibenika, Dalmatinske Zagore do Karlovca.

Istina, čuli smo da rijetko tko sada dobije 100 eura za janje, kao što je bilo još prije neku godinu.

Zbog janjadi nema spavanja više od mjesec dana

Obišli smo s njim veliko i dobro sređeno gospodarstvo, gdje su i dvije krave simentalke i jedna junica, ali na kojem se sve vrti oko 'uzgoja ovaca'. "Sami smo, dva sina i ja napravili i veliku staju na koju sam ponosan jer im je nužno osigurati dovoljno prostora zimi, da se međusobno ne taru, a posebno za janjad koja stižu u ožujku, kad mjesec i nešto dana spavamo na smjenu u staji", dodaje.

Nužno je, dodaje, što prije odvojiti janje nakon janjenja, posebno ako se radi o bliznadi. Čuli smo da ovce, koje su i lička tradicija, nisu zahtjevne za uzgoj jer veći dio godine borave na otvorenom, pa i po zimi ako nema snijega, ali se obvezno kući vraćaju navečer, preko lokalne prometnice. U red ih dovodi pet pasa tornjaka i hrvatskih ovčara. 

Sira, pak, ličkog škripavca, bi po ljeti mogli prodati na kućnom pragu i puno više jer interesa ima, ali nema vremena i uvjeta time se više baviti. "Ljeto brzo prođe, a krave treba hraniti svaki dan", pojašnjava.    

Strojevi su već dugo, kaže, umnogome olakšali bavljanje poljoprivredom pa i nezahvalnim stočarstvom koje traži predanost i svakodnevni rad. Vidjeli smo tako u dvorištu čak četiri traktora, jedan posve novi, a tu je, između ostalih priključaka, koji su svi pod krovom i američki cjepač drva. Dakle, on pod pritiskom, lijepo slaže cjepanice za obvezno kućno grijanje čim zađe sunce, što je često i usred ljeta.

Eko uzgoj i mužnja krava ne idu zajedno?

Budimlije su od ove godine i u eko proizvodnji, ovaca i krava, ali nisu na vrijeme 'predali papire', tako da ništa od poticaja ove godine. No, muči ih nešto drugo, a to je da u sustavu krava tele mora biti nevezana najmanje osam mjeseci godišnje, što znači u otvorenom uzgoju. "Ali tako se ne može pomusti svaki dan, ujutro i navečer, što je paradoks koji teško može saživjeti u domaćoj praksi", negoduje naš sugovornik.

I EU fondovi su im, kaže, zasad predaleko jer zemljišne knjige nisu rješavane barem zadnjih 50 godina. To ga, dodaje, već godinama priječi da dođe do svoga zemljišta, odnosno vrijedne šume u Ličkom polju.

Ovo naše područje idealno je za uzgoj ovaca, zbog ogromnog, a gotovo pustog prostora, ali nesređene zemljišne knjige i bijela kuga ne idu na ruku tradicionalnom ovčarstvu, koje se polako vratilo i dovelo Ličko-senjsku županiju na drugo mjesto po broju ove stoke. Polako se, čuli smo, vraćaju i koze.