Peradarnici kao rafinerije nafte!

Pred dva mjeseca hrvatski su peradari (u najvećem broju tovljači brojlera) dobili cirkularno pismo u kojem ih se upozorava da, prema uredbi Vlade Republike Hrvatske o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za peradarsku proizvodnju, na farmama koje u turnusu imaju više od 40.000 kljunova moraju pribaviti rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da njihovi objekti ispunjavaju te objedinjene uvjete zaštite okoliša.

S rafinerijom i termoelektranom

Uredbom Vlade se, naime, utvrđuju djelatnosti kojima se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuju tlo, zrak, vode i more, a sukladno s time, i kada se moraju ishoditi ti novi objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, odnosno rješenje o ispunjenju objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, u skladu s međunarodno priznatim standardima i propisima.
Briga o okolišu nešto je što uvijek nailazi na široku potporu javnosti, međutim, peradari su se našli u krugu djelatnosti koje pokriva uredba u društvu termoelektrana, spalionica smeća, rafinerija nafte i sličnih postrojenja.
Kako svaka nova prilagodba propisima traži i nova ulaganja u objekte, opremu, pa i dokumentaciju koja nigdje nije besplatna, peradari su već krenuli dokazivati da sa spomenutom uredbom ne bi trebali imati veze.

Mladen Lebar, dr. vet.med., predsjednik Udruge peradara Hrvatske (kada se navodi taj pojam, treba imati na pameti činjenicu da su peradari najvećim dijelom koncentrirani u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske) kaže da će uredba, kao i niz ranijih propisa koji nisu raspravljeni na stručnoj razini, izazvati nove probleme:

Profiteri i hazarderi

- Mi se u svakoj gospodarskoj djelatnosti već predugo ponašamo (govorim o odnosu središnje državne vlasti) dok ide - ide, profiterski i hazarderski, bez razmišljanja o dugoročnim efektima mjera, bez dubinskih analiza.
Nekritično u dodvoravanju Europi usvajamo direktive i pravila, ne vodeći računa što one znače za ukupne troškove bilo koje od proizvodnji, jesu li provedive, pod kojim uvjetima... A država koja drži do sebe štiti interese svojih seljaka, odnosno poljoprivrednika, uključujući i članice EU. I - kako se može vidjeti u javnim medijima - ako se farmerima narušava standard, svugdje eskaliraju neredi.
Kod nas je prividan mir i kao da nitko ne primjećuje da će u 2011. godini zbog niza faktora eskalirati cijene hrane, ne reagira se na odgovorajući način, kao što se nije reagiralo kada se, primjerice, počelo razgovarati o dobrobiti životinja, pa se za koke nesilice propisalo osjetno veći prostor, osiguranje šetališta, osiguranje prostora za intimu... Nesilicama prostor za intimu?! Pa to je bizarno i smiješno, brinemo li tako o ljudima?!
I sad - budući da se od propisa i standarda, makar bili i besmisleni, ne može pobjeći, idu ljudi u adaptacije objekata, dogradnje, nešto se pokriva putem IPARD-a, ali svejedno je to strašan napor i trošak, s upitnim efektima.

Elaborat na studiju

- Trošak će biti i utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za peradarsku proizvodnju (bez obzira na to što se odnosi na farmere s više od 40.000 kljunova u turnusu) u skladu s tzv. IPPC direktivom jer rješenja o ispunjenju uvjeta izdaje Ministarstvo zaštite okoliša, ali treba pribaviti i novi eleborat!
Da, novi eleaborat i za one koji su već jedan platiti, tzv. studiju utjecaja na okoliš, a sad će platiti i novi.
Dodatan je problem što pet ili šest tvrtki u Hrvatskoj ima ovlaštenje za izradu takvih elaborata, one su neformalno i te kako dobro povezane, pa peradari tu ulijeću u vezanu trgovinu u kojoj moraju plaćati papire koje su već jednom platili po cijeni koju su te trvtke međusobno dogovorile!
Za svaku lađu za tov brojlera peradari su trebali studiju utjecaja na okoliš, pa su zatim u postupku ishođenja dozvola imali provjere baš svih inspekcija - veterinarske, poljoprivredne, sanitarne, ekološke... I znate koji je zaključak te studije? Zaključak je - upisan i ovjeren - da farma ne ugrožava okoliš, da se radi o minimalnom onečišćenju, pa se mislilo da će na kraju lanca studija - građevinska dozvola - uporabna dozvola priča biti zaključena. Ali ne! Dokumentacija je koštala 20-ak tisuća eura, a novom uredbom nameće nam se novi trošak od 100 do 120 tisuća kuna, a o istim se papirima radi! I svakih pet godina - postupak se mora ponoviti.

Nejednakosti po zakonu

- Preko Udruge peradara Hrvatske resorna ministaratva pokušavamo uvjeriti da za razinu peradarskih proizvodnji u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima ne bi trebalo stavljati pod udar uredbe, sve do farmi koje s turnusima prelaze 100.000 brojlera, odnosno - za te bi farme tek trebalo vidjeti što napraviti s njima. Tehnologija kojom danas takve farme raspolažu garantira zaštitu okoliša, a nas peradare najviše smeta što pred zakonom - sudi li se po uredbi - nismo svi jednaki! Ako jesmo smo, zašto su onda iz uredbe izuzete farme za tov teladi i junadi i farme krava muzara?
Kao veterinar s terenskim iskustvom, tvrdim da su farme s tovom teladi i junadi te farme muzara s više od 20 grla znatno veći onečišćivači okoliša (ako su plinovi i gnojnica uopće zagađenje) od jedne lađe za tov brojlera koja ima samo suhi gnoj. Zašto za te farme nema obveze, ili možda njih tek čeka što je nas već pogodilo?

Umjesto tradicije, na crno

- Osobno, ne vjerujem da je to što se sad kod nas radi direktiva ili uvjet iz EU. U posjetu farmama Big Dutchman u Gornjoj Saskoj (BRD) u kojoj je najveća koncentracija farmi po četvornom kilometru u Europi, ni na jednoj farmi nismo vidjeli dezo-barijere, nema ograda... Zar oni nisu čuli za IPPC direktivu?
Mi smo u Hrvatskoj po mnogočemu specifični - imali smo šezdesetak obrtničkih klaonica peradi, imamo ih i u Međimurju, a iz EU u inspekcijski je nadzor tih klaonica došla ekipa s ljudima iz naše uprave za veterinarstvo, desetak stručnjaka ukupno. Klaonicama je bio određen rok od tri godine za prilagodbu minimalnim veterinarsko-sanitarnim uvjetima, a EU komisija bila je zatečena - ne stanjem u klaonicama, nego velikim brojem. Čuđenje EU činovnika našim je piscima propisa dovoljno da pregaze našu tradiciju dužu od 40 godina. U dodvoravanju Europi klaoničare se maltretiralo u toj mjeri da ih je sada dvije trećine zatvoreno, jedna trećina radi, ali opet ima nešto bizarno... One koje su službeno zatvorene kolju brojlere i dalje, manje nego ranije, ali na crno! Što smo postigli? Umjesto da s legalizacijom i modernizacijom (ako je u mnogim slučajevima uopće bila potrebna), s poticajima, dođemo do više vrijednosti, ako hoćete do butik-ponude na malo, umjesto da se ljudima daje kredit s 2% kamate i druge pogodnosti, kako bismo kao društvo profitirali, nama je jednostavnije rješenje - ključ u bravu! I pravimo se da ne vidimo da se radi na crno!

U Hrvatsku može

- A što je na crno, ne vidi se u statistikama i onda se dobiva alibi za uvoz svačega. Primjerice, Hrvatska nema ograničen rok uporabe za smrznuto meso. To je ministar osobno objavio javnosti. U svijetu je to ograničenje tri do šest mjeseci. I što onda oni rade? Nakon isteka roka - meso se ili neškodljivo uklanja ili se izvozi i jefitno prodaje u one zemlje koje ograničenja nemaju. A to smo mi! Smrznuta svinjetina i piletina uvoze se u ogromnim količinama, primjerice, Ministarstvo (MPŠVG) je lani u rujnu odobrilo uvoz 800.000 kilograma piletine iz Brazila i 500.000 kilograma iz Mađarske. Po damping-cijenama, zbog kojih je isplativiji (trgovački) uvoz nego proizvodnja na našim farmama koje stoje prazne.

Ljudi su podizali farme s kreditima, uz obećanja velikih prerađivača, i sad u tovlilištima ne uspijevaju okrenuti prosječno više od četiri turnusa godišnje. Ako imaju kredit za urednu otplatu, treba ima barem pet turnusa, sa šest turnusa su na minimalnoj zaradi. U Gornjoj Saskoj, koju sam spomenuo, rekli su nam - prosjek im je 6,5 turnusa godišnje!

Vidimo li svoju prednost?

- O cijeloj toj problematici, u ime UPH-a, pisao sam premijerki Jadranki Kosor. Tražimo - ili nas maknite s liste obveznika IPPC direktive, ili troškove novih elaborata preuzmite na proračun. Izrazio sam i sumnju da je u EU peradrstvo na listi obveznika direktive, a druge farme ne. Mislim da se u našem slučaju opet radi o neukosti i činovničkoj bedastoći.
Sad je ovaj incident u Njemačkoj s dioksinom u stočnoj hrani možda i dobra prilika da na nešto podsjetimo: mi imamo kontrolu od polja do stola, imamo vrhunske komponente za proizvodnju hrane za perad (i za stoku), imamo odlične tvornice stočne hrane s internim strogim kontrolama, laboratorijima, sve se kontrolira, nema u peradskoj hrani komponenti animalnog podrijetla... Je li to naša prednost koju ni u aktualnoj situaciji ne želimo vidjeti?

Autor: Marijan Belčić