Stočarstvo osigurava hranu i radna mjesta, ali i onečišćuje - kakva ga budućnost čeka?

Stočarski sektor Evropske unije ima dalekosežne ekološke, ekonomske i socijalne učinke. Povećavanje održivosti naših prehrambenih sistema zahtijeva sagledavanje sva tri aspekta.

Njegov uticaj na okoliš je značajan, kako negativno, na primjer u pogledu emisija stakleničkih plinova, tako i pozitivno, u pogledu održavanja trajnih pašnjaka, koji pridonose biološkoj raznolikosti i predstavljaju važan sliv ugljika.

Iako je već dosta toga učinjeno po pitanju smanjenja negativnih uticaja, može se učiniti još više. To je ujedno jedna od glavnih tema Studije o budućnosti stočarstva u EU: Kako doprinijeti održivom poljoprivrednom sektoru?, koju je objavila Evropska komisija.

Zapošljava oko 4 miliona ljudi

Širom EU ovaj sektor igra važnu ekonomsku i socijalnu ulogu. Na primjer, 2017. godine vrijednost te proizvodnje iznosila je 170 milijardi eura, što predstavlja 40% ukupne poljoprivredne aktivnosti. Zatim, evropske farme stoke zapošljavaju oko 4 miliona ljudi.

Što se tiče potrošnje, proteini životinjskog porijekla pokrivaju preko 50% ukupnog sadržaja u našoj prehrani. Očekuje se da će ove godine svaki Evropljanin pojesti 69,5 kilograma mesa i popiti 236 litara mlijeka.

Međutim, posljednjih godina potrošnja mesa i mliječnih proizvoda počela je opadati, a očekuje se da će se dodatno smanjiti do 2030.

Smanjiti potrošnju mesa za 70% do 2030. - velike štete za stočarski sektor?

Primjetan je i pomak u potrošačkim korpama uz smanjenje potrošnje govedine, a sve više ljudi zamjenjuje svinjetinu mesom peradi.

Emisije štetnih plinova povećava transport i prerada

Naučnici opisuju i uticaj na okoliš u pozitivnom i negativnom smislu. U 2017. poljoprivredni sektor EU proizveo je 10% ukupnih emisija stakleničkih plinova u regiji, što je manje od industrije (38%) ili prometa (21%). Kad se uključe emisije povezane sa proizvodnjom, transportom i preradom stočne hrane, stočarstvo je odgovorno za 81 do 86% ukupnih poljoprivrednih emisija.

Podrigivanje i nadimanje preživara stvara metan sa kojim se Evropa ne zna boriti?

Zatim, uzgoj stoke doprinosi prisutnosti viška azota u evropskim vodenim okolišima dok je istovremeno glavni emiter amonijaka, što dovodi do značajne štete u životnoj sredini. Takođe, utiče i na zalihe ugljika u tlu. Na primjer, pretvaranje obradivog zemljišta u pašnjake ili šume dovodi do povećanog skladištenja ugljika, a obrnuto uzrokuje suprotan učinak, što dovodi do povećane emisije ugljika.

Stoka igra ključnu ulogu u korištenju zemljišta, a što isto tako ima pozitivne i negativne posljedice na lokalnom i globalnom nivou, sa na primjer promjenom namjene zemljišta za hranjenje životinja i upravljanje stajskim đubrivom. Osim toga, stoka, naročito preživari, mogu imati pozitivan uticaj na biološku raznolikost i ugljik u tlu održavanjem pašnjaka te optimizovanom upotrebom stajnjaka.

Povećavanje održivosti u stočarskom sektoru

Studija naglašava i rizik ako se poveća globalna potražnja za mesom. Naime, tada bi se proizvodnja i s njom povezani uticaji premjestili iz EU u druge dijelove svijeta. S druge strane, smanjenje stočarske proizvodnje možda neće dovesti do održivijih poljoprivredno-prehrambenih lanaca.

EK: Izravno poticati farmere i šumare da koriste usjeve koji zadržavaju ugljik u tlu

Istraživanje ističe i važnost različitih proizvodnih modela koji imaju različite pozitivne i negativne ekološke performanse. Konačno, istraživači utvrđuju da se u tranziciji prema održivijim prehrambenim sistemima ne može zanemariti ekonomska i socio-kulturna važnost ovog sektora. Dakle, stočarstvo je više od proizvodnje hrane.

Sugeriše se da bi se njegovi koncepti trebali razvijati tako da pružaju niz dobara i usluga, umjesto da se vode isključivo ciljem proizvodnje. Klima, zdravlje i dobrobit životinja trebaju biti u središtu inovacija budućih stočarskih sistema.