Svinje rovare u voćnjaku: Korisno i voću i njima - kako?

Svinjarstvo je oduvijek bilo prisutno na našim prostorima, a ubojnica za zimu bila je obavezna u skoro svakom domaćinstvu. Prostrani voćnjaci uglavnom šljivici bili su obori gdje su se svinje u ljetnim mjesecima odgajale, a ishrana je bila zasnovana na otpacima iz domaćinstva uz dodatak kukuruza. Ovako utovljena grla bila su idealna za zimski period.

"Harem" od 19 ženki

Takav način uzgoja odavno je prevaziđen, a savremeni objekti i boksovi zamijenili su prirodu i svjež vazduh. Međutim, na jednom imanju u selu Zagorica kod Topole u Srbiji još uvijek se gaje svinje kao nekada uz dodatak i savremenog uzgoja.

"Njihov boravak u prirodi traje od momenta zalučenja prasadi do dvije sedmice prije novog prašenja. Tada ulaze u prasilište gdje ostaju do navršetka šest sedmica sisanja prasića. Što se ishrane tiče u prirodi je dosta raznovrsna dok za vrijeme boravka u prasilištu dobijaju isključivo koncentrat", kaže Dragan Jovanović iz topolskog sela. 

Ovaj domaćin ističe da su pogodnosti ovakvog uzgoja višestruke prvenstveno za voćnjak, a potom i za kvalitet mesa. 

"Riškanje sasvim sigurno pogoduje voćkama kao i uklanjanje opalih mumificiranih plodova i koštica. Negativna stvar je što često životinje polome niske grane koje mogu lako dohvatiti. Što se životinja tiče za njih je pravi užitak boravak u prirodi. To su priplodne krmače sa kojima je uvijek i jedan vepar nerast", kaže ovaj šumadijski proizvođač i dodaje da trenutno veprov harem broji 19 ženki, a zastupljeno je više rasa, landras, hempšir, durok, jorkšir, pietren, plus tri ženke autohtonih rasa mangulica, moravka i resavka.

Povećala se produktivnost i dugovječnost prasilja

Prema njegovim riječima ovakav sistem uzgoja dao je brojne benefite ne samo krmačama koje su u prirodi već se pozitivan efekat primijetio i kod mladih koje one donesu na svijet. 

"Od kada primjenjujem ovaj režim držanja neuporedivo se povećala produktivnost i dugovječnost prasilja. Prasići su neuporedivo vitalniji na rođenju, otporniji na bolesti i viruse tokom odgoja i porasta. Veterinar rijetko kada ima posla u mojim oborima. Ukus mesa tako odgajanih životinja je izvanredan. O tome mogu posvjedočiti mnogobrojni kupci", tvrdi ovaj stočar. 

"Vratimo se prirodi"

On je mišljenja da i mi i životinje treba da se okrenemo prirodi jer je upravo tamo lijek za mnoge bolesti. 

"Po mom mišljenju i iz mog iskustva svako ko ima uslova za ovakav način držanja životinja trebalo bi da ga primijeni. Lakše je jer nema svakodnevnog čišćenja obora, sasvim sigurno je zdravije za životinje. Krajnje je vrijeme da se počnemo što je više moguće vraćati prirodi."

Inače, svinje vole blato, rovarenje i kaljuganje koje im je neophodno u smislu termoregulacije, ali i zaštite od ektoparazita. Zbog toga je boravak u prirodi u slobodnom sistemu uzgoja prava blagodat za ovu vrstu životinja.