Unutarnji paraziti kod malih preživača - kako zaštititi i liječiti životinje?

Stada malih preživača koja se napasuju sezonski, uvijek su u opasnosti od unutarnjih parazita. Otkad postoje ovce i koze, postoje i oni. Parazitski oblići bez domaćina ne mogu, a velika je vjerojatnost da i oni sami imaju neku nezamjenjivu ulogu u ekosustavu, samo je mi još nismo otkrili. 

U zadnje vrijeme sve više se priča o onim otpornim na antiparazitike. Paraziti se jako brzo prilagođavaju i šire, te je velika većina stručnjaka koji prate situaciju u razvijenim državama, suglasna u ocjeni da je stanje alarmantno.

Stada se liječe iako nisu ugrožena

Problemi su prvenstveno nastali prekomjernom upotrebom antiparazitika te posipanjem istih po pašnjacima. Otpornost je zabilježena svugdje u svijetu, a najgore stanje je u Južnoj Americi, Južnoafričkoj Republici i Novom Zelandu. U Hrvatskoj je također prisutna pojava otpornosti, ali službenih podataka nema.

"Situacija na hrvatskim pašnjacima nije bajna, jer je postojeće stanje posljedica nekontroliranog korištenja antiparazitika. Siguran sam da čak i sada postoje stada koja se liječe iako nisu ugrožena i na taj način se stvara otpornost na postojeće lijekove“, kazao je prof.dr.sc. Albert Marinculić, stručnjak za parazitologiju na Veterinarskom fakultetu.

Otpornost je genetska sposobnost parazita da prežive liječenje (antiparazitikom) koji je u prošlosti bio učinkovit. Upravo zbog ove pojave, osjetljivi nametnici ugibaju, dok otporni preživljavaju te prenose gene otpornosti na svoje potomstvo, objašnjava ovaj profesor i tvrdi da smo takvu situaciju sami uzrokovali.

Koje pogreške rade uzgajivači?

Među najčešćim pogreškama koje rade uzgajivači, najveća je liječenje svih životinja u stadu, a ne samo onih najviše zaraženih. Sljedeća je greška prečesto liječenje bez dokazane potrebe, odnosno nepotrebno ponavljanje liječenja.

Jedan od problema je i primjena antiparazitika u pogrešno vrijeme, nakon hladnih zima ili ljetnih žega kada je prisutno malo preživjelih parazita, kao i liječenje pripravcima koji ne uništavaju one koji ugrožavaju životinje na farmi. Velika pogreška je i davanje lijeka iz sasvim drugih razloga kao primjerice, s ciljem poboljšanog rasta i proizvodnje, obrazlaže prof. Marinculić.

Lijekovi će i dalje ostati glavno sredstvo zaštite stada od jake zaraze nametnicima, no na vidiku ne postoje potpuno novi lijekovi, već su na tržištu prisutne samo kombinacije postojećih. "Treba razmišljati o integriranoj zaštiti od parazita, a to prvenstveno znači imati dobru suradnju s veterinarima" naglašava prof. Marinculić.  

Prije primjene ciljanih lijekova potrebno je napraviti koprološku pretragu kod malih preživača, koju će biti moguće financirati iz Mjere 14 Programa ruralnog razvoja RH za dobrobit životinja.

Ciljano liječiti samo najzaraženije životinje

Poznato je da samo 20 posto životinja u stadu sadrži oko 80 posto parazita tog istog stada. Zato treba liječiti samo najzaraženije, a druge blago zaražene pustiti na miru. Tako se koristi tzv. "metoda skloništa", koji u stručnoj terminologiji predstavlja udio populacije parazita koji nije došao u dodir s odabranim lijekom, već je sklonište pronašao u neliječenim blago zaraženim životinjama.

Jajašca i ličinke koja se nalaze na tlu u vrijeme kada su životinje liječene su sklonjene od lijeka. Ovi paraziti i nove generacije koje će od njih nastati i dalje će biti osjetljivi na antiparazitike. "Potrebno je precizno identificirati vrstu koja je napala stado te ciljano liječiti samo najzaraženije životinje“, ističe profesor Marinculić.

Ključni koraci u borbi protiv parazita

Nekoliko je ključnih koraka u borbi protiv parazita. Prije svega potrebno je poznavati i odrediti vrstu koja ugrožava stado. Zatim ih treba liječiti prikladnim lijekovima koji imaju dokazanu učinkovitost uz veterinarski nadzor, a prema uputi proizvođača.

Osim toga, uzgajivači ne trebaju dozirati lijek napamet, već izvagati životinje koje ulaze pod terapiju, te bilježiti dozu i vrijeme liječenja. Nikako se ne bi smjeli koristiti lijekovi protiv parazita radi povećanja proizvodnosti.

Isto tako, potrebno je smanjiti broj životinja na pašnjaku, a nove obavezno zadržati u karanteni. Sitnim preživačima treba osigurati hranu bogatom bjelančevinama, te mineralima fosforom i kobaltom. Za adekvatnu zaštitu osobito je važan bakar i molibden.

Prema prof. Marinculiću lijekovi nemaju alternativu, ali ih treba upotrebljavati oprezno i umjereno, a što se tiče komplementarnih rješenja, uvijek postoji mogućnost korištenja samoniklog ljekovitog bilja.

Sveprisutna cikorija je jedna od njih, a korisne su i grahorice jer sadrže kondenzirane tanine, a to su tvari koje oštećuju parazite i time utječu na smanjenje njihovog broja. Dodatno, mali bakreni prutići, kojih još nema na našem tržištu, sprečavaju njihov razvoj, ali s upotrebom bakra treba biti oprezan zbog mogućeg trovanja životinje uslijed nakupljanja bakra u jetri, kaže profesor Albert Marinculić.

I neke vrste nematofagnih gljivica pokazale su učinkovitost u borbi protiv nametnika. One stvaraju hife kojima u izmetu "zarobljavaju" ličinke. Dijatomejska zemlja koja se sastoji od samljevenih algi kremenjašica također je koristan alat u borbi protiv parazita jer im oštećuje ovojnicu.

Što se tiče hranidbe, važno je preživačima osigurati dovoljan udio bjelančevina u hrani iako oni zaraženi imaju manji apetit. Bjelančevine su izvor aminokiselina koje će ovca koristiti za sintezu antitijela i jačanje imuniteta. Ako postoji mogućnost, dobro je na pašnjaku izmjenjivati npr. ovce i goveda, ili ovce i konje jer su oni osjetljivi na drugu vrstu parazita. Tim postupkom ćemo nakratko prekinuti razvoj njihove nove generacije.

Pašnjak je dobro povremeno pokositi da bi se nametnici uz tlo izložili suncu te je važno ograditi močvarne dijelove na kojima se najviše zadržavaju. Bitno je pratiti broj životinja koje ga koriste. Ako se stoka napasuje nisko uz zemlju, bit će još učestalije zaraze jer se jajašca parazita i nalaze nisko pri tlu.

Je li moguć suživot s nametnicima?

Otpornost unutarnjih parazita malih preživača na lijekove ne utječe direktno na ljudsko zdravlje, no definitivno uzrokuje velike štete za dobrobit i zdravlje životinja, i ne manje važno, generira ekonomske gubitke u stočarstvu. Prof.dr.sc. Marinculić smatra da naš cilj u budućoj stočarskoj proizvodnji nije iskorjenjivanje unutarnjih parazita, već svojevrsni njihov suživot sa zdravim proizvodno vrijednim grlima.

U Izraelu je provedeno istraživanje kojim je potvrđeno da su mame koze učile jariće koje biljke trebaju pasti kada su zaraženi nametnicima. Životinje kojima se to omogući, definitivno prilagođavaju svoje ponašanje i hranidbu samoizlječenju.

U drugom je radu zaražena jarad češće nego inače brstila grmlje Pistacia lentiscus, biljke koja pokazuje antiparazitska svojstva. Postoji istraživanje i na ovcama zaraženim s Haemonchus contortus koje su učestalije pasle biljku sa značajnim sadržajem tanina Lysiloma latisiliquum u odnosu na nezaražene ovce. Do sličnih su rezultata došli i radovi bazirani na pokusima u kontroliranim uvjetima.

Pogledajte više u video prilogu: