Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Peradarstvo
  • 14.05.2008.

Uzgoj kokoši u manjim jatima

  • 168.489
  • 5.992
  • 3

U Gorskom kotaru nije razvijeno peradarstvo u velikoj mjeri, prostora ima za sve vidove stočarske proizvodnje pa tako i za peradarstvo. Značajnije mjesto u peradarstvu imaju kokoši nesilice i tovni pilići. Proizvodnja pačjeg, purećeg ili guščjeg mesa nije tako zastupljena, iako je vrlo zanimljiva za tržište.

Manja jata može držati svako gospodarstvo, no i takav vid iziskuje njegu i brigu za životinje. Ukoliko već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti jer je postojeće objekte lako pretvoriti u peradarnike.

Izbor nesilica

Danas za proizvodnju konzumnih jaja služe uglavnom hibridne nesilice koje imaju visok genetski potencijal za proizvodnju jaja. Za dobre nesilice treba birati lake pasmine ili lake hibride, odnosno križance. Ukoliko se kokoši koriste uz proizvodnju jaja i proizvodnju mesa treba birati kombinirane pasmine ili srednje teške pasmine. Teške pasmine kokoši uglavnom služe za stvaranje hibrida popularno zvanih brojlera koji se drže isključivo za tov. Lake pasmine koje se danas drže na specijaliziranim farmama za proizvodnju jaja su laki hibridi, no oni i na seoskim gospodarstvima gdje se ne drže u kavezima i u strogo kontroliranim uvjetima nego i na ispustima, postižu vrlo dobre rezultate. Takvi hibridi uglavnom su smeđe boje i nose jaja smeđe ljuske. Jedna od najraširenijih i poznatijih je Isa brown, smeđega perja, nosi do 330 komada jaja godišnje prosječne težine 65 grama, a težina kokoši je do 2 kg.

Kombinirane pasmine

Kombinirane pasmine, kao što im i sam naziv kazuje, služe za proizvodnju jaja i mesa, a nastale su križanjem lakih i teških pasmina. Tijelo im je skladno građeno, čvrste konstitucije, dobre nosivosti. Zbog skladno građenog tijela i lijepih boja mnogi ih drže i kao ukrasnu perad na svom gospodarstvu, pogodne su i u ekstenzivnom uzgoju jer su dosta zadržale instinkt kvocanja, odnosno sjedenja na jajima. Kombinirane pasmine služe i kao genetska osnova pri stvaranju hibrida kod kojih je naglašen samo jedan vid proizvodnje - ili jaja, ili meso.

Najpoznatije kombinirane pasmine su orpington, njuhempšir, australorp, plimur rok. Nesivost im se kreće od 150 do 200 jaja, prosječne težine od 50 do 70 grama, a pronesu u dobi od 4,5 do 8 mjeseci. Težina kokoši kreće se od 2,5 do 3,5 kg, a pijetlova od 3,5 do 4,5 kg.

Teške pasmine kokoši odlikuju se krupnim i zaobljenim tijelom, uglavnom obraslim obilnim i rastresitim perjem. Težina kokoši se kreće od 3 do 4 kg, a pijetlova i do 7 kg. Uglavnom su kasno zrele pasmine, što znači da kasno pronesu, u dobi od 7 do 9 mjeseci starosti. Nosivost im je mala i kreće se od 50 do 120 jaja godišnje. Teške pasmine se uglavnom koriste u križanjima za stvaranje hibrida. Čiste pasmine se ne koriste za proizvodnju mesa jer pilići sporo rastu što nije ekonomski isplativo kada se drže za prodaju mesa.

Objekti i oprema

Kod izgradnje novog objekta ili kod preuređenja postojećeg treba obratiti pažnju na troškove, odnosno koliko iznose troškovi, a kolika će biti dobit, odnosno zarada od prodaje jaja ili mesa. Pri tom ne treba zaboraviti na biološke potrebe kokoši i pilića te ne treba zaboraviti na dobrobit životinja. Objekti za smještaj peradi mogu biti izrađeni od različitih materijala, a ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, zaštitu pred grabežljivcima, moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost i također može biti od različitih materijala.

Izolacija je bitna pri izgradnji jer održavanjem optimalne temperature postižemo bolje rezultate. Najpovoljnija temperatura tijekom nosivosti je između 15 i 20 °C (18 - 24 °C). Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura pojačava se apetit jer je energija iz hrane potrebna za zagrijavanje organizma, smanjuje se nesivost, a kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom te kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja. Izrazito nepovoljno na nesivost djeluju temperature više od 28 °C i niže od 4 °C. Optimalnu temperaturu i vlažnost uz izolaciju održavamo i ventilacijom koja može biti prirodna ili umjetna. Umjetna ventilacija je postavljanje ventilatora, a prirodna je kombinacija otvora koji se postavljaju na bočne strane objekta i služe za ulazak svježeg zraka i otvora koji se postavljaju na stropu ili sljemenu objekta kroz koji izlazi ustajali i prašinom bogat zrak. Niti jedno jato neće biti dugo zdravo ako obitava u prostorima s lošom mikroklimom u peradnjaku. Optimalna relativna vlažnost zraka je između 60 i 70 posto. Podovi u objektu, zavisno o sistemu na koji se drže nesilice, mogu biti betonski ili asfaltni i takvi su pogodni za podni sistem držanja na stelji. Kod drvenih objekata koji mogu biti fiksni ili pokretni, na gredama se mogu postaviti rešetke, a ispod njih se izradi sabiralište za gnoj. Rešetke se mogu izraditi od letava 3x3 cm koje se postavljaju na razmak od 3 cm.

Krmne smjese

Svaki objekt, bez obzira na njegovu veličinu, treba opremiti. Uz kvalitetnu hranu potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Nesilice se uglavnom hrane kompletnim krmim smjesama po volji. Krmna smjesa trebala bi sadržavati 16-17 posto sirovih proteina, 3,5 posto kalcija, 0,7 posto fosfora. Preporučljiv odnos kalcija i fosfora je 4:1, a njihov sadržaj u hrani je važan jer ti elementi sudjeluju u najvećoj mjeri u izgradnji ljuske jajeta, a potrebno je osigurati i dovoljan hranidbeni prostor. Pri podnom načinu držanja potrebno je 13 cm dužine hranidbenog prostora po nesilici, a u kaveznom sistemu računa se 10 cm dužine valova na svaku nesilicu.

Kokošima uz kvalitetnu hranu treba osigurati i dovoljne količine pitke vode koju također uzimaju po volji. Pojilice i hranilice trebaju biti izrađene od materijala koji se lako čiste i održavaju, a postavljaju se u visini leđa nesilice. Ako se u hranidbi koriste mokra krmiva, tada treba svakodnevno hranilice čistiti da se ne ukiseli hrana ili da se ne pojave plijesni koje djeluju otrovno i narušavaju zdravlje životinja. Kod podnog sistema gdje se razmišlja o dobrobiti životinja, u objekt se postavljaju i letvice za odmor. Letvice moraju biti postavljene tako da kokoši na višim nivoima ne balegaju na kokoši na nižim nivoima. Letvice mogu biti 6 cm široke i 4 cm debele, postavljaju se na razmak od 35 cm, a po kokoši je potrebno računati barem 15 cm dužine. Kod proizvodnje jaja na svakih 4-5 nesilica treba računati jedno gnijezdo veličine 35x35x35 cm.

Gnijezda se postavljaju na visini 40-50 cm od poda, a u njih se stavlja suha i čista pljeva ili sjeckana slama. Gnijezda mogu biti izrađena od lima ili lesonita, pred njih se mogu postaviti tzv. doskočne letvice, a ne treba posebno napominjati o čistoći koju trebaju imati gnijezda. I u manjim jatima je dobro posvetiti pažnju osvjetljenju jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti. Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka. U peradnjacima bez prozora nesilice se drže pri umjetnom svjetlu do 17 sati dnevno. U peradnjacima s prozorima postupno se produžuje dan kombinacijom prirodnog i umjetnog svjetla radi poticanja nesivosti. Prilikom takve kombinacije paljenje i gašenje umjetnog svjetla treba obavljati redovno za što su najbolji uklopni satovi. Umjetno svjetlo treba dodavati ravnomjerno ujutro i navečer.

Način držanja nesilica

Zatvoreni sistem peradarnika može biti podni ili kavezni. Na podnom sistemu napučenost peradnjaka je 5-6 nesilica na m2 podne površine. Debljina stelje mora biti 15-20 cm, stelja mora biti čista kako se jaja ne bi prljala i treba je povremeno prevrtati. Kod intenzivnije proizvodnje najčešći način držanja nesilica je kavezni sistem. Metalni kavezi mogu biti jedno ili višeetažni. Obično se u jedan kavez stavljaju 4 kokoši. Treba računati po jednoj nesilici 450-490 cm2 prostora. Prednosti kaveznog držanja su bolje iskorištavanje površine peradnjaka, manje se rasipa hrana i lakše se kontrolira zdravstveno stanje nesilica. Nedostaci su teže održavanje povoljnih mikroklimatskih uvjeta i lošiji komfor za životinje. Najčešće se manja jaja kokoši drže kombinirano gdje su kokoši zatvorene noću u kokošinjcima, a danju su u ispustima ili na paši.

Kod tog sistema mogu kokošinjci biti pomični ili fiksno postavljeni. U pomoćnim kokošinjcima može se držati do 300 nesilica. Prenose se kada uz takav kokošinjac nema dovoljno travnate površine na mjesto gdje je ima dovoljno. Nepomični ili fiksni kokošinjci grade se na mjestima gdje su travnate površine velike ili za veća jata. Površina pašnjaka može se podijeliti u više pregona. Ispuste treba urediti tako da kokoši imaju sjenu za što su pogodni grmovi koji daju uz sjenu i osjećaj sigurnosti. Uz to, treba im osigurati i pijesak u kom se mogu »kupati«. Ispuste treba održavati čistim jer zapušteni i neodržavani mogu biti žarište različitih bolesti.


Izvori

Glas Slavonije

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Da ne znam bolje, rekla bih da želi nešto da mi poruči....:P