Ventilatori, duboka stelja, ispust - dobrobit životinja u prvom planu obitelji Pavić

Svaki veći stočar i proizvođač mlijeka zna da je ventilacija na farmi za vrijeme ljetnih vrućina neophodna kako bi se ostvarili dobri proizvodni rezultati. 

Svjesni toga, obitelj Pavić iz Ivanovaca Đakovačkih, još se prije deset godina odlučila na postavljanje prvih ovakvih rashladnih uređaja, kako bi životinje što lakše prebrodile visoke temperature. 

"Postavljena je tako da udara po hranidbenom stolu i jedan dio stelje kako bi potaknula krave da idu jesti“, pojašnjava nam Lidija Pavić, vlasnica farme Agro Bovis d.o.o., ujedno i dopredsjednica Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda (SUHUH) te predsjednica njezine županijske podružnice. Također, pozitivna strana ovakvog hlađenja, dodaje, je ta što tjera muhe, ne zadržava ih u zoni hranjenja čime se sprječava širenje zaraza. 

Prije dvije godine, zahvaljujući fondovima EU nabavili su nove ventilatore te zamijenili stare koji više nisu odgovarali propisima. Trenutno ih imaju 16, no ne rade svi uvijek, već ih pale ovisno o temperaturi i potrebama. 

Jedini problem upala pluća

Tijekom ovih vrućina, pojašnjava nam Lidija, hranidbu obavljaju navečer jer tijekom dane životinje uglavnom leže i miruju. Najgore je, priča, bilo onih dana kada su temperature išle gotovo do 40 °C. "Nisu ništa jele, samo su stajale pod ventilacijom i pile vodu. To se odrazilo na proizvodnju mlijeka koja je sigurno pala za 30 posto. Danas smo, primjerice, predali 6.200 litara, a taj dan 5.200“, ispričala nam je prije nekoliko dana kada je temperatura pala na izdržljivih 31°C. 

Upravo navikavanje krava na ljeto stvara jedini problem kada je riječ o upotrebi ventilatora. Naime, priča nam sugovornica, u prvom valu vrućine krave se ne stignu odmah priviknuti. Tada im je jedino važno da im je svježe pa legnu i u blatni hodnik ispod same ventilacije što nije dobro jer tako mogu dobiti upalu pluća. "Ove godine nam je jedna krava dobila upalu pluća. No, naš veterinarski tehničar zaposlen na farmi odmah joj je dao terapiju te se za par dana oporavila", kaže.

Hlađenje krava: Pazite kako postaviti ventilatore da ne bi došlo do oboljenja

U razgovor se uključuje i Lidijin suprug Franjo koji je sa sinom zadužen za ratarski dio, odnosno proizvodnju hrane. Prepričava slučajeve kada se krave grupiraju u jednom kutu štale, bez obzira na vrućine. "Pitamo se, što se njih deset skupilo jedna do druge, a pola štale prazno. I vani znaju stajati na suncu, ne žele se skriti pod nadstrešnice koje smo im napravili. No, valjda im tako paše", smije se. 

Pitamo ih planiraju li ugraditi i prskalice za koje se govori da su u kombinaciji s ventilatorima najbolje rješenje. No, ovi iskusni poljoprivrednici smatraju da one nisu potrebne. Dapače, misle kako bi se tada, s obzirom i na ovo podneblje, još više povećala vlaga u štali što bi dovelo do problema sa somatskim stanicama. Bili su, prisjećaju se, u Mađarskoj na par takvih farmi, ali razlika je ta, pojašnjavaju, što je kod njih hranidbeni stol većinom vani, na otvorenom, a iznad njih su postavljeni ventilatori dok štala kravama služi samo za ležanje. "Kod nas je hranidbeni stol unutra i mislim da to ne bi bilo dobro“, smatra Franjo.

Iako je Lidiji želja imati ležišne (liege) boksove, duboka stelja, pojašnjava, pokazala se prirodnijom jer tada nemaju problema sa zglobovima budući da se krave kreću u mekanom. Ipak, ovakvo držanje ima i svoje nedostatke. "Bez tri, četiri tisuće bala ne možemo čekati godinu. Zato ćemo 20 dana neprestano voziti i presati slamu. To su strahovito veliki troškovi, ali imam osjećaj da su krave zadovoljnije, a to je najbitnije“, naglašava ova velika zaljubljenica u govedarstvo. 

Sve elektronski povezano

Dobrobit životinja u prvom je planu Pavićevih, pa su tako osim ventilatora stavili i protočne pojilice s grijačima, kugle za napajanje, običnu burad iz koje najviše vole piti, a u štali se nalaze i četke. "Svježe vode imaju cijelo vrijeme, štala nije zatvorena, stalno imaju zraka“, ističe Lidija. 

Prije par godina, prisjeća se, htjeli su rashladiti i prostor izmuzišta gdje su stavili klima uređaje. No, otkriva, nisu od nje imali puno koristi jer kada krave uđu, brzo zagriju prostor. S druge strane, klima je smetala muzačima pa su je prestali koristiti. Sada, otkiva, planira instalirati ventilaciju koja izvlači vlažni zrak. "Bit će i dalje toplo, ali barem neće biti zagušljivo“, dodaje.

Na ovoj je farmi mužnja od 2005. godine automatska, a sve je povezano elektronički, pa tako, pojašnjava Lidija, ona iz svoga ureda redovito prati kada krava uđe u muzilište, koliko se tamo zadržava, koju je količinu mlijeka dala. Također, sustav ju obavještava ako je povećan broj somatskih stanica koje se najčešće otkriju po gustoći mlijeka. 

Bez obzira na automatiziran sustav, kada je riječ o radnoj snazi, ostali su na jednakom broju. Važan im je ljudski faktor, posebno pri mužnji, a uz četvero djece koja su visokoobrazovana u području poljoprivrede, imaju još sedam zaposlenika, a na farmi samostalno obrezuju papke, označavaju te osjemenjuju životinje. 

Kila smjese jednaka litri mlijeka

Trenutno imaju 180 krava, od čega je 140 u mužnji, a drže i junice. "Prije par godina imali smo ih do 300, no zbog poremećaja na tržištu morali smo prepoloviti broj kako bismo opstali. Odlučili smo se i za svoj tov jer nam je tako puno lakše", ističe. 

Prve tovljenike su uvezli iz Njemačke i Danske, a od onda muku muče s bolesti papaka, s kojom ima problem i cijela Njemačka. "Bolest nije izliječena, ne može ni biti, ali je stavljena pod kontrolu“, kaže Franjo otkrivajući nam kako je najbolji lijek za to - ispust. 

"Naše su preko ljeta cijelo vrijeme vani i uživaju. Kada dođe kiša, ne žele otići pod nadstrešnicu, a isto je i kad je Sunce. Očito im odgovara zemlja", komentira.

Trenutno su zadovoljni s mjerama i poticajima usmjerenim na uzgajivače mliječnih krava i mljekare, posebno onima vezanim za dobrobit životinja. No, mišljenja je kako su se upravo te mjere trebale donijeti odmah pri ulasku u Europsku uniji. "Tada se ne bi zatvorilo toliko farmi“, ističe dodajući kako su obogaćivanje ležišta s više slame, ispust kod teladi, plan hranidbe, upotrebu četki i drugo koristili i ranije, ali tada za ništa od toga nisu dobili potporu. 

Nisu mogli ne osvrnuti se i na problem s cijenama stočne hrane, točnije kukuruza i soje koje su, kako kažu, otišle u nebo. "Došli smo u situaciju da je cijena kilograma smjese jednaka litri mlijeka“, razočarano kaže sugovornica. Kaže kako razumije i mljekare kada je riječ o otkupnoj cijeni, tim više što na naše tržište iz drugih država članica EU dolazi vrlo jeftino, ujedno nekvalitetno mlijeko. "Smatram da treba razvijati i potrošačku svijest i educirati ljude o važnosti kupovine domaćeg, vrlo kvalitetnog mlijeka", poručuje. 

No, bez obzira na sve navedene probleme, ne razmišljaju o promjeni proizvodnje, niti o zamijeni pasmine goveda. "Iako je ovo najzahtjevnija poljoprivredna proizvodnja, volim krave i ne bih mogla zamisliti da ih nemam“, zaključuje Lidija.