Nepoštene trgovačke prakse, damping cijene trgovačkih lanaca, nedostatak domaće sirovine uslijed kraha domaće proizvodnje i stočnog fonda, nejasna državna strategija razvoja i obnavljanja stočnog fonda te visoki troškovi proizvodnje, okruženje su u kojem je doista izazov opstati.
Osim što prema statističkim podacima jedemo sve manje svinjskog mesa, u 2016. smo izvezli najviše svinja za klanje u posljednjih pet godina, dok je od onog kojeg smo mogli kupiti na našem tržištu, samo 60% bilo domaćega podrijetla.
Pridodamo li tome i goveđe meso, dolazimo do podatka da smo prošle godine uvezli 10 tisuća tona proizvoda od svinjetine i govedine, dok smo ga izvezli oko 4 tisuće tona, što je otprilike isto kao i godinu ranije. Uvoz dakle ozbiljno ugrožava opstanak toga sektora, čija je vrijednost proizvodnje u prošloj godini procjenjena na 185 milijuna eura.
Ništa novo nije niti činjenica da je meso koje dolazi u hrvatske supermarkete zamrznuto i po nekoliko godina, a zbog izostanka uvođenja datuma klanja na etiketama te roka s naznakom trajanja razdoblja tokom kojega meso smije biti zamrznuto, javljaju se mnogobrojne zlouporabe. Čulo se to, između ostaloga, na sastanku delegacije Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta i proizvođača svinjskog mesa, održanog u Obrtničkoj komori Sisačko-moslavačke županije.
"Nepoštene trgovačke prakse, damping cijene trgovačkih lanaca, nedostatak domaće sirovine uslijed kraha domaće proizvodnje i stočnog fonda, nejasna državna strategija razvoja i obnavljanja stočnog fonda te visoki troškovi proizvodnje, okruženje su u kojem je doista izazov opstati. Također zakonski okvir koji nije sklon malim proizvođačima doveo je i male mesare do propasti“, kazao je gostima predsjednik Obrtničke komore Sisačko-moslavačke županije Adolf Cvanciger, dok je Goran Jančo, predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača svinja, upozorio na neravnopravni položaj svinjogojaca u Hrvatskoj u odnosu na one u ostalim državama EU, kazavši kako naši proizvođači svinja žele ravnopravnu tržišnu utakmicu u kojoj bi svi imali jednake uvjete. Podsjetio je i kako hrvatski svinjogojci imaju dugu tradiciju uzgoja svinja, pa znaje i vještine vezane za uzgoj nisu nimalo upitne.
Hrvatske je, pak, proizvođače zanimalo kako po tom pitanju stvari stoje u drugim državama. Njemački eurozastupnik Albert Dess odgovorio je kako i u zemlji iz koje dolazi postoje primjeri nepoštene trgovačke prakse, kao i trgovački lanci od kojih tamošnji poljoprivrednici za isporučenu robu sve duže čekaju na novac, primjerice s nekadašnjih 28 dana sada se na isplate čeka i do 45 dana.
Kušavši "Sisačku salamu" koja nosi oznaku "Izvorno hrvatsko" i tradicionalni je proizvod koji obilježava geografsko područje Posavine te Banovinu i Moslavinu, a proizvodi je sisački mesarski Obrt “Promes - Cvanciger“, Dess je pomalo u šali, a pomalo u zbilji kazao da svoje mesne proizvode počnemo izvoziti u Bavarsku, jer ih oni tamo vole, poznato im je da su kvalitetni i sasvim bi se sigurno našlo za njih kupaca. Talijanski zastupnik Nicola Caputo istaknuo je kako zna da hrvatske farmere muči diktatura koju nameću supermarketi te dodao kako se u Europskom parlamentu čine određene stvari kako bi se to promijenilo, jer se razlika u cijeni koju može ponuditi supermarket i proizvođač kreće oko 60 posto.
Slovenski eurozastupnik Franc Bogović rekao je kako i toj zemlji postoje problemi u resoru poljoprivrede, djelomični uzrok kojih je premalo poljoprivrednog zemljišta koje Slovenija ima. Naša zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, kazala je kako Hrvatska može svojim zakonom propisati kvalitetu mesa, ali i da smatra da se svi nabrojeni problemi vezani uz meso trebaju rješavati i na EU razini.
"Jer, ako je meso koje dolazi iz uvoza, nekoliko puta prepakirano dok ne stigne na stol hrvatskih potrošača, onda se te zlouporabe događaju i u drugim državama članicama, a ne samo u Hrvatskoj i prekršitelji trebaju biti kažnjeni. S druge pak strane, moramo naći model kako povećati potrošnju svinjskog mesa i kako povezati proizvođače i ugostitelje. Zbog toga je važno organiziranje proizvođača u proizvođačke organizacije i zadruge, kako bi zajednički mogli nastupiti na tržištu, a jedno od rješenja su i kratki lanci opskrbe te stvaranje bliskog odnosa s potrošačima temeljenog na povjerenju koje će omogućit bolji plasman proizvoda. Današnji potrošač mora znati gdje je proizvedena hrana koju jede, na koji je način prerađena, dostavljena i slično. Takvom načinu plasmana svakako mogu doprinijeti i projekti '"Meso hrvatskih farmi" i '"Hranjeno hranom koja ne sadrži GMO", smatra Petir.
O znaku "Meso hrvatskih farmi" gostima je govorila i Dubravka Živoder, načelnica Odjela za tržište i marketing poljoprivrednih proizvoda iz Hrvatske poljoprivredne agencije, pojasnivši da se njime označava meso dobiveno od životinja koje su rođene odnosno izvaljene te tovljene i zaklane u Hrvatskoj. Osim samih proizvoda, znak na svojim pročeljima mogu imati i farme na kojima se životinje uzgajaju, a sve s ciljem informiranja potrošača o podrijetlu proizvoda i zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje.
Foto: pixabay.com/Fermosergio
Tagovi
Autorica