Vučići stručnjaci za koze, kozje mlijeko i sir

Nakon višegodišnjeg rada u trgovini, mladi bračni par Ines i Velimir Vučić iz Glavica pokraj Sinja odlučili su se za uzgoj koza i jarića, te proizvodnju kozjeg mlijeka i sira. U sastavu svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Vučići su na sjevernom rubu Sinja podigli modernu farmu sa 70 sanskih koza i malom siranom. Sve je smješteno na zemljištu površine oko 3442 četvorna metra, na atraktivnoj lokaciji nadomak rekonstruirane prometnice Sinj - prijevoj Vaganj - Livno.
Vučiće smo zatekli na farmi gdje su imali pune ruke posla bdijući nad kozama dok su se jarile, hraneći ih, obavljajući mužnju, pripremajući mlijeko za sirenje, čisteći boksove i hranilice. Na taj zahtjevan posao odlučili su se iz ljubavi prema životinjama, ali i zato što u proizvodnji i prodaji zdrave hrane - kozjeg mlijeka i sira, te kozlića i stajskoga gnoja -vide perspektivu i budućnost. Naglašavaju da samo treba mnogo raditi i biti uporan predstavljajući proizvode na tržištu.
Ines je građevinska tehničarka, a Velimir kemijski tehničar. Prije otvaranja farme i male sirane morali su se educirati na seminarima, stručnim predavanjima, u razgovorima s iskusnijim kolegama, a redovito prate stručnu literaturu.
»Štalu smo gradili od 2006. do 2007. godine, nakon čega smo u nju uselili stado koza i jarića. Potkraj 2008. dobili smo novac iz pretpristupnih fondova EU-a namijenjenih za proizvodnju na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, te smo sagradili i malu siranu. Dobili smo 194.000 kuna, odnosno 75 posto bespovratnih sredstava od ukupne investicije, dok smo štalu prije podigli vlastitim novcem. Dosad smo u farmu uložili više od 100.000 eura, ne računajući ulaganja u stado koza i jarića. Sada smo u globalu zaokružili proces proizvodnje mlijeka i sira, te više radimo na marketingu kako bismo svoje proizvode brže i lakše približili kupcima. Zadovoljni smo podrškom i financijskom potporom države, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Sinja«, kaže Velimir Vučić.

Korisna površina novosagrađene Vučićeve štale je oko 250 četvornih metara. Od toga je oko 200 kvadrata namijenjeno za boravak koza i jarića u boksovima s pojilicama i hranilicama, a 50 kvadrata za muzište te prihvat kozjeg mlijeka. U sklopu sirane uskoro će se urediti i prostor gdje će se moći kušati polutvrdi pikantni kozji sir.

Ines Vučić ističe da je riječ o farmi koza sa suvremenom proizvodnjom zdravog kozjeg mlijeka i sira, jedinoj takvoj na području cetinskoga kraja. Projekt je napravljen u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i Hrvatskim zavodom za mljekarstvo, a surađuju i sa strukom i inspekcijama.
»Dnevno prerađujemo oko 300 litara kozjeg mlijeka i proizvodimo nešto više od 10 kilograma visokokvalitetnog polutvrdoga kozjeg sira. Kada naša farma bude radila punim kapacitetom, u njoj će se musti oko 100 koza i proizvoditi između osam i 10 tona sira. Naši proizvodi imaju značajno mjesto u turističkoj ponudi, a sir najviše prodajemo hotelima na Makarskoj rivijeri, u Splitu, Sinju, Zagrebu... Kozji sir smo dosad izlagali, a tako ćemo i ubuduće, na svim nacionalnim sajmovima. Želimo ga plasirati i na tržištu Europske unije. To ćemo lakše ostvariti kada uskoro dobijemo i svoj certifikat«, upoznaje nas Ines Vučić.

Velimir dodaje da stado obnavljaju ciljano, najkvalitetnijim jarićima, čime ujedno podižu i kvalitetu farme. Limit stada je vezan uz površinu objekta, na kojoj može maksimalno boraviti 100 koza. To će postići za dvije godine kada će imati visoko-mliječne sanske koze, koje godišnje u prosjeku jare po dvoje kozlića. Sve će ih čuvati tri njemačka ovčara od kojih se ističe Zeus. Vučići tvrde da ga ne bi dali ni za novi, najskuplji automobil i optimistično poručuju da se krize ne treba bojati, jer se ona može svladati radom i težnjom za napretkom.

»Kad gruš pukne kao porculan, reže se pomoću sirarskih harfi«

Ines Vučić nam je otkrila tajne proizvodnje kozjeg sira. »Kozje mlijeko se nakon mužnje ohladi u laktofrizu na četiri Celzijeva stupnja. Zatim se prepumpava u sirarski kotao gdje se mlijeko dogrijava do 63 stupnja (pasterizira) i to traje 30 minuta. Nakon toga mlijeko se hladi na temperaturi od 33 stupnja, kada se stavlja sirarski dodatak da bi se dobio tvrdi kozji sir. Naime, poslije pola sata dodaje se sirilo, pa se čeka na stvaranje gruša. Taj proces traje oko 45 minuta. Uronom ruke u sirarski kotao provjerava se kvaliteta gruša, a kada pukne kao porculan, pristupa se rezanju pomoću sirarskih harfi. Potom opet kreće proces dogrijavanja odnosno sušenja sirenog zrna do 39 stupnjeva na pola sata. Provjerava se kvaliteta sirenog zrna je li dovoljno osušeno. Ako ocijenimo da je sve u redu, gruš se izlijeva u kalupe. Mi nemamo preše nego kalupe od plastike, te se sirevi često okreću kako bi dobili što ljepši izgled. Zatim se stavljaju u salamuru, a iz nje iscijeđeni prebacuju u zrionu gdje ostaju oko 45 dana. To je optimalno zrenje za naš recept prema kojem proizvodimo polutvrdi kozji sir«.

Autor: Nedjeljko Musulin