Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ekološki problem
  • 16.07.2015. 13:30

Vuna kao ekološko gnojivo?

Pitanje je zbrinjavanja ovčje vune, koja predstavlja ozbiljan krajobrazno-ekološki problem upravo sada u srpnju kada šišači imaju pune ruke posla. Najviše o tome raspravljaju ovčari, otkupljivači, predstavnici lokalnih zajednica i turističkih destinacija. Hoće li se rješenje tog problema ipak ubrzati zahvaljujući i odredbama EU-a?

  • 5.320
  • 334
  • 0

Kamo s toliko odbačene ovčje vune u prirodi, primjerice u jamama i šumarcima, škrapama i vrtačama, uz staze, ceste, putove i puteljke; zakopane u zemlji, ostavljene na pašnjacima, farmama i torovima (spaljena)? Zapravo, kako bar donekle riješiti krajobrazni ekološki problem u ruralnom prostoru Lijepe naše?

To je tema razgovora i ovog srpnja, kada je u punom jeku striženje ovaca, između ovčara i otkupljivača, a gdjegdje i predstavnika općina, gradova i županija - u Slavoniji, Lici, Istri; na Kvarneru i dalmatinskim otocima, u Zagori. Zabrinuti ovčari kažu da je ove godine vune više nego lani ističući kako mjerodavne u lokalnoj samoupravi i državnim institucijama redovito pitaju gdje ju mogu odložiti, ujedno tvrdeći da ni od koga ne mogu dobiti konkretan odgovor.

Kada i kako riješiti zbrinjavanje ovčje vune?

Odbačena vuna u prirodi - ekološki problem.

Dodaju kako gotovo iste upite upućuju i veterinarskim stanicama, ali ni tamo nemaju rješenje. Vele kako se vuna ne smije odlagati ni na deponijima, još manje u prirodi, pa svima stvara veliki problem. A riječ je o sredinama gdje i sada ima najviše ovaca i bačene vune u prirodi, koju primjerice, ne samo u dalmatinskom zaobalju i na otocima, raznose vjetrovi poput orkanske bure i juga, donoseći ju i u urbane sredine čak i na turističke destinacije, iako je ne tako davno bila iznimno značajna sirovina u tekstilnoj industriji i u kućnoj radinosti za proizvodnju konca, torbica, tepiha, madraca, deka, odjevnih i ukrasnih predmeta.Ž

Predenje vune prema tradiciji

Čini se kako su u navedenim sredinama ipak uočljivi neki pomaci jer bi se, prema svemu sudeći, odbačena ovčja vuna u dogledno vrijeme na tim ruralnim prostorima mogla zbrinuti. Manje više svi u ruralnom prostoru diljem Hrvatske očekuju kako bi ovčja vuna jednog dana ipak mogla nestati iz njihove sredine priželjkujući da to bude što prije i glede zdravlja sadašnjih i budućih generacija ljudi. Međutim, naslućuje se vrijeme kada će se taj proces jače pokrenuti, ali to će zasigurno ovisiti i o zajedničkoj volji cijelog društva, odnosno mjerodavnih državnih institucija, dakako i osvješćenju ovčara i lokalnih zajednica o pravilnom tretiranju ovčje vune, u prvom redu o akciji ne samo spomenutih čimbenika i njihovoj brizi, dakako zajedno s Upravom za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede RH.

Uz to, potrebna su i sredstva za izgradnju odgovarajućih objekata za skladištenje, ili pak koji centar, kamo bi se ovčja vuna dopremala s terena, prala, bila očišćena; zatim sortirala, isprešana, balirana, odakle bi se zatim transportirala na adrese eventualnih prerađivača o čemu razmišljaju, primjerice, na otoku Braču. Postoji mogućnost da se ovčja vuna s tog otoka transportira u Travnik, a odatle uz pomoć jedne žene u Francusku (Pariz).

Upozorenja Dragana Tutića u borbi protiv ilegalnog zbrinjavanja ovčje vune

Spretan šišač ovaca

Vjerojatno će se proces u nekim sredinama ubrzati zahvaljujući odredbama EU-a, koje su naložile ovčarima pravilno zbrinjavanje vune, ali to ne podrazumijeva da se ona ne odlaže samo kao otpad. No sada se još ne može točno reći o tolikoj uspješnosti projekta, jer je puno toga rečeno i u futuru. Podsjetimo i na činjenicu kako je vlasnik i direktor tvrtke Monole, sa sjedištem u Zagrebu, Dragan Tutić, prvotno bio najavio kako će vuna creskih i lošinjskih ovaca, dakako i onih s Krka i Paga, te s Labinštine u Istri i gotovo cijele Slavonije, završiti u Indiji kao sirovina, od koje će se u prerađivačkoj industriji praviti tepisi.

Prema riječima Tutića, sabiralište njegove tvornice je smješteno u Končanici kod Daruvara kamo se ovčja vuna doprema, čisti, sortira, svrstava po kategorijama i priprema za krajnjeg kupca. Također je poznato da je ukazivao i na problem kako se s ovčarima na dalmatinskim otocima i u Lici teško dogovoriti glede zajedničke suradnje zato što ne pristaju na zbrinjavanje.

Inače, cilj tvrtke Monole je sklapanje i razvijanje dobrih poslovnih odnosa i udruga ovčara kako bi se ostvarivala dugogodišnja suradnja na obostrano zadovoljstvo, dok je vizija te kompanije osvješćivanje ovčara, vlasnika stada i farmera, i lokalnih zajednica o pravilnom tretiranju hrvatske vune s ciljem plasiranja na svjetsko tržište. Zapravo, temeljna zadaća je Tutićeve tvrtke, utemeljene 2012. godine, bavljenje otkupom, zbrinjavanjem vune.

Natjecanje u šišanju ovaca

"Bavim se otkupom ovčje vune već četvrtu sezonu zaredom i što se toga tiče - iskreno govoreći, sve je generalno postavljeno tako da se kreće nizbrdo. Naime da bi se netko mogao baviti zbrinjavanjem ovčje vune, mora imati registriran objekt u Ministarstvu poljoprivrede i odobren od Europske unije. Međutim u Hrvatskoj nije tako, a to pokazuje i moj primjer. Već četiri godine se borim protiv šišača ovaca i ljudi koji rade na crno prodajući vunu Srbima, Mađarima. Ti šišači pokupe vunu i spreme ju po kojekakvim garažama, štalama i napuštenim hangarima.

Onda k njima dolaze prekupci bez ikakvih faktura, plaćanja i izdavanja računa te vunu odvoze preko granica i zbog toga Hrvatska svake godine gubi 3-4 milijuna kuna svojih novaca. Nitko nema interesa da se s tim pozabavi i onda se pitaju zašto se ne može organizirati otkup ili zbrinjavanje vune. Razlog je očit, jer takvo ponašanje i rad na crno može nas, koji radimo po svim propisima, uništiti preko noći. Nama ostaje samo da se borimo protiv nepravde", i ovih dana ukazuje na problem zbrinjavanje vune Dragan Tutić.

Hrvatska svake godine gubi oko četiri milijuna kuna?!

Naglašava kako tijekom sezone mnogi šverceri hrle u Hrvatsku i pokupe ovčju vunu u svih vlasnika koji imaju stada veća od 100 ovaca, jer im se k ovčarima s manjim stadima ne isplati dolaziti uslijed visokih troškova transporta. Tutić također podsjeća i na činjenicu da se svake godine govori kako će se tome stati nakraj, ali su to po njegovoj ocjeni tek pusta obećanja.

Odbačena vuna u prirodi

"Protekle sezone sam bio čak toliko ljut i razočaran da sam sjeo u auto i krenuo u potragu tih ilegalnih sabirališta. I pronašao sam ih te prijavio nadležnim službama, ali ni oni ništa nisu učinili o tom pitanju, nažalost. Prava katastrofa. Veliki broj ovčara je uglavnom izvaran te su ljuti na svu tu situaciju, ali ja jednostavno sam ne mogu ništa učiniti protiv tih vjetrenjača.

Zadnjih dvije godine je jako tražena merino vuna koja je najzastupljenija u Slavoniji, ali to Mađari i Srbi pokupe u suradnji sa šišačima i onda se hrvatska vuna na svjetskom tržištu prodaje kao mađarska ili srpska vuna. Inače, u Hrvatskoj najviše ima grube vune i ona čini više od 70% ukupne količine te sirovine. Moramo imati na umu kako se ovce u našoj zemlji uzgajaju radi proizvodnje mesa, prvenstveno janjaca, te mlijeka i sira, dok je ovčja vuna nusproizvod. Gruba vuna je jako jeftina na svjetskom tržištu i postiže malu otkupnu cijenu", objašnjava gospodin Tutić, ističući:

"Ja sam pokušao organizirati otkup vune, ali ovčari radije vunu zapale ili bace, još ju ostave da pokisne i takva vuna je neiskoristiva. Zbog visokih troškova sabiranja i transporta vune u Daruvar, vunu iz Dalmacije i otoka je teško platiti, a ne žele ju dati na zbrinjavanje. Jer svi misle kako su tu veliki novci, odnosno visoka zarada." Dragan Tutić svima poručuje: "Unatoč tome, ja sam odlučio surađivati sa svima koji su na to spremni, te razumiju svu problematiku koja mene muči i da si međusobno pomažemo."

Mnogi ovčari više vole bacati vunu nego ju ustupiti otkupljivačima?

Ovca pramenka

Doznajemo kako je još 2008. godine u sličnu akciju krenula je Karolina Depope-Naso na otoku Krku, koja je započela organizirati zbrinjavanje i izvoz ovčje vune s cresko-lošinjskog otočja za jednog od najvećih talijanskih prerađivača. Mnogi stanovnici s Krka, za tu vrijednu, okretnu i snalažljivu Krčanku ističu da je ona odavno shvatila kako odbačena ovčja vuna u prirodi, zakopana u zemlji, ostavljena i spaljena negdje na pašnjaku, predstavlja iznimno veliki i krajobrazni ekološki problem za ljude i bilje - na dalmatinskim otocima i zaobalju; u Slavoniji, Lici i Istri, odnosno gotovo u cijeloj Hrvatskoj.

Znala je ona kako su u krajolicima ruralnog prostora Hrvatske odbačene tone i tone vune koja, posebice na tržištu EU, predstavlja vrijednu, ali deficitarnu sirovinu, dok je u Hrvatskoj ocijenjena kao nepotrebno smeće stvarajući ružnu sliku u okolišu. Upozoravala je na problem kako se ovčja vuna sporo razgrađuje te da na mjestu gdje je ostavljena, kao i u okruženju, guši rast bilja, a opasna je i zato što je pogodno stanište za razvoj bakterija. Stručnjaci upozoravaju kako i odlaganje vune na deponije nije sretno rješenje, jer ista pogoduje množenju glodavaca.

Ovce u toru

Naime stručnjaci poručuju kako je ovčja vuna pogodna i kao izolacijsko sredstvo primjerice u graditeljstvu, dakako ako se pravilno ugradi te da joj životni vijek na takav način može biti i dulji od 50 godina, ali bi mogla biti osjetljiva na glodavce služeći im kao materijal za gniježđenje? Neki od njih tvrde kako se ovčja vuna može koristiti i kao ekološko gnojivo. Pretvara se pomoću stroja za peletiranje u pelete koji se mogu koristiti u poljoprivredi i vrtlarenju. Ekolozi kažu kako je tako prerađena vuna - ekološka, te da ne zahtijeva pranje, dodajući kako se na taj način koristi u Austriji, Njemačkoj i Italiji te još u nekim zemljama.

A vuna se u Hrvatskoj, posebice na dalmatinskim otocima i Zagori, te na Kvarneru i Lici, Istri i gdjegdje u Slavoniji u pravilu ostavlja u prirodi - bačena negdje u rupu, sakrivena iza gromače, u ogradi iza suhozida, nerijetko zakopana u zemlji, spaljena na pašnjaku; najčešće odbačena u šumi, uz puteljke, staze, brdsko-planinske ceste. I na taj je način ima više odbačene vune u prirodi, nego odložene na deponije?!

Hoće li odbačena vuna i dalje biti ekološki problem?

Ovce u toru

Procjenjuje se, naime, kako se samo na području cijele Hrvatske godišnje zbrine oko 1.200 tona ovčje vune, od čega se oko 80 tona vune odnosi na ruralno područje Riječko-goranske županije. Riječ je zapravo o sirovini koja u Lijepoj našoj navodno nema kvalitetne karakteristike u odnosu na vunu rasprostranjenih pasmina ovaca u nekim zemljama, prema ocjenama nekih stručnjaka i institucija. Manje više svi komentiraju kako bi proces prerade vune u mjestu gdje je nastala ili pak na širem prostoru Hrvatske bio pravi posao, tim više što bi se i na taj način smanjio broj nezaposlenih, nego što se ta sirovina baca u smeće ili pak ponegdje prikuplja i transportira put Italije, Mađarske, Turske, Francuske, vjerojatno i Indije.

O tome će vjerojatno više razmišljati te imati više sluha naraštaji u idućim godinama, a do tada će se od možebitne prikupljene i transportirane vune hrvatskih ovaca u tvornicama Italije i Indije, vjerojatno i još u nekim državama, proizvoditi tepisi i madraci, i te će zemlje zapošljavati svoje ljude. Netko će reći kako u Hrvatskoj vjerojatno još ne postoje takvi mehanizmi organiziranja niti stupnja tehnološkog procesa, koji bi jamčili i proizvodnju odijevnih predmeta od ovčje vune, makar je poznata po tekstilnoj industriji, kao i tvornicama za proizvodnju prediva i konca, ili je pak uzrokom nekvalitetna vuna domaćih ovaca pasmine pramenka?

Baliranje vune

Upućeni kažu kako je problem neorganiziranog otkupa ovčje vune u našoj zemlji nazočan više od 20 godina te da je u tom razdoblju ostalo neiskorišteno na tisuće tona ovčje vune. Dodaju kako su posve rijetki primjeri da se od nje prave odjevni predmeti u kućnoj radinosti, te da se pak koristi u nekim gospodarskim djelatnostima kao graditeljsko sredstvo, ili da se stvaraju suveniri u edukacijsko-kreativnim radionicama, osim tek rijetkih pokušaja na nekim dalmatinskim otocima i Kvarneru, u dalmatinskom zaobalju.

Podsjećaju i na činjenicu kako su načinu korištenja ovčje vune prije bili naklonjeni i školski programi, posebice kroz radionice u sastavu domaćinstva, nastavnog predmeta koji je također nestao iz hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. No, danas se o načinu korištenja vune rijetko gdje razgovara i u obiteljima, a tek se ponegdje nakon striženja ovaca ponešto pokušava oprati, osušiti, očistiti, sortirati, izgrebenati, izgargašati, ispresti i ručno na kudilji i vretenu, preslici, te na stroju, te isplesti. Stoga se, uslijed nedostatka prediva od kvalitetne ovčje vune na tržištu, teško snalaze i mlađe tkalje, bar one koje bi pokušale slijediti tradiciju svojih baka.

Ove će godine u Hrvatskoj biti više od 1.200 tona vune?!

Odbačena ovčja vuna

Ovih smo dana doznali kako će se 2015. ipak zbrinuti sva vuna na cresko-lošinjskom otočju gdje će se ošišati oko 11.000 ovaca te da ih drže obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Računa kako će biti oko 11 tona kvalitetne ovčje vune koju će s otoka Cresa odvesti poduzetnik Dragan Tutić. Upravitelj PZ Cres Mateo Ferarić najavljuje kako će se na cresko-lošinjskom otočju utemeljiti nekoliko punktova za sabiranje vune, podsjećajući i na činjenicu kako su ovčari s tog područja te inih otoka imali znatnih problema.

Tvrdi kako se to dogodilo zato što nije bio organiziran otkup niti zbrinjavanje pa se ovčja vuna morala odlagati na otpad, bacati u prirodi, zakopavati u zemlju, paliti na pašnjacima kao da ona nije korisna sirovina. Ferarić podsjeća i na činjenicu kako je vuna posljednji put s cresko-lošinjskog otočja prikupljena i odvezena 2008. godine kada ju je otkupila tadašnja tvrtka Vunapromet koja je u međuvremenu propala.

"I naša creska Poljoprivredna zadruga je posljednjim otkupom imala znatnih problema. Naime, Zadruga je dogovorene količine vune u dva navrata isporučila tvrtki Vunapromet, koja nam nikada nije isplatila otkupljenih 2,5 tone ovčje vune. Šteta nam je bila tim veća što je naša Zadruga imala i dodatni trošak PDV-a. Nadam se kako nas ove godine neće pratiti takvi problemi jer smo s poduzetnikom Draganom Tutićem, vlasnikom i direktorom tvrtke Monole, koji nam je ponudio zbrinjavanje i na sebe preuzeo troškove transporta, odlučili kako se ovčja vuna s cresko-lošinjskog otočja neće ni nuditi na otkup.

Peletiranje ovčje vune

Dovoljno je samo to što će ona gotovo nestati s tog otočja. Očekujemo kako će se ove će godine sva vuna naših ovčara zbrinuti i bit će je oko 11 tona nakon što se ostriže 11.000 ovaca na cresko-lošinjskom otočju, koje se uzgajaju prema razvojnom projektu Poljoprivredne zadruge Cres, a drže ih privatni ovčari na našem području", riječi su Matea Ferarića, upravitelja Zadruge.

Kamo s tolikom vunom? - pitaju neki ovčari u Dalmaciji, Lici, Istri, Slavoniji?

Poručuje kako je organiziran otkup vune itekako važno pitanje ne samo za ovčare. Zato treba očekivati kako će se u konačnici ipak morati svi dogovoriti kako bi se napokon riješio taj aktualni ekološki problem ne samo glede ruralnog turizma, nego u prvom redu i zdravlja ljudi i bilja. I svi se nadaju kako bi ovčja vuna u Hrvatskoj, umjesto smeća, uskoro mogla ponovno postati sirovina za nove proizvode pa makar to bilo u sredinama i izvan naše zemlje kada mi još nismo u stanju stvoriti gotov i kvalitetan proizvod od prirodnog materijala.

Izvor: Tvrtka Monole


Fotoprilog


Tagovi

Ovce Vuna Ekološki problemi Tekstilna industrija Eko gnojivo Krajobrazni problem Dragan Tutić Monola Otkup vune Prerađivačka industrija Faktura Crno tržište Troškovi transporta Mađari Srbi Merino vuna Ilegalna sabirališta Karolina Depope-

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani, nekaj mi je napalo ružmarin koji stoji na lođi cijelo vrijeme (već drugu godinu), nisam sigurna dal su uši ili pepelnica od previše zalijevanja? Na svaki način trebam riješiti taj problem pa sam planirala obrezati sve do korijena... Više [+]