Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Transhumantno stočarstvo
  • 22.09.2016. 09:00

Zaboravljeno stočarenje Velebita

Malo je poznato kako se do sredine 20. st. intenzivno razvijalo transhumantno stočarstvo na Velebitu, Biokovu, Dinari i Kamešnici (Vrdovo, Bili brig), uz nomadsko, stajsko, alpsko. Ali je više poznato kako se na tim našim planinama prostiru najizdašniji pašnjaci i tijekom ljeta kada ne padaju kiše i kada vladaju velike vrućine, suše u inim sredinama Lijepe naše.

Foto: Nedjeljko Musulin i Mirila
  • 3.857
  • 410
  • 0

Ono što je Olimp Grcima, Kailas Tibetancima, Triglav Slovencima - to je Velebit Hrvatima, najdulja planina dinarskog sustava, koja se pruža oko 150 km u smjeru sjeverozapad-jugoistok, zahvaćajući tri hrvatske pokrajine, Liku, Dalmaciju i Hrvatsko primorje, utvrdili su znalci.

Kažu kako se na Velebitu prostiru najizdašniji pašnjaci, uglavnom na primorskoj odnosno južnoj strani iznad tisuću metara nad morem, dok je najsočnija ispaša na toj našoj planini iznad 1.400 metara nadmorske visine.

Najizdašniji pašnjaci na Velebitu

"Tu je trava najbolja ljeti kada u Primorju vlada suša. Takvi odnosi u godišnjem rasporedu pašnjačke vegetacije na Velebitu prisilili su stanovništvo Hrvatskog primorja i Velebitskog podgorja da ih slijede sa svojim stadima ovaca i koza. Tako je čovjek, slijedeći stada koza i ovaca kroz vrlo nepristupačan teren, pronašao prohodne putove koji su korišteni još od mlađega kamenog doba. To potvrđuju zapisi i dokumenti iz druge polovice 19. st., a za 20. stoljeće, uz pisanu građu, postoje i kazivači koji žive na tom području. Do početka 20. stoljeća postojale su četiri struje stočarskih kretanja preko Velebita, a četvrtu su činila transhumantna kretanja stočara iz Bukovice i Ravnih kotara na pašnjake južnog Velebita", ustvrdio je među inima istraživač-znanstvenik i pisac, prof. dr. sc. Tomo Vinšćak.

Koze na Velebitu

Zaboravljeni tip stočarenja

No, istraživač Martin Dagelić se čudi zašto se danas ne piše i ne govori u medijima o transhumantnom blagu pa izgleda kao da taj tip stočarenja nije ni postojao na Velebitu i Biokovu te na nekim bosansko-hercegovačkim planinama.

"Imajući u vidu pitanje opstanka hrvatskog agrara (u) i pogled na stočarstvo ipak začuđuje činjenica zato što se o transhumanici ne govori ništa na razini opće informacije u medijima, ali i vrlo škrto u znanstvenim krugovima. Pošao sam malo istraživati i došao do zapanjujućih saznanja. Primjerice, pojam transhumanca ne nađoh ni u rječnicima stranih riječi poput Klaićeva i Anić-Golstein, a niti u općoj enciklopediji. A taj oblik uzgoja blaga odnosno ovaca, koza, krava, svinja zahvaća Mediteran, dakako i naše prostore ne samo stoljetnom, nego čak i još u milijunskom razdoblju naše povijesti", ističe istraživač Martin Dagelić.

Stočna izložba

Nomadsko, stajno, alpsko i transhumantno stočarstvo

Podsjeća na činjenicu kako se još do sredine 20 st. taj specifični tip stočarstva prakticirao na Velebitu pa sve do biokovskih i bosanskih brdsko-planinskih pašnjaka. Napominje da je velebitsko stočarstvo u hrvatskoj etnologiji dobro poznat pojam. Naglašava kako mu, pri njegovu uvrštenju u skupinu poznatih tipova stočarstva, dodaje u pravilu epitet transhumantno odvajajući ga time od ostala tri jako raširena oblika stočarenja - nomadskoga, stajskoga i alpskoga. Naglašava kako su o velebitskom stočarstvu pisali antropogeograf Mirko Marković 1980. i etnolog Tomo Vinšćak 1984. godine.

"Njihovi su uraci odnosno rezultati istraživanja o stočarskom kretanju na dinarskim planinama, o narodnom životu i običajima sezonskih stočara na Velebitu, kao i o transhumantnom stočarstvu na spomenutoj planini zanimljivi, hvalevrijedni te se mogu čitati na stranicama Zbornika za narodni život i običaje izdanih u Zagrebu 1971., 1988. i 2008. godine. Doduše, Marković nije toliko ulazio u kulturno-povijesna pitanja, nego je opisao različite načine stočarenja na dinarskim planinama, dok je Vinšćak u skladu s naslovom svojega magistarskog rada pod naslovom Transhumantni stočari na prostoru između Primorja i Velebita svoju pozornost usredotočio na transhumantno stočarenje pastira koji su sa svojim stadima dolazili na Velebit iz obližnje Bukovice", tvrdi Martin Dagelić.

Ovnovi

Sezonsko kretanje čobana i stoke

Ipak je mnogima u memoriji ostala skupina mladih ljudi iz Kruševa koji su prije dvije godine krenuli tragom nekoć slavnih bukovačkih stočara s transhumantnim stočarenjem kako bi obnovili tradiciju svojih predaka pastira. Naime, samo pet momaka je oko 500 koza prevelo preko Velebita te su svom blagu pronašli bogatije pašnjake na području Like, zatim ih istim putom prije zime i prvog snijega vratili u stanište odnosno u svoje staje na području Kruševa. Kažu kako su tako ili slično stočarili njihovi preci o čemu su slušali priče od svojih djedova, a s kozama su prešli stazu dugačku 50-ak kilometara dakako uz pratnju svojih ovčarskih pasa. Zapisano je, međutim, kako je pastirski život na Velebitu, na sjevernoj i južnoj strani te planine, gotovo bujao potkraj 19. i početkom 20. st.

Neki će istraživači reći kako se slično dogodilo s pastirima i njihovim blagom na planinama Biokovu, Riliću, Kamešnici, Svilaji te na predjelima dinarskog Vrdova kamo su dalmatinski čobani najčešće iz zaobalja i otoka tradicionalno izgonili stada ovaca, koza, goveda tijekom ljeta gdje bi na ispaši ostalo do prvih zimskih dana i snijega. Objašnjavaju da je takav oblik uzgoja i prehrane stoke na otvorenome u čistu ruralnu prostoru, prepoznatljiv i obiljem kvalitetne ispaše, bio i ostao nezamjenjiv vid proizvodnje eko-mlijeka, eko-sira i eko-mesa. Dobro upućeni objašnjavaju kako transhumantno stočarstvo predstavlja sezonsko kretanje čobana i stada stoke između stalnih ljetnih i zimskih pašnjaka uglavnom na Mediteranu, koje se ipak najčešće primjenjuje na ovčarstvo.

Ovce na otvorenome

I Ličani prakticirali odlazak na planinu

"To je, dakako, bio tek jedan od načina što su ga prakticirali i Ličani koji su s manjim stadima odlazili na kraće udaljenosti i kraće vrijeme u godini, samo tijekom lipnja i srpnja. Na planinu su odlazili svi ili, pak, gotovo svi ukućani, a njihova nastamba odnosno stočarski stan im je bio solidnije građen. Također je bilo zanimljivo što planinsko stočarstvo nije bio dopunski dio u narodnom gospodarstvu, nego njegov glavni i jedini dio, o čemu piše Mirko Marković. No, osnovna značajka transhumantnoga stočarenja leži baš u tome što su vlasnici stada ovaca, koza, krava, svinja u ruralnom prostoru gdje su se bavili i skromnom zemljoranjom kada su sama stada ljeti i zimi bila na pašnjacima gdje su ih čuvali pastiri. Trebalo bi to biti temeljna paradigma za ukupno hrvatsko stočarstvo", predlaže Martin Dagelić.

Ističe kako je nužno obnoviti, zadržati i prakticirati takav način uzgoja ovaca, koza, goveda te inog domaćeg blaga u sklopu malog seoskog obiteljskog gospodarstva, kao okosnice održivog razvoj ruralnog prostora. Jasno je kako su nekadašnji golemi velebitski i ini pašnjaci diljem Hrvatske bili u kolektivnom vlasništvu poput muše. Zemljišni fond, zajedničke pašnjake, poljoprivredno zemljište, gdje bi mirno i sigurno mogla pasti domaća stada životinja izvorne pasmine, obvezno treba sačuvati od pohlepnih grabežljivaca. To među inima u svom priopćenju za javnost poručuje Zajednica udruga za zaštitu obiteljskog gospodarstva općina Lovreć i Šestanovac raspravljajući i na sjednicama općinskih vijeća o problematici i nedorečenosti koncesioniranja zemljišnog fonda.

Foto: Nedjeljko Musulin i Mirila


Fotoprilog


Tagovi

Transhumantno stočarstvo Velebit Biokovo

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Što će Brad pit' na ovogodišnjem Oskaru?

Brad Pitt nije nominiran ni za jednu nagradu na ovogodišnjem Oskaru, ali i dalje ima važnu ulogu na ovoj ceremoniji. Njegov zadatak je osvježiti goste i to - šampanjcem....

Više [+]