Zašto šute o aferi - mlijeko!

Zahvaljujući televizijskim sučeljavanjima ili samoreklamiranju brojnih predsjedničkih kandidata - potkraj 2009. godine podsjetili smo se brojnih afera koje su tresle ili još tresu naše društvo, premda se iz tog drmusanja kod nas ne rađaju više ni - miševi.
HEP, HŽ, HAC... Sve su to kratice koje su iznad zajedničkog nazivnika milijunskih zagonetki, no ima još toga. Primjerice...

Afera o koja traje cijelu ovu godinu, mada je počela već 2008. i prije, je naime - mljekarska afera.
U Međimurju oduvijek se svaka ideja usmjerena k napretku i prosperitetu najbrže lovi za podlogu, tako je i bilo s tzv. operativnim programom razvoja govedarstva, u koji su krenuli - osuvremenjavajući svoje farme mnogi međimurski farmeri.
Na njihova su gospodarstva dolazili stručnjaci, savjetnici, pomoćnici ministara i ministri - i svi ih redom uvjeravali: program je čvrst, sve smo izračunali, osigurali smo kroz HBOR i komercijalne banke kreditne linije, povećajte proizvodnju, podignite nove objekte - uz garantiranu cijenu od 3,8 kuna za litru mlijeka sve se poklapa.

To je bilo 2008. i ranije, a već u prvim mjesecima 2009. godine - mljekari, posebno oni koji su krenuli u ozbiljna ulaganja oslanjajući se na studije (koje su farmeri skupo plaćali) i vizije nuđene iz resornog ministarstva - počeli su se okupljati i analizirati što im se događa.
Za one koji ne prate poljoprivredu teško je sve do detalja objasniti, zato je najbolje navesti tri primejra koja su mi se urezala u pamćenje.
Zlatko Novak u Svetom Urbanu u farmu za 50 muzara uložio je čak 2,7 milijuna kuna, pri čemu nije uračunat njegov rad i zemljište. Za dio investicije pokrivene kreditom mjesečno je morao davati za otplatu 4.000 litara mlijeka! No u smanjenju otkupljivačkih premija i cijena mlijeka, te tzv. korekcije kamata - zajedno smo izračunali da će mu mjesečni anuitet skočiti na 4.800 litara mlijeka!

Nekako u isto vrijeme Dragan Zdolec iz Puščina žalio mi se da mu je skinuto trideset lipa po litri tvorničke količinske premije. Za njega je to značilo 7.800 kuna manje u mjesecu u kojem je isporučio 27.000 litara mlijeka. Usporedbe radi - za veliki Massey Ferguson uzet na kredit mjesečna je rata bila 5.100 kuna. To je bila startna pozicija na kojoj je tek čekao najavljeno sniženje cijene mlijeka.

Slično je bilo kod Vladimira Vrtarića u Frkanovcu. Najviša cijena koju je postigao krajem 2008. je bila 4,15 kuna za litru, ali samo s ukidanjem količinske premije kod otkupljivača mjesečni mu je prihod pao za više od 5.000 kuna (pri isporuci od 18.000 do 20.000 litara mlijeka mjesečno).
Kao i kod Zdolca - nestala je rata za traktor koji je - uz ostala ulaganja - trebao poslužiti za podizanje konkurentnosti u budućem euro-okruženju.

Kraj ove godine mljekari su dočekali u neriješenoj poziciji. O cijeni koju se garantiralo farmerima - 3,8 kuna za litru ekstra (prve) klase mlijeka plus državna premija (sada je 79 lipa) više nitko i ne razgovara, ni traga onima koji su naplaćivali studije i kalkulacije i 50.000 kuna po farmi s famoznih netto 3,8 kuna za litru, a kraj 2009. godine je obilježen mučnim dokazivanjem mljekara prerađivačima i ministarstvu da za isporuku jedne litre svježeg mlijeka seljak mora podnijeti najmanje 3,91 kunu troška. I to onaj koji ima proizvodnju ne manju od 6.150 litara mlijeka po kravi u 305 dana laktacije, te ako sav posao radi samo obitelj, bez zaposlenika sa strane. A zarada? Imaju li pravo mljekari na kakvu zaradu?

Preko Udruženja Croatiastočar mljekoprerađivači s druge strane - u nastojanju da još snize (ili makar zadrže i onako nisku otkupnu cijenu mlijeka) kontinuirano cendraju o situaciji u okruženju, pozivaju se na cijene u EU, tvrde - treba ići još niže!? Koliko niže? Vjerojatno toliko koliko treba da se sasvim prepiše u Hrvatsku kaotična situacija u mljekarstvu Europe, gdje farmeri prosvjeduju, prolijevaju u demonstriracijama stotine tisuća litara krvavom mukom namuzenog mlijeka na svojim farmama...

Zar je to nešto što se u Hrvatskoj priželjkuje? Takva se budućnost projektira našim farmerima?
Neslužbeno se zna: u pregovorima s Europskom Unijom Hrvatska je dobila kvotu za proizvodnju mlijeka od 750 milijuna litara godišnje. S trenutnom tobože zaštitnom cijenom mlijeka (uključeno prosinačkih 10 lipa povišenja) od 2,3 kune po litri plus državna premija, farmeri još nisu ulovili početkom prosinca traženih 3,2 kune za litru, kamo li do onih obećanih (kad su uzimali kredite) 3,8 kuna plus premija. O makar simboličnoj zaradi nema ni riječi.
A bez te zarade neće se na putu u EU stabilizirati poljoprivredne proizvodnje, već sad ne koristimo sav ponuđeni novac iz pretpristupnih fondova (a ako ne iskoristimo, mislit će da nam i ne treba), pa kako ćemo onda uzeti tzv. financijsku omotnicu u periodu ulaska u EU tešku godišnje barem 600 milijuna eura namijenjenih poljoprivredi?

Nastavi li se ovako prema poljoprivrednicima, nastavi li se s neobjašnjivim popuštanjem prerađivačkoj industriji koja uništava supstancu hrvatskog sela - bojim se da idemo ne u Europu, nego u minsko polje. I to bosi. Propadnu li naši farmeri, obiteljska poljoprivredna gospodarstva u koja su se kleli svi ministari poljoprivrede u kontinuitetu, kreće prodaja prvo matičnih stada, a onda i - zemlje. A mislim da nas tu čekaju: zaštita, 12 godina moratorija na prodaju zemlje strancima nije tako dugo kako izgleda, jer treba znati: jedan hektar poljoprivrednog zemljišta u Europi vrijedi najmanje 20.000 eura. Hrvatska ima oko milijun hektara poljoprivrednog zemljišta trenutno raspoloživog za korištenje, znači - imamo 20 milijardi eura u rukama. Kako dugo?

Tržište mesa kao da vode junci

Krajem 2009. godine tržište domaće junadi potpuno je bilo blokirano, otkupne cijene su srušene za 40-tak posto, u prvih deset mjeseci uvezli smo više od 10.000 tona goveđeg mesa (do zadnjih dana 2009. popelo se to vjerojatno i na 12.000 tona). A po tovilištima se tiskaju potcijenjeni utovljeni junci. Možda je u tome štos. I našim tržištem rukovode junci, pa sabotiraju odlazak svoje domaće braće u klaonice.

Autor : Marijan BELČIĆ