Zov sela i poljoprivrede bio je jači od Zagreba

Alenu Bešteku iz mjesta Kuštani u općini Sv. Ivan Žabno u Koprivničko-križevačkoj županiji tek je dvadeset i jedna godina, no s ponosom može reći da je vlasnik jednog od najvećih OPG-a u tome kraju. Djed Dragutin i baka Marija, gospodarstvo su stvarali cijeloga života, a nakon što se godinama dokazivao marljivošću i ljubavlju prema poljoprivredi, djed je OPG prepisao na unuka Alena. Neki će sad možda reći, kako mu je sve to palo s neba, no da bi dokazali da je djed dobro postupio, moramo se vratiti u Alenovo djetinjstvo.

S roditeljima i sestrom živio je u Zagrebu i tamo išao u osnovnu školu. Ali, veselio se svakom vikendu i praznicima, jer bi ga roditelji odvodili djedu i baki na selo. Svaka čast svemu što djeci i tinejdžerima može pružiti veliki grad, no Alen je uživao pomažući baki i djedu u radu na polju i farmi krava. Selo i poljoprivredu zavolio je do te mjere, da je nakon završetka osnovne škole napustio Zagreb, roditelje i sestru, upisao srednju Poljoprivrednu školu u obližnjim Križevcima i postao stanovnik Kuštana. Odabrao je smjer za veterinarskog tehničara i paralelno s učenjem radio na gospodarstvu.

Svaka čast Zagrebu, ali samo ovdje sam istinski sretan

"Zagreb ću uvijek pamtiti kao grad svog djetinjstva, no svoju sam budućnost vidio jedino na selu. I doista, mislim da nisam pogriješio. Ustajem u pola pet, a navečer završavam s poslom oko deset, legnem umoran, no sljedećega jutra sam kao nov i opet sve ispočetka. Suprugu Vedranu upoznao sam u Križevcima i mada nije imala nikakve veze niti iskustva s poljoprivredom, pristala je doći na selo i vrlo brzo je savladala poslove na farmi. Zbog dvogodišnjeg sina Borne, ne pomaže mi na polju, no zato je svakodnevna mužnja krava njezin posao koji obavlja bez ikakvih problema", priča nam Alen.

Djed Dragutin je odavno zapazio da unuk poslu pristupa ozbiljno, da uči i sluša njegove savjete pa mu je, bez bojazni prepustio vođenje obiteljskog OPG-a.

"Sretan sam zbog toga što znam, da sve što sam u životu stvorio sa suprugom Marijom, ostavljam u dobrim i vrijednim rukama. I dok se drugi žale što im mladi odlaze u grad, ja sam iznimno ponosan što je Alen umjesto nastavka života u gradu odabrao selo, što je tu osnovao obitelj i što drugo mogu reći, nego da uživam gledajući njega i njegovu suprugu kako marljivo cijele dane rade na gospodarstvu. Uz njih se i praunuk Borna brzo navikao na krave, traktore i polja pa je uvijek uz nas i neke druge igračke ga niti ne zanimaju" ističe (pra)djed Dragutin.

Mjesečna rata kredita od 40 tisuća kuna i sjetva na dug

Beštekovi se bave proizvodnjom mlijeka te uzgojem i prodajom rasplodnih junica i mlade muške teladi. Ukupno na farmi imaju 110 grla, od čega 60 krava koje dnevno proizvedu 850 litara mlijeka. Isporučuju ga Križevačkoj mljekari.

"Cijena litre se kreće oko tri kune i nekoliko lipa. Što drugo reći nego premalo obzirom na visoke cijene repromaterijala. Primjerice, sad smo u sjetvu kukuruza uložili preko 100 tisuća kuna. Samo npr. ono što nam je trebalo za košnju i silažu, stajalo nas je 40 tisuća kuna. Mlijeko nam je kvalitetno, mljekara nema tu nikakvih zamjerki, samo eto, cijena je, u odnosu na sve drugo, premala. Da bi nekako ipak funkcionirali, kombiniramo poslove. Prodamo nekoliko junica i teladi pa uložimo u nešto drugo, drugačije se ne može. Tim više što smo prije osam godina radili novu staju i uzeli preko HBOR-a kredit od dva milijuna i dvjesto tisuća kuna. Još godinu i pol i bit će konačno otplaćen. No, do tada nam, mjesečno, samo za ratu toga i još jednog kredita koji imamo, a uzeli smo ga za kupnju nove mehanizacije, odlazi 40 tisuća kuna. Jer kad imate toliko stoke i zemlje, trebaju vam kvalitetni strojevi" ističe Alen.

Obrađivanje zemlje na području dviju županija

Beštekovi obrađuju 80 hektara zemlje od čega 60 vlastite i 20 hektara zakupljene, a Alen pojašnjava: "Na ovom, relativno malom prostoru, postoji nekoliko velikih poljoprivrednih gospodarstava, a poljoprivrednih površina nema dovoljno. Zemlje u državnom vlasništvu nema uopće, a ove privatne su jako skupe. Primjerice, kad kupujemo zemlju, za hektar moramo izdvojiti oko 50 tisuća kuna. A najam je također skup. Tako da su nam parcele dosta raštrkane, jer ih imamo i na području naše, Koprivničko-križevačke i susjedne Zagrebačke županije. Prije dva tjedna dobili smo novac od IPARD programa, a u svrhu nabave rolo balirke, sijačice i pluga. Papire smo predali prije dvije godine, znači dosta dugo smo čekali."

Nadamo se novcu od Mjere 4 iz Programa ruralnoga razvoja

"Za prikupljanje i ispunjavanje potrebne dokumentacije, angažirao sam konzultanta, jer ja sam, niti sam dovoljno obrazovan, niti bih imao vremena to sve pisati. Znači iz našeg primjera, mogu reći, da treba paziti da papirologija štima i biti strpljiv dok vam novac ne sjedne na račun.

Također, predali smo papire za mjere 4.1.1 i 4.1.2 u sklopu Ruralnoga razvoja pa sad čekamo hoće li biti što od toga. Srećom, tu je trebalo puno manje papirologije nego što nam je trebalo za IPARD. Kupce za junice i telad često pronalazim preko oglasa koje stavljam na internet. Nemamo svoju web stranicu, smatramo da nam niti nije potrebna, jer ipak nam je primarna djelatnost proizvodnja mlijeka, a ono ide direktno u mljekaru" kaže Alen Beštek. I ovaj mladi poljoprivrednik ističe kako bi mu bilo puno lakše kad bi poticaji stizali na vrijeme, no - što je tu je.

Sjetva je išla na kredit, drugačije se nije moglo

"Recimo, kad se pripremam za sjetvu, repromaterijal uzmem na dug pa kad sjedne prvi dio poticaja, platim ga. Nadam se da će i drugi dio doći u skoro vrijeme, jer njime ću podmiriti ostatak dugovanja za repromaterijal, a što više vrijeme prolazi, sve mi više idu kamate. No opet, da poticaja nema, teško da bi mogli obaviti sjetvu.

Izdvojio bi još jedan problem. Mjesečno moram veterinaru za osjemenjivanje krava platiti između šest i sedam tisuća kuna. Budući da sam po struci veterinarski tehničar, uz još jedan manji tečaj i položeni ispit, taj bi posao mogao obavljati i sam. I kad sam išao u srednju školu, takvi su se tečajevi održavali. No sada, kad bi i meni jako dobro došli, nigdje ih više nema. Raspitivao sam se na više strana, no izgleda da su ukinuti. A ne moram niti govoriti koliko bi novaca uštedio da sam obavljam taj posao" ističe Alen.

Ispaša krava pridonosi kvaliteti mlijeka

Iza staje, Beštekovi imaju livade na kojima pasu i odmaraju krave. Staja je izgrađena tako da krave same mogu ulaziti i izlaziti iz nje, kad hoće. Iza livade se prostire velika površina zasijana kukuruzom. Alenova supruga Vedrana, skeptično gleda je li što niknulo, no za sada rezultati sjetve još nisu vidljivi. Ništa čudno, obzirom na toplo vrijeme i iznimno suhu zemlju.

Osim 35 ha kukuruza, imaju zasijano i 10 hektara soje. Na svim ostalim površinama su trave odnosno engleski i talijanski ljulj. Lucerna je također odlična za ishranu krava, no na ovome području, priča Alen, ta trava jednostavno ne uspijeva.

U ovome kraju nedostaje zemlje, a dio državne je u pogrešnim rukama

"Obzirom da imam još mjesta u stajama, moguće da bi se odlučio i na proširenje proizvodnje, no najveći je problem taj nedostatak zemlje. Tu bi država morala uvesti malo više reda. Recimo u nekim susjednim mjestima, postoji državno zemljište, koje već godinama imaju neki ljudi, kojima u stvari ne treba, nego ga iznajmljuju drugima. Znači, Agencija za poljoprivredno zemljište bi trebala malo bolje pogledati stanje na terenu. Posla ima puno i često smo u situaciji da prelijevamo iz šupljeg u prazno, no volim selo i poljoprivredu i niti u jednom trenutku nisam požalio što sam ostavio Zagreb, roditelje i sestru. Ni oni me nisu odgovarali od moje odluke, jer su vidjeli da sam uz djeda i baku odavno iskreno zavolio ovaj posao.

I iz svojega iskustva poručujem svima koji se dvoume baviti se poljoprivredom ili ne, da u ovom poslu, u ovim vremenima, nema puno zarade i da ga samo može raditi onaj tko doista to voli. Vjerujem da će puno stvari u državi ipak doći na svoje mjesto, pa će poljoprivreda postati profitabilnija i samim tim, bit će puno više mladih obitelji, koje će, kao supruga Vedrana i ja, napustiti gradove i živjeti na i od poljoprivrede" zaključuje mladi Alen Beštek iz Kuštana, mjesta nedaleko Križevaca.