Alpski brak jazavčar - dobar pas alpskom lovcu

Od ukupno preko 400 kod FCI (Federation Cynologique Internationale) registriranih pasmina pasa, oko 150 su lovačke pasmine koje podliježu obveznom ispitu prirođenih osobina (IPO) ili rada. Prema načinu uporabe u lovu lovačke pasmine pasa dijelimo na: ptičare, dizače divljači, retrivere, jamare, goniče i tragače po krvi (krvosljednike). Točna sistematizacija FCI zasniva se na morfološkim, a dijelom na radnim osobinama psa-pasmine.

5.770 pasa lovnih pasmina

Voditelj rodovne knjige Hrvatskog kinološkog saveza za lovne pasmine pasa u 2016. godini podnio je izvješće na godišnjoj Skupštini Saveza 18.02.2017. godine (ur.br.17/0153-II,11.01.2017.) te iznio da je upisano ukupno; 5.770 pasa (štenaca) lovnih pasmina. Taj broj čini 3.000 muških štenaca i 2.630 ženskih štenaca te 140 jedinki s nostrificiranim rodovnicama uvezenih iz inozemstva, sveukupno 5.770 jedinki.

Najbrojniji posavski i istarski gonič

Lovna pasmina pasa Alpski brak jazavčar za 2016. godinu sudjeluje s 341 muškim štenetom, 253 ženska šteneta i 4 nostrificirane-uvezene jedinke, sveukupno 598 jedinki. Najbrojnija pasmina pasa po broju upisanih štenadi su autohtone pasmine pasa; posavski gonič i istarski kratkodlaki gonič, a slijede ih engleski seter i alpski brak jazavčar.

Obzirom na iskazane brojke uzgoja štenaca u 2016. godini i brojnost zrelih lovnih jedinki u "rukama lovaca" članova Hrvatskog kinološkog saveza, pasmina Alpski brak jazavčar ima značajno mjesto u lovnoj-radnoj kinologiji Hrvatske, stoga mi se nameće potreba istu prezentirati.

Alpski brak jazavčar porijeklom iz Austrije

Alpski brak jazavčar (Alpenlandische Dachsbracke) pripada goničima. Zemlja porijekla jazavčara je Austrija.

Niskog je rasta - kratkonog, snažne konstitucije i čvrstih mišića, gustog krzna-dlake, pomalo tvrdoglav, u lovu uporan i borben, kod kuće umiljat i privržen. Upotrebiv za glasni lov - brakadu, rad na krvnom tragu i rad pod zemljom gdje je oštar i ustrajan, ne boji se rada u vodi.

Važne proporcije:

• Odnos visine i dužine trupa je 2:3.
• Odnos gubice i lubanjskog dijela glave je 9:10 .

Oči su tamno smeđe boje, okrugle. Očni kapci su priliježući uz oko i crnog su pigmenta (ako je krzno tamnije oči su tamnije, ako je krzno svijetlije oči su svijetlije). Uši su viseće, visoko usađene bez nabora, široke i glatke, srednje dužine (dosežu do očnjaka), lijepo zaobljene i priljubljene uz obraze.

Vrat je mišićav, ne predugačak s neznatnim fanonom. Tijelo je snažno, mišićavo i izduženo. Greben naznačen. Leđa su ravna blago se spuštaju prema sapima. Sapi su blago koso položene. Slabinski dio je kratak i širok, blago pribran. Prsa su duboka i široka, bez izraženog predprsja.

Prednje noge glavna karakteristika pasmine

Rep je visoko usađen, deblji pri korijenu. Dlaka sa unutrašnje strane repa je četkasta, a nosi ga blago povijenog prema dolje. Prednje noge glavna su karakteristika ove pasmine, kratke su, snažnih i debelih kosti i potpuno ravne. Osi nogu su ravne. Šape su okrugle, zbijenih prstiju, snažnih jastučića i crnih noktiju. U kretanju je izduženog koraka, a poželjan je kas. Koža je elastična, snažna i bez nabora. Krzno se sastoji od dlake i poddlake koja pokriva cijelo tijelo i priliježe.

Boja krzna je tamno jelenje crvena sa ili bez primiješanih crnih dlaka. Crna boja s jasnom oznakom crveno-smeđe boje tzv. "palež". Dozvoljena je bijela boja dlake (tzv. "zvijezda") na prsima. Visina u grebenu ne smije biti manja od 34 cm i ne viša od 42 cm! Idealna visina za mužjaka je 37-38 cm, a za ženke 36-37 cm.

Radne osobine brak jazavčara

Ovu austrijsku lovnu pasminu pasa hrvatski lovci najviše koriste za lov-brakadu-prigonom, na divlje svinje u nizinskim, brdskim i gorskim lovištima. Odlične osobine pokazuje u lovu na dlakave predatore kao i na zeca. Lako se obuči da je odloživ i da donosi manju divljač, kao i divlje patke iz vode. Uporan je na tragu divljači ili krvnom tragu, radijus gonjenja mu je kraći (ima iznimaka) od visokonogog goniča. Osnovni razlog popularnosti i uporabe ove pasmine je njihova visina (niskonogi gonič) jer se s uporabom istih u lovištu htjelo "zaštititi" od progona jelenska i srneća divljač, posebno u nizinskim lovištima. No, bez obzira da bi alpski brak jazavčar zadržao sve te odlike, moramo urođene lovačke osobine pravilno regulirati-obučiti, odnosno moramo ih pobuđivati ili uskraćivati.

Kratak povijesni osvrt na pasminu

Na zahtjev kluba brak jazavčara upućenog preko austrijskog kinološkog saveza Međunarodnoj kinološkojfederaciji (FCI) 1975. godine ista priznaje pasminu kao "austrijsku pasminu pasa". Tako je alpski brak jazavčar dobio potvrdu da potječe iz alpskih regija Austrije - dokaz za to je porijeklo carsko-lovne uprave u Murzstegu i da se Klub brak jazavčara nalazi od osnutka na području austrijske države.

Dobar pas alpskom lovcu

U svojoj knjizi "Brak jazavčari-lovno-kinološka istraživanja" (1899.) prof.Georg Grunbauer, kaže, "da ta pasmina postoji još od pamtivijeka u Alpama, tako da se brak jazavčar potvrdio kao dobar pas alpskom lovcu".

Jedan od vodećih pobornika alpskog brak jazavčara bio je August Baumann koji je prošao sva područja Alpa, da bi proučio sve brak jazavčare, njihova svojstva, i tako mogao poboljšatisvoju pasminu u Koruškoj u Austriji. Njegova uzgajivačnica pasa "Pernerhof" u Lavantalu postala je glavna centrala austrijskog brak jazavčara (1910.).

Baumann je 28 godina bio predsjednik kluba, a umro je 1938. godine. Njegova kompletna iskustva, podatke o povijesti, rasplodu, rodoslovlju te obuci i uporabi alpskog brak jazavčara objavljena su 1934.godine pod naslovom "Alpski brak jazavčar" ili "Die Alpenlandisch-Erzgebirgler Dachsbracke", Leykam-Verlag,Graz, 1934. (vergriffen).

U prilogu fotografije Alpskog brak jazavčara korištene iz brošure Informationsschrift des Vereins Dachsbracke e.V.

Pripremio i napisao međunarodni kinološki sudac HKS: Dražen Matičić,mag.ing.agr.