Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Divlja trešnja
  • 26.04.2020. 12:00

Divlja trešnja: Cijenjeno drvo za proizvodnju sadnog materijala i očuvanje bioraznolikosti

Stablo divlje trešnje može narasti i do 20 metara, a plod joj je okruglast, debljine 1 cm, crvene ili crne boje i više je gorkast nego sladak.

Foto: Depositphotos/NatashaPhoto (ilustracija)
  • 770
  • 41
  • 0

Divlja trešnja (Prunus avium L.) u narodu još poznata i kao crna trešnja ili ptičarka, značajna je autohtona vrsta naših šuma te kao takva predstavlja polazni materijal za stvaranje mnogobrojnih sorti trešnje, a danas se sve više koristi i kao podloga za kalemljenje mnogih sorti trešanja i višanja čime se čuva bioraznolikost. 

Stablo divlje trešnje može narasti i do 20 metara, a plod joj je okruglast, debljine 1 cm, crvene ili crne boje i više je gorkast nego sladak.

Otporna na niske temperature, a najviše joj odgovara pjeskovita ilovača

Što se tiče tla, ova vrsta trešnje nije jako zahtjevna, a najvažnije je da je tlo s dubljim karbonatnim slojem kao što je to pjeskovita ilovača. S obzirom na to da se najviše koristi u industriji namještaja, trebalo bi je zasaditi na plodnija tla kako bi bujnost došla do većeg izražaja u odnosu na rodnost. 

Zbog svoje otpornosti na niske temperature može se uzgajati i u hladnijim područjima. Zanimljivo je to da za vrijeme zimskog mirovanja može izdržati i temperature do -28 ºC. Međutim, u fazi vegetacije neotporna je na temperature niže od -4 ºC, a isto tako joj ne odgovaraju ni minusi (oni ispod -1 ºC) za vrijeme zametanja plodova. 

Prednosti divlje trešnje kao podloge za kalemljenje

Cvjetanje trešnje započinje dosta rano, početkom 4. mjeseca i traje oko 27 dana, a plod se dalje razvija oko 70 dana, zavisno od vremenskih uslova. 

Ne preporučuje se saditi monokulture divlje trešnje nego je uzgajati u mješovitim šumskim zajednicama.

Proizvodnja sadnog materijala

Proizvodnja sadnice trešnje može se vršiti na dva načina, generativnim (sjemenom) i vegetativnim putem.

Sadnice dobijene na jedan od ova dva načina koriste se za pošumljavanje ili kao podloge za kalemljenje sorti trešanja i višanja. Podloge moraju biti prilagođene zemljištu, klimi i povoljno djelovati na razvoj, rodnost i kvalitetu plodova

Generativno razmnožavanje

Proizvodnja sadnog materijala svodi se u šumarstvu isključivo na proizvodnju generativnim putem tj. sjemenom. Bez obzira jesu li sadnice proizvedene u šumarske ili voćarske svrhe, potrebno je obaviti individualnu i masovnu selekciju na različita svojstva. 

Ako će se koristiti u šumarstvu selekcija se vrši na svojstva kao što su brzina rasta i otpornost na bolesti te bujnost, a ako se selekcija provodi za voćarstvo vodi se računa o masi i razgranatosti korijenovog sistema, otpornost na bolesti i štetočine, otežane vremenske uslove i prinose. 

Najbolje podloge za kalemljenje trešnje

Sama sjetva sjemena (prethodno obrađena) obavlja se u jesen ili u rano proljeće. Udaljenost između brazde mora biti 20-30 cm, a dubina sjetve je oko 1,5 cm. 

Vegetativno razmnožavanje

Ovaj način razmnožavanja sprovodi se ako želimo da buduća sadnica sadrži sva dobra svojstva matične biljke i provodi se tek nakon selekcija, ako je materijal pokazao sva dobra svojstva. 

Kako bi se proizveo takav klonski, sadni materijal potrebno je napraviti matičnjak u kojem će se osim matične biljke nalaziti i sva stabla koja posjeduju tražena svojstva. Nakon što je to napravljeno, može se započeti s proizvodnjom potomstva i to na sljedeći način: 

1. Nagrtanje

Zdrave matične biljke postavljaju se u rastresitu, plodnu zemlju jednu godinu prije nego što počne njihova eksploatacija. Razmak između matičnih biljaka u redu je između 30-38 cm, a razmak između redova mora biti dovoljan da osigura nesmetanu obradu u toku proljeća i ljeta. Prije kretanja vegetacije tokom proljeća sljedeće godine matične biljke se sijeku u osnovi na visinu 1-2 cm iznad nivoa zemlje.

Samooplodne sorte trešnje nisu za uzgoj u monokulturi

U drugoj godini razvija se dva do pet novih izbojaka. Kada oni dosegnu visinu od 7 do 12 cm smjesom zemlje i strugotine zagrću se do jedne polovine svoje visine, a kada dosegnu visinu od 19 do 25 cm vrši se drugo zagrtanje. Treće se vrši polovinom ljeta kada su izbojci dosegli svoju konačnu visinu oko 45 cm i tada se osnovna izbojka zagrće na visinu od 15 do 20 cm. 

Prestankom vegetacije, izbojci koji su razvili korijen odvajaju se od matične biljke i prenose u rasadnik.  Iduće godine postupak se ponavlja,  a matična biljka pri ovom načinu razmnožavanja, uz sve potrebne mjere njege i zaštite može biti u eksploataciji 15 do 20 godina. 

2. Polijeganje u rov

Nakon nagrtanja, osniva se matičnjak od jednogodišnjih sadnica zasađenih u razmaku od 45-76 cm (u redu) i 1,2-1,5 m (između redova) pod uglom od 30-45° u odnosu na površinu zemlje.

Matične biljke se sijeku na visinu od 45-60 cm i ostavljaju da rastu jednu sezonu. Prije kretanja vegetacije matična biljka se cijela polaže u rov dubine oko 5cm uz prethodno uklanjanje slabijih grančica. 

Supstratom, uglavnom tresetom debljine 5-7,5 cm treba pokriti cijelu biljku i to prvo aktivne pupoljke s 2-2,5 cm debljine, a kasnije izbojke do jedne polovice njihove visine). Konačna visina supstrata je 15-19 cm, a na kraju sezone supstrat se uklanja, a ukorijenjeni izdanci odvajaju se pri osnovi makazama.

Bolesti i štetočine divlje trešnje

Najkarakterističnije bolesti divlje trešnje su pjegavost lišća čiji je uzročnik Caccomyces hyemalis i rupičavost lišća za što je zaslužna Clasterosporium carpophi-lum, a od štetočina divlju trešnju napada, kao najznačajnija, trešnjina muha (Rhagoletis cerasi).

Sadnja trešnje: Pazite na međusobno oprašivanje sorti!

Pored bolesti i štetočina, značajni uzročnici propadanja su i viroze koje prave značajne ekonomske štete u voćnjacima, a prenose se često preko podloga za kalemljenje. Najznačajnije viroze su: albino, prstenasta pjegavost Prunusa, šareno lišće, hrđasto šarenilo lišća, H-bolest, sitne trešnje, uvrnutost lišća, viroza kratke peteljke i ružičasti plodovi.

Mjere zaštite sprovode se prema voćarskom kalendaru fungicidima i insekticidima koji se inače koriste u šumarstvu.


Tagovi

Divlja trešnja Podloga za kalemljenje Generativno razmnožavanje Vegetativno Nagrtanje Polijeganje Bolesti Štetočine


Autorica

Lucija Bencaric

Više [+]

Magistra agroekonomike. Rado istražuje novosti u poljoprivredi.