Dr. Harapin: Drvo ima osjećaje kao i čovjek, biljka osjeća kako joj se obraćaš

U središnjici Matice hrvatske u Zagrebu, u organizaciji Odjela za poljodjelstvo i Hrvatskog šumarskog društva, održana je dojmljiva šumarska večer  koja je započela predavanjem dr. sc. Miroslava Harapina pod nazivom "Čovjek i šuma", a završila otvaranjem retrospektivne izložbe Salona fotografija Hrvatskog šumarskog društva, Ogranak Bjelovar. Poruke, koje je te večeri uputio dr. Harapin cjelokupnoj hrvatskoj javnosti o nedovoljnoj i neodgovornoj pozornosti cijele zajednice prema šumi i prirodi u cjelini, zasigurno su ostavile trag u svijesti svih onih koji su ih čuli. 

Dr. sc. Miroslav Harapin, diplomirani je inžinjer šumarstva, znanstveni savjetnik i počasni član Akademije šumarskih znanosti. Nakon studija radio je u Šumariji Fužine, a zatim u Šumarskom institutu. Osnovao je Centar za dijagnozno-prognozne poslove u šumarstvu RH. Predavao je na Šumarskom fakultetu i bio nositelj nekoliko predmeta na postdiplomskom studiju iz područja entomologije, fitofarmacije i zaštite šuma. Objavio stotinjak stručnih i znanstvenih radova, a kao koautor se pojavljuje u veće, broju  monografija.

Drveće može komunicirati s čovjekom

Svoje predavanje počeo je dr. Harapin fotosintezom i proizvodnjom kisika koja nema alternativu bez drveća. Tek je manji dio vrijednosti  šuma u gospodarskom iskorištavanju, a najveća je vrijednost u opće korisnoj funkciji  šume, u proizvodnji kisika i omogućavanju života. Svi ostali živi organizmi su potrošači i kao takvi bi trebali više brinuti o čuvanju šuma, ali nažalost nije tako. Industrija već desetljećima zadimljava drveće štetnim plinovima. Samo jedan avion u letu preko europskog kontinenta potroši 100 do 120 hektolitara kerozina i sve to pada na šume. Cestama prolaze kolone automobila  čiji ispušni dimovi suše drveće. U Gorskom kotaru suše se jele zbog kiselih kiša koje su zagađene još na području Italije. Iz zraka, bez obzira koliko bili dimnjaci visoki, štetne čestice uvijek završavaju negdje na biljnom pokrovu. Neodgovorno i nepotrebno zagađujemo atmosferu, naglasio je dr. Harapin ukazujući da je velik je problem što  šumarstvo, vodoprivreda i poljoprivreda ne surađuju i zajednički se ne bore za spas šuma. Svoje predavanje dr. Harapin je završio emotivno: 

"Drvo ima osjećaje kao i čovjek. Biljka osjeća kako joj se obraćaš. Istraživanja su pokazala da kada  jednoj biljci govoriš ružno i da ćeš je uništiti, a drugoj govoriš da je voliš, vidi se razlika u njihovom razvoju. Drveće može komunicirati s čovjekom. Drveće komunicira među sobom, pomaže jedno drugom. Kada se razbole obavještavaju preko korijenovog sistema druga drveća da stvore antitijela kao protulijek".

Šuma okom šumara

U Galeriji Matice hrvatske otvorena je nakon nadahnutog izlaganja dr. Harapina retrospektivna izložba Salona fotografija Hrvatskog šumarskog društva, Ogranak Bjelovar koja se pod nazivom "Šuma okom šumara" održava u Bjelovaru od 1998. godine, a gostovala je u brojnim hrvatskim gradovima te u inozemstvu: Finskoj, Pennsylvaniji, Oregonu i u zgradi UN-a u sklopu 9. zasjedanja UN-ove konferencije za šume.

Izložbu je otvorila Ljiljana Gašparec Skočić, pročelnica odjela za poljodjelstvo Matice hrvatske u nazočnosti većeg broja Zagrepčana, šumara i ljubitelja prirode i pritom podsjetila da je: "skupina bjelovarskih šumara entuzijasta hodajući šumom i tijekom svojeg redovnog posla prije dvadesetak i više godina počela uočavati u njoj neobične i rijetke prizore. Zadivljeni ljepotom i rijetko viđenim pojavama počeli su snimati fotografije da bi ih pokazali kolegama i zainteresiranim građanima..."  Na otvorenju je predstavljeno  nekoliko prigodnih pjesama hrvatskih pjesnika i pisaca koji su voljeli šumu, a pripremio ih je i pročitao dr. sc. Vinko Milat.

Foto: Tugomir Pemper